fbpx

Napustila Francusku kako bi živjela u Rusiji: izdaleka sa zabrinutošću promatra francusku “zdravstvenu diktaturu”

Laurence Guillon
8 komentara

Bilo je to umjetničko, duhovno i političko putovanje prilikom kojeg  je Laurence Guillon napustila toplinu rodne Provanse i preselila se u pokrajinu Jaroslavlj, nedaleko od Moskve. Porazivši neke unaprijed stvorene ideje, ona tvrdi da je u Rusiji udahnula zrak slobode koji joj je nedostajao u Francuskoj. Svjedočanstvo.

Ponekad čujete francuski jezik u gradiću Pereslavlj-Zalessky, 150 km sjeveroistočno od Moskve.

Laurence Guillon ostavila je iza sebe rodni Jug. Ona sada živi u brvnari i odlazi kupati se u kristalno čisto jezero, gdje je Petar Veliki nekoć bio iniciran u pomorske bitke. Za ovu Provensijalku, “zabrinutu za Zapad koji će propasti”, život u Rusiji znači i bijeg od “zdravstvene diktature koja se pretvara u elektroničku diktaturu”.

Pravoslavka, Laurence je osjetljiva na rusku kulturu. Sprijateljila se s Kozacima i s njima pjevala drevne pjesme, popraćene instrumentima predaka.

Odlazak s “bolom u srcu”

Laurence Guillon živjela je i radila kao učiteljica u Rusiji 16 godina. Prisiljena vratiti se u Francusku iz osobnih razloga, “smrti u duši”, više se nije osjećala ugodno u rodnoj Provansi. Ovoj je pobožnoj pravoslavkinji,  savjet oca Placidea, svećenika u samostanu Solan u Vercorsu, bio okidač za povratak u Rusiju. I sada, prije pet godina, preselila se natrag u ruske zemlje, u provinciju Jaroslavlj, prodavši svoju francusku kuću i otišavši sa samo nekoliko kofera.

„Kad ste pravoslavac i hodate okolo na sutani, imate muslimansko neprijateljstvo, ali i neprijateljstvo ne od katolika, već od antiklerika. Ima ih više u Francuskoj nego u Rusiji”, podvlači Laurence, misleći na svakodnevni život svećenika samostana Solan.

Laurence primjećuje da se u Rusiji “ljudi križaju na ulicama i prave povorke” te da na svom blogu rijetko pronalazi neprijateljske komentare. Ali kad smo već kod Francuske, ona promatra transformaciju pojma “sekularne države” od 1960-ih, kada je išla u školu i “kada smo službeno imali božićne i uskrsne praznike”.

“Sekularizam nije bio govoriti o religiji u školi, već tolerirati sve. Trenutno se tolerancija sastoji u nametanju određenih ideja koje jedine imaju državljanstvo. Ako nemate ove ideje, ako se držite svoje baštine, reaktist ste i fašist”, jada se Laurence.

Preokret generacije “šezdeset i osmih godina”, obojen Laurenceovom vizijom “trockizmom”, ostavio je na nju snažan dojam tijekom studija na sveučilištu. Tamo je jedva pronašla put.

Povratak “u pravi kamp”

Svaki put kad se vrati u Rusiju i tijekom svojih brojnih boravaka, Laurence Guillon osjeća trnce u srcu. Višestruki koncerti s “Kozačkim krugom” u režiji Vladimira Skounceva, umiruju je i uznemiruju: “Osjećala sam se isključeno, rekla sam sebi: ‘Više nisam tamo’.” U srcu ove egzistencijalne krize koja je slomila deve je izvještavanje francuskog medija o sukobu na Donbasu.

„Kad sam živjela u Moskvi, vidjela sam nepovezanost između života kojeg sam promatrala oko sebe i onoga što se o tom životu govorilo u Francuskoj ili na Euronewsu. Postoje stvari koje me živciraju u Rusiji, kukam kao i svi Francuzi. Ali kad ovdje govore o nedostatku slobode izražavanja, vidim sasvim suprotno”, protestirala je Laurence Guillon.

Vidjevši u Rusiji [[televizijske, ed] rasprave sa suprotnim mišljenjima, Laurence potvrđuje ideju da su “ruske rasprave iskrenije od francuskih”. Posebno cijeni što tijekom rasprava o Ukrajini pozivamo i Ukrajince: “Vičemo, ali se i izražavamo”, naglašava francuska Ruskinja u srcu.

“U Francuskoj su to popularni sudovi: pozivamo nekoga, navodno, da mu damo riječ, ali činimo sve da mu ne dopustimo da govori i učinimo da izgleda poput kretena ili dosadnjaka. Koliko za maske, toliko i za bilo koju drugu temu”, kaže Laurence.

“Laži”, želja za “ocrnjivanjem naroda Donbasa kako bi opravdali ono što im činimo” još uvijek toliko revoltiraju Laurenceu. U izvještavanju o sukobu na sjeveroistoku Ukrajine, “Bila je samo jedna francuska novinarka koja je učinila nešto iskreno, Vincent Morelli!” “Vukli smo je kroz blato”, prisjeća se. Laurence je u to uvjerena: Rusija je “dobar tabor”.

“Desničarski anar” koji glumi vrtoglavicu

Ne podržavajući zapadnu politiku “ni na koji način”, pitajući se o vanjskim kritikama ruskih odluka o unutarnjoj politici, Laurence nas uvjerava da se “osjeća psihološki ugodnije” u Rusiji.

„Zamislimo da Putin ostaje trideset godina […] Ali majka Merkel tamo je već 18 godina! To nikoga ne šokira. Iako u Rusiji nije sve savršeno, tamo živim slobodno, nitko me ne ljuti”, naglašava Laurence.

Tu slobodu Laurence Guillon pronalazi i u umjetničkom izrazu. Spisateljica i pjevačica pobjegla je iz “snobizma” zapadnjačke umjetnosti, s njezinim “nišama” i “ideologiziranim” svemirom, gdje joj je bilo “nemoguće napraviti rupu”. Laurence tvrdi da ima desničarske “anar” ideje, poput Célinea ili Audiarda “, ali ostaje ortodoksna praktičarka i fina poznavateljka francuskog i ruskog folklora. The hurdy-gurdy, srednjovjekovni instrument uvezen iz Francuske, stenje i drhti u rukama u ritmu religioznih pjesama ruskih starovjeraca.

“Politika, ne vjerujem! Ja se brinem o tome, jer u ovom zabrinjavajućem svijetu moramo donijeti političke izbore. Ali umjetnost i ortodoksnost, vrlo usko povezani za mene, su ti koji me održavaju na životu”, naglašava Laurence Guillon.

Duhovnost umjetnosti, kojoj se Laurence suprotstavlja “intelektualnoj umjetnosti, raširenijoj u Francuskoj nego u Rusiji”, učinila je da joj je dobrodošlica u Pereslavlj-Zalesski roj umjetnika “tolerantnih na suprotne ideje”. U ovom krugu bliskih prijatelja, ova Francuskinja koja je postala Ruskinja može se baviti umjetnošću onako kako je ona razumije: “ona koja dopušta kultiviranje duše”.

„To je prirodna funkcija ljudi. Imam tradicionalno poimanje umjetnosti. Lika sam srednjovjekovna. A ja jako volim rusku narodnu umjetnost”, zaključuje Laurence Guillon.

Jedini nedostata, Laurence mora redovito putovati u Moskvu kako bi produžila dozvolu boravka. Toliko bi voljela imati rusku putovnicu!

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
8 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Žvuž
Gost
Žvuž
13 dana prije

Američki jug, Brazil i Rusija bi mogli (p)ostati nekakve oaze kakve-takve normalnosti.

Željko
Gost
Željko
13 dana prije
Reply to  Žvuž

Američki jug ne, piše vam netko tko je “živio” u Dallas, TX od 2001. do 2011., jer sve manje i manje ima vode!

tuf
Member
Famed Member
tuf
13 dana prije

U međuvremenu, vrhuška EU se i dalje bavi istinski najozbiljnijim problemima u usporedbi s kojima životi ljudi jednostavno nemaju mjesta u javnom prostoru: “With ‘Sofagate’ still raw for humiliated Euro boss Ursula von der Leyen, her companion in Ankara faces a fight to hold his job as one ex-MEP accuses… Pročitaj više »

Vlastimir
Gost
Vlastimir
13 dana prije

Lep članak.Treba pisati što više takvih.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
13 dana prije

Sto u Moskvi nije bilo Lockdowna? Nemoraju se maske nosit u trgovinama vise?

buga
Gost
buga
13 dana prije

U Rusiji isto se provode mjere ne kao na zapadu, jedino Bjelorusija i Tanzanija su države u kojima Corona naprosto ne postoji nema nikakvih PCR testova i ostalih corona gluposti.Te dvije su oaze od ovoga ludila

Zorule
Member
Zorule
13 dana prije
Reply to  buga

Za Tanzaniju sumnjam od kad je ubijen Magufuli

piždro
Gost
piždro
13 dana prije

I francuska legenda Depardieu je spakova kofere i otišao iz lijepe francuska:

Gérard Depardieu započinje svoj život kao novi Rus: 64-godišnja filmska zvijezda službeno se registrirala u Saransku i useljava u stan u montažnoj zgradi… lagano je ljudima pun kofer zapadne civilizacije

POVEZANE VIJESTI

Izbornik