Zašto borci s Kavkaza više nisu dobrodošli u UFC unatoč pobjedama?

Kada je 2024. godine UFC pustio neporaženog Muhammada Mokaeva koji je bio na korak do borbe za titulu, malotko je pomislio da je to tek početak trenda. Samo nekoliko mjeseci kasnije, organizacija se rastala i od Rinata Fakhretdinova koji je imao šest pobjeda zaredom u najjačoj svjetskoj promociji. Ono što povezuje ove borce nije samo njihova dominacija u kavezu, već i njihovo podrijetlo. Dolaze s Kavkaza, regije koja je posljednje desetljeće preplavila UFC nezaustavljivim talentima, a sada se čini kako ta dominacija postaje problematična iz jednog jednostavnog razloga novac.

Zašto savršeni borbeni stroj više nije poželjan

Kavkaz, posebno Dagestan i Čečenija, desetljećima proizvodi vrhunske hrvače i borce. To nije slučajnost, već rezultat borbene kulture koja je ukorijenjena u svakodnevni život. Ta regija funkcionira kao tvornica talenata gdje se od dječje dobi radi na razvoju vještina koje su idealne za mješovite borilačke vještine. Deset godina ti su borci osvajali UFC, ali sada se postavlja pitanje može li netko postati previše dominantan za organizaciju koja se temelji na zabavi.

Borci s Kavkaza u kavez ne donose samo vrhunsku borbu, već nešto poput algoritma pobjede. Njihov pristup svodi se na pritisak, rušenje, kontrolu i ponavljanje. To je mehanizacija borbe koja eliminira slučajnost, a upravo je slučajnost ono što prodaje karte i pretplate. Publika plaća neizvjesnost, trenutke kaosa iz kojih se rađaju legende. Kad borac rješava te probleme s preciznošću računala, ishod postaje previše izvjestan, a u svijetu zabave izvjesnost ubija profit.

Hrvanje kao nepoželjna vještina u svijetu viralnih trenutaka

U 2025. godini Islam Makhachev i Khamzat Chimaev sudjelovali su u dvije najmedijski popraćene, ali i najkritiziranije borbe za naslov prvaka. Chimaev je osvojio pojas srednje kategorije protiv Dricusa du Plessisa, dok se Makhachev podigao u kategoriju i svladao JDM za naslov velter kategorije. Ono što je zanimljivo, obje izvedbe bile su gotovo identične, dominacija na podu bez ikakve šanse za protivnike. Već u drugoj rundi bilo je jasno da Rusi nisu na istom nivou kao njihovi izazivači.

Makhachev i Chimaev nisu dosadni borci, Islam većinu svojih borbi završava prije sudačke odluke, a Chimaev je jednostavno parni valjak koji pregazi sve pred sobom. Problem je upravo u toj dominaciji jer su toliko dobri da nikad nisu u opasnosti, a publika želi vidjeti dramu, a ne savršeno izveden plan. Čak i najveći fanovi hrvanja moraju priznati da kontrola na podu, koliko god bila vješta, ne može konkurirati petnaestsekundnom nokautu Aleksandra Pereire koji preplavi društvene mreže.

Kulturološki jaz između Kavkaza i zapadnog tržišta

Borci s Kavkaza rijetko se upuštaju u trash talk, nisu skloni drami pred kamerama i ne žele prodavati borbu pričama izvan kaveza. To je pohvalno sa sportskog stajališta, ali poslovno gledano, to je problem. UFC je oduvijek imao dominantne prvake koje su kritizirali zbog stila borbe. Georges St-Pierre je u svoje vrijeme često proglašavan dosadnim, posebno u usporedbi s Andersonom Silvom. Međutim, tada je poslovni model bio drugačiji.

U doba vlasništva Franka i Lorenza Fertitte, UFC je odgovarao samo sebi. Organizacija se borila za sportski legitimitet i mogla si je priuštiti duge vladavine boraca koji nisu uvijek spektakularni. Danas je situacija potpuno drugačija jer Paramount je platio ogroman iznos za prava na prijenos i sada postavlja uvjete. Zamislite se na mjestu direktora u Paramountu koji je uložio milijarde da popuni program subotom navečer. Što je lakše prodati publici, petnaest sekundi kaosa koje će postati viralno ili dvadeset pet minuta metodične kontrole na podu?

Kavkaz nije strateško tržište za zapadnu publiku

Od početka rata u Ukrajini, UFC ne može u potpunosti iskoristiti rusko tržište. Pokušali su s promocijom boraca preko Abu Dhabija koristeći njihov muslimanski identitet, ali to ima ograničen domet. Abu Dhabi nije masovno potrošačko tržište poput Kanade, Brazila ili Francuske, već strateški i simbolički partner. Pod Paramountom, taj problem postaje sve vidljiviji.

Dok su Islam Makhachev i Khamzat Chimaev relativno popularni, borci poput Magomeda Ankalaeva, Umara Nurmagomedova ili Movsara Evloeva imaju jednaku šansu osvojiti pojas, ali s mnogo manje zvjezdane snage. Njihov uspon značio bi potencijalni pad favorita zapadne publike poput Alexa Pereire ili Aleksandra Volkanovskog. Već smo gotovo vidjeli taj scenarij u poluteškoj kategoriji s Ankalaevim. UFC je prolongirao njegovu priliku za naslov koliko god je mogao.

Slučaj Mokaev i poruka koju šalje UFC

Muhammad Mokaev postao je jedan od rijetkih boraca koji je napustio UFC neporažen. Britanac dagestanskog podrijetla bio je predstavljan kao budući prvak muhe kategorije. U posljednjoj borbi ugovora pobijedio je Manela Kapea koji se smatrao logičnim izazivačem za titulu. Kao mladi borac s vještinama za osvajanje pojasa, logično bi bilo da UFC učini sve da ga zadrži. No ugovor mu nije produžen.

Iako je njegovo ponašanje izvan kaveza moglo dati razloga za zadršku, da je njegov stil i komercijalni potencijal bio na razini Chimaeva ili Makhacheva, sigurno bi ostao. Mokaev nije usamljen slučaj jer ni Rinat Fakhretdinov, također neporažen u UFC-u, nije dobio ponudu za produženje ugovora. Čak se i proces zapošljavanja novih boraca promijenio.

U 2025. godini UFC je potpisao 52 nova borca u drugoj polovici godine, a samo jedan je došao s Kavkaza. To je bio Magomed Zinukov zvani John Pork, koji zapravo nije hrvač već prvak u Muay Thaiju. U međuvremenu su brojni perspektivni borci iz te regije potpisali za druge organizacije poput PFL-a ili One Championshipa.

Nova era u kojoj spektakl pobjeđuje sport

Pod Paramountovim vodstvom, prioritet UFC-a postala je prodaja, a ne pobjede. Za zapadnu publiku sposobnost pričanja priča i stvaranja drame postala je važnija od samog omjera pobjeda i poraza. Diego Lopez je izvrstan primjer, izgubio je prve dvije borbe u UFC-u, ali je to učinio s toliko agresije i borbenog duha da je postao zvijezda. Danas on dobiva priliku za titulu ispred neporaženih boraca.

Poruka UFC-a postala je kristalno jasna, bitno je biti spektakularan, čak i važnije od pobjede. Za cijelu generaciju mladih Kavkazaca koji su odrastali gledajući Khabiba i sanjali o dominaciji u UFC-u, vrata se polako zatvaraju. Njihova sudbina neće biti riješena u oktogonu od strane drugih boraca, već u uredima gdje ljudi u odijelima gledaju u Excel tablice i računaju isplativost svakog borca. Borci s Kavkaza suočavaju se s novim protivnikom, a to je korporativna logika koja preferira petnaest sekundi kaosa nad dvadeset pet minuta savršenstva.