Predsjednik Zoran Milanović uručio je Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom američkom fizičaru hrvatskog podrijetla Johnu Matthewu Martinisu. Ovaj nobelovac dokaz je kako hrvatsko podrijetlo i genijalnost mogu dosegnuti apsolutne vrhunce svjetske znanosti. Njegov povratak u domovinu na primanje najvišeg državnog priznanja simbol je vječite povezanosti koja ne poznaje granice.
Rijetki su oni koji su hrvatskog podrijetla osvojili Nobelovu nagradu, a još su rjeđi oni u egzaktnim znanostima poput fizike. Predsjednik je istaknuo kako je upravo riječ o jednom od najprestižnijih svjetskih priznanja za vrhunska znanstvena postignuća te da su ovakve prilike za odavanje počasti doista rijetke. Martinis je dokaz da se hrvatski identitet može nositi s ponosom na najvećim svjetskim scenama, bez obzira na to gdje život nosi.
Svojim revolucionarnim radom na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima, Martinis je zajedno s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom postavio temelje za nove tehnologije koje će oblikovati budućnost. Nobelova nagrada za 2025. godinu samo je potvrda onoga što znanstvena zajednica odavno zna. Njegovo ime sada je upisano zlatnim slovima u povijest fizike, a Hrvatska kroz njega dobiva neprocjenjiv ugled.
Posebno je dirljivo što Martinis, čiji su roditelji podrijetlom s otoka Visa, nikada nije zaboravio svoje korijene. Tijekom cijele karijere s ponosom je isticao svoje hrvatsko podrijetlo i na taj način promicao pozitivnu sliku Hrvatske diljem svijeta. Upravo to je ono što ga čini uzorom za sve Hrvate gdje god se nalazili. Njegova priča je najbolji dokaz da se uspjeh ne mora graditi na zaboravu vlastitog identiteta.
Prilikom primanja odlikovanja, Martinis je istaknuo kako se tijekom boravka u Hrvatskoj osjećao kao da dolazi kući. Posebno cijeni toplu dobrodošlicu i prijateljstva koja je stekao tijekom posjeta. Znanstvenici poput njega uvijek nastoje donijeti nešto jedinstveno svojoj struci, ali isto tako osjećaju duboku povezanost s mjestima iz kojih potječu. Ovo priznanje je potvrda da domovina nikada ne zaboravlja svoje sinove koji su je proslavili.
Ovaj događaj trebao bi nas sve podsjetiti na bezbrojne Hrvate koji su svojim radom, znanjem i upornošću ostvarili velike ciljeve na svjetskoj razini. Često zaboravljamo koliko je naših ljudi postiglo izvanredne uspjehe u znanosti, umjetnosti, sportu i gospodarstvu. Njihova postignuća su naše bogatstvo i ponos koji ne smijemo nikada zanemariti. Svako odlikovanje poput ovoga trebalo bi nas potaknuti da više pažnje posvećujemo našim uzorima.
Hrvatska ima dugu tradiciju izvrsnosti koja seže daleko u prošlost, a Martinis je samo jedan u nizu sjajnih primjera. Njegov put od Visa do Nobelove nagrade priča je o upornosti, talentu i vjeri u vlastite snage. Predsjednik Milanović mu je poželio dobrodošlicu u Hrvatsku i čestitao na znanstvenim postignućima, a cijela nacija bi trebala slijediti taj primjer. Naše velikane trebamo slaviti ne samo riječima, već i djelima.
Zadnju noć našeg odmora doživjeli smo pravu noćnu moru. Naša djevojčica Majra odjednom je počela povraćati, dobila je jak proljev, a situacija je postala alarmantna kada je u dva navrata izgubila svijest (nažalost, tu sklonost je naslijedila od oca). Nakon tog drugog gubitka svijesti, negdje oko 8:00 ujutro, Alma je u panici otrčala do recepcije kako bi provjerila mogu li nam ikako pomoći. Ljudi s recepcije su odmah pozvali hitnu pomoć. Iako im je trebalo prilično dugo da stignu, to im nismo uzeli za zlo – gužve su, razumijemo. Ali ono što je uslijedilo nakon njihovog dolaska… to je ono što boli i razočarava do srži. Prioriteti “profesionalaca”: Prvo novčanik, pa tek onda pacijent Umjesto da uđu s dozom empatije i profesionalne hitnosti, prva rečenica koja nam je zaparala uši nije bila “Gdje je dijete?” ili “Kako je pacijent?”, već hladno pitanje: “Imate li putno zdravstveno osiguranje?” Tek nakon toga… Čitaj više »