Žive u Parizu, ali žive samo među sobom. Oko 3000 članova jedne “Obitelji”, nastale 1892. godine u glavnom gradu, koji su odlučili biti endogamni. Ta zajednica okuplja osam obitelji, koje su se međusobno vjenčale od njezinog samog osnutka. Njezino se srce nalazi od 19. stoljeća u 11. okrugu i istočno od Pariza.
200 godina stara “luda i nevjerojatna” priča
Nakon godinu i pol istrage, novinarka Suzanne Privat objavila je sredinom travnja 2021. La Famille, itinéraires d’unsecret, knjigu u kojoj pronalazi nit ove izvanredne obitelji. Životi kojima upravljaju pravila koja su se dijelom ublažila tijekom desetljeća, ali koja snažno zadržavaju živote njezinih članova.
Suzanne Privat, kako ste započeli ovu istragu?
Suzanne Privat: Prije svega, to je osobno otkriće, gledanjem fotografija moje djece i njihovog razreda. Tijekom godina vidjela sam da se pojavljuju višestruki rođaci. Moja kći mi je rekla za to, objasnila mi je da su malo izolirani te da ne idu na izlete. O tome sam razgovarala s prijateljima koji imaju djecu iste dobi i to su primijetili na drugom fakultetu, sa studentom koji je imao petnaestak braće i sestara. Tada je to postala susjedska rasprava, gdje su ih svi poznavali, a da nisu znali tko su. Istražila sam dva imena na internetu i pronašla 150 godina stare rodne listove smještene tamo gdje sam bila, rue de Montreuil. Dok sam tražila, nalazila sam sve više tragova.
U izvještaju France Culture o kibucu stvorenom u Pardailhanu (Hérault) 1960-ih, svjedok je rekao da ta zajednica još uvijek postoji. Privuklo me. Na kraju sam pronašla ovog čovjeka koji je stvorio Facebook stranicu okupljajući arhivske dokumente i svjedočenja. U knjizi je Antoine, bivši član “Obitelji”. Napustio ju je, ali tamo i dalje žive njegova djeca i supruga. Antoine vodi žestoku borbu kako bi shvatio da su djeca koja odrastaju u zajednici odsječena od svijeta i lišena slobode misli. Zahvaljujući njemu i drugoj osobi iz “Obitelji” koja je rekonstruirala rodoslovlje, ova luda i nevjerojatna priča isporučena mi je na tanjuru. Morala sam samo sve staviti na kraj da bih ju rekonstruirala i razumjela kako to može postojati kod kuće, između Bastilje i Nacije.
Izvještaj Francuske kulture o kibucu stvorenom u Pardailhanu (Hérault) 1960-ih možete pronaći ovdje.
Zašto se “Obitelj” odsjekla od svijeta? Je li to sekta?
Suzanne Privat: U svojim izvorima postoji grčeviti jansenistički mistik, vjerski pokret rođen u 18. stoljeću. Jansenizam je izgrađen kao odgovor na isusovce, vjerujući da je papinsko katoličanstvo postalo previše razmetljivo, vremenito, napuštajući duhovne ideale. Članovi “Obitelji” uvjereni su da će doći kraj vremena, da su oni od Boga izabrani, da imaju milost koju drugi nemaju, stoga da ne smiju dopustiti da ih zaraze običaji svijeta. “Obitelj” je zatvoreni svemir. To ne sprječava odnose s drugim ljudima, ali prijateljske veze s ljudima “svijeta” (“gentilnost” za njih, napomena urednika) nisu prihvatljive. Oni koji rade imaju kolege s kojima mogu imati veze simpatije, ali ne i prijateljstva.
Oni strpljivo čekaju kraj svijeta, ali nisu ljudi koji će se sutra ubiti da bi stekli milost Božju. Nema aktivnog millenarizma kao u nekim sektaškim pokretima. Nema središnjeg mjesta, nema svećenstva, nema gurua i oni ne predstavljaju opasnost za društvo. Stoga ih ne možemo usporediti s pojmom sekte, podrazumijevajući da taj pojam ne postoji legalno u Francuskoj. No, skupina još uvijek ispunjava neke kriterije koji definiraju sektaške aberacije, poput psihološkog podvrgavanja i posebno indoktrinacije djece. Međuministarska misija za budnost i borbu protiv sektaških aberacija (Miviludes) zainteresirala se za slučaj “Obitelj” 2017. godine putem bilješke, ali ova je struktura lišena istražne moći, pa nije vodila ni prema čemu. Ali ne postoji zakonska odluka, nije zabranjeno vjenčanje između rođaka*.
Koja su ograničenja nametnuta članovima “Obitelji”?
Suzanne Privat: Stroga endogamija, bez spoja izvana, ograničenje je koje se najmanje razvilo, među onima koje je utvrdio “moj stric Auguste”, Augustin Thibout, 1892. Ograničenja poniznosti, vjerske prakse ili pristojnosti u odjeći primjećuju se u različitom stupnju. Većina tradicionalista, stotinjak, još uvijek slijedi ograničenja postavljena u 19. stoljeću i ne šalju djecu u školu. Klasificiraju ih tete, samohrane žene. Velika većina djece ide u školu. Razlikuje se od obitelji do obitelji. Uz ograničenja u braku s rođacima u odrasloj dobi, djeci se stalno nameće držanja podalje. Ide od “dođi kući ubrzo nakon škole” do “ne ideš”. Dijete od 13 godina koje znam iz viđenja ima pravo otići u knjižnicu s prijateljem, to je maksimum, ogroman korak naprijed. S druge strane, ne može se pozvati svog dečka u kuću, niti otići njegovoj kući.
U početku je dječacima bilo zabranjeno biti šefovi, zaposlenici ili predradnici, a djevojčice nisu smjele raditi. Jesu li se pravila promijenila od 1892. godine?
Suzanne Privat: Otvaralo se vrlo postupno, od 1960-ih i 1970-ih. Radnici su imali odgovorne položaje, postajali nadzornici, što uopće nije bilo dozvoljeno. Danas još uvijek postoji privrženost ručnom zanatu, želji da se nešto proizvede. Većina obrta odnosi se na zanatstvo ili tehniku: tu su arhitekti, dizajneri, mnogi inženjeri rashladnih uređaja ili električari, obrtnici vezani uz broncu ili majstori… Neki od onih koji danas imaju 55 godina i koji imaju odgovornosti započete na dnu ljestvice, izgradili su sjajne karijere.
Mnoge žene iste generacije ne rade. Svoje su postojanje posvetili odgoju svoje djece. To je posao, kad imate 6, 10 ili 16! Neki su zaposleni u susjednim poduzećima, posebno na tržnicama, u lokalnim supermarketima ili rade u šivanju. Štoviše, ova tradicija šivanja umire. Mnoge djevojke iz “Obitelji” i dalje se kreću prema tim obrtima ili prema srodnim sektorima kao što su proizvodi od kože ili određeni obrti, a neke rade za velike firme na francuski način.
Razgovarali ste s “neistomišljenicima” koji su napustili “Obitelj”, zašto su otišli? Jeste li uspjeli intervjuirati te ljude?
Suzanne Privat: Antoine je jedini disident s kojim sam se fizički upoznala, puno smo razgovarali. Imala sam i druge razgovore s drugim osobama preko telefona. Vrlo je teško procijeniti broj ljudi koji su otišli, neki su to učinili mada to ne tvrde. Ne postoji uobičajeni klik, ali romantični susret izvan “Obitelji” dominantan je model, sa željom da se oslobodi ideološke i psihološke lude košulje. Neki su samo željeli raditi nešto drugo, ali ipak su obilježeni stečenim obrazovanjem, 15 ili 20 godina kasnije. Među onima koji su otišli, ne beznačajan dio još uvijek brani ovaj način života, ali mnogi su odlazak doživjeli na bolan način, našli su se sami i nisu se u stanju obnoviti. Kad odlaze, odriču se svega što imaju, počevši od obitelji, u pravom smislu te riječi.
Za one koji su još uvijek u “Obitelji”, puno sam pretraživala na društvenim mrežama i otkrila sam da su računi Instagrama i Facebooka otvoreni za javnost. Nisu zamišljali da će to drugi gledati, što mi je omogućilo da 200 godina staru priču ispričam na suvremen način, kao da imam kameru na ramenu. Kako je moje djelo prvenstveno književnost, okupila sam ono što sam vidjela da bih izgradila svoju priču. Željela sam prikazati ove živote u ravnoteži između vanjskog i njihovog svijeta, sumnje.
Suvremenost društvenih mreža nije u suprotnosti s njihovim uvjerenjima?
Suzanne Privat: Društvene mreže koriste kao privilegiranu vezu između sebe, a ne sa ostatkom svijeta. 90 % komentara na postove su od članova, ponekad je 100 % prijatelja na svojim računima iz “Obitelji”. Nikad ne ostaju sami, to je značajno u njihovoj povijesti, jer samo jedan previše razmišlja, oni to sami kažu i ova se filozofija nastavlja. Zajedno pjevaju, zabavljaju se i mole. Na svojim profilnim fotografijama često ih je nekoliko. Tri dječaka su imala istu sliku profila, nisam znala tko je tko! Kad je u lipnju 2020. izašao pariški članak, bio je to za njih šok, natjerao ih je da shvate da nisu sami na Zemlji i preko noći su svi računi postali privatni. Medijsko izvještavanje naglasilo je kameru.
Članak u Le Parisien iz lipnja 2020.
Rue de Montreuil, rodno mjesto “svetog proroka” Ilije, je li i dalje središte njihovih vjerovanja? Postoje li ustanove izvan pariške regije? Kako je strukturiran život grupe?
Suzanne Privat: Još uvijek su ograničeni na 11. i 12. arondisman, a sve više i na 20. arondismanu, jer je najjeftiniji. Emanacije postoje i u Montreuilu, Noisy-le-Grandu, Rosny-sous-Boisu i Bagnoletu (Seine-Saint-Denis). 1960. kibuc iz Pardailhana bio je sektaški zanos, na čelu s Vincentom Thiboutom. Upravo je on uzeo članove “Obitelji” (oko 80, napomena urednika), ali otpušten je nakon godinu dana, jer je imao tendenciju približiti se djevojkama, čak i jedva pubescentnima. Nakon tri godine, ostali su dali otkaz, bili su radnici, a ne poljoprivrednici. U Malreversu (Haute-Loire) ostaje nasljeđe povezano s Vincentom Thiboutom. Tamo je vođa kao u sekti, djeca nisu smjela ići u školu prvih 30 godina i bila su podvrgnuta prilično strašnom nasilju. Poglavar je osuđen na zatvor i zlostavljanje je očito zaustavljeno, ali zadržava kontrolu nad životom zajednice. Ostale su emanacije također povezane s Vincentom Thiboutom, postoje u Oiseu ili u Meuseu, gdje je pokopan. Čak su mi rekli da se njegov grob promatra danonoćno jer je rekao da će se vratiti.
U Parizu je pravo srce “Obitelji” njihovo imanje u Villiers-sur-Marneu (Val-de-Marne), koje je “moj stric Auguste” stekao i koje su povećali uzastopnim otkupima. To je veliki blok s ogromnim središnjim dijelom na kojem se održavaju sve zabave. Ali nemojte misliti da smo zadovoljni himnama, to je vrlo svečana zajednica u kojoj volimo lupanje velikog kamena, a “obitelj” čak ima nekoliko sastavljenih grupa koje održavaju koncerte ljeti! Tijekom cijele godine imaju čitav program fešta, uz sportska događanja, festivale ili izlete u Versajsku palaču. Oko 16 godina potiču se da navečer odu u bar, na koncerte, festivale ili jedni drugima na zabave. Sve dok se vide što je više moguće, to je u redu. Ideja je da se veze stegnu kako bi pronašle ljubav svog života. Teško da će ih prekinuti, razvod se ne tolerira.
Generira li ovo srodstvo više bolesti ili smrtnosti?
Suzanne Privat: Česte su određene rijetke patologije, posebno Bloomov sindrom, koji generira rani karcinom i čiji su crveni obrazi znak. Ponekad djeca umiru od raka ili su čitava braća i sestre izbrisani u dobi od 40 do 50 godina, a sve kao posljedica raka. U svojoj knjizi evociram slučaj Pincemin, jedne od najvećih “Obitelji”: tijekom posljednjih 20 godina njihova prosječna starost nakon smrti je 58 godina, odnosno 21 godinu je mlađa od nacionalnog prosjeka. Tu je i prekomjerna zastupljenost ostalih patologija: omfalokela pri rođenju, tanko crijevo izlazi iz trbuha, polidaktilija s dodatnim prstima, hemofilija koja je nasljedna ili srčana. Ovome se dodaje alkoholizam, koji nije općenitost, već čest problem. U nekim obiteljima ovo ima patološke razmjere, ponekad s posljedicama na djecu fetalnog alkoholizma. Ali budite oprezni, ne kažem da “Obitelj” čine samo bolesnici ili osobe s invaliditetom. Samo da je to zatvorena tegla, u kojoj se problemi mogu razviti brže nego drugdje. Postoje cijele obitelji u kojima se fizički stvari dobro odvijaju.
Znaju da je to povezano s njihovim životnim stilom i da se njihov genetski sastav neće poboljšati. Genetski je vrlo vruće: u nekim obiteljima ponekad postoji više od 15 % inbridinga i do 16 zajedničkih predaka. Oni pate od toga i nije im ugodno s ovim inbridingom, znaju da to nije poželjno. Znam da su oprezni i da danas izbjegavaju prebliske sindikate. Ali kad tragedija stigne i djeca imaju patologije, ona je prihvate, i nastave dalje čak i kad su čitava braća i sestre pogođeni poremećajima.
Je li ova istraga “Obitelji” ostavila traga u vama? Jeste li imali povratne informacije od članova? Razmišljate li o nastavku?
Suzanne Privat: Još uvijek imam interes koji postoji, ali nije opsesivan. Nije kao tijekom istraživačkog razdoblja, kada bih nekoliko puta dnevno gledala sve ljude na ulicama i skenirala društvene mreže. Članovi “Obitelji” razgovarali su o knjizi među sobom, rekavši da je ono što je tamo rečeno sasvim točno, čak i ako mi zamjeraju nečuvenu viziju, koju smatraju odrazom položaja onih koji su otišli, posebno Antoinea. Ne može se poreći da je to slučaj, jer su disidenti bili moj glavni izvor informacija. Ali željela bih naglasiti da čak i Antoine ne želi da zajednica nestane, čak se i prvi prisjetio da ona nosi pozitivne vrijednosti poput uzajamne pomoći i solidarnosti. Njegova se borba vodi protiv zatvaranja i potčinjavanja djece i ja se to mogu samo podržati!
Neće biti nastavka, ali oblikuje se adaptacija stripa. Svojom knjigom uživala sam u formi, nisam željela biti previsoko plasirana. To je prije svega književni projekt, koji ide tamo gdje kamere ne mogu ići.
55 komentara
nek se ebe ko skim oće, ja neću niskim tojes niko samnom neće.
sloboda mišljenja je ionako precijenjena, svak ju ima ko išupak a meni neda.
a kraj svijeta je već prošao.. bili su u pravu
samo ovo, istraži upotrebu ova 3 slova ti napisa ebe a probajte ovako E.B.E. a na “kraj” komenta obratiti pažnju i na šira zbivanja i u mjestu Majske poljane – jer tek dolazi prava “zabava”
nisam razumio. neće valjda potres?? ma neće, to je već bilo.. možda vulkan?
ti bi na tacni a? ma slađe ti je kad sam pronađeš -smjernice su točne kao i spomenuti sinkholes i ima još za istražiti za ne trčati pred rudo……………
no puno se briše sa neta pa je dobro koristiti različite tražilice
Što želiš reči?
Budi malo jasniji. Ne mogu svi da čitaju između redaka.
Pojasni.
Taman dobar scenarij za fini hororac snimit
Ima već nešto jako slično.
Isto Francuska, “grimizne rijeke ”
Vincent Cassel i Jean Reno.
Radnja je slična, izolirano mjesto i vremenom se rađaju deformirana djeca .
Da bi krvno srodstvo prekinuli i donijeli svježu krv, počnu mijenjati tek rođenu gradsku djecu.
Dobar film, vrijedi pogledati.
To je bio pokušaj stvaranja superiorne intelektualne elite, odabirom muško-ženskog para za zajedničko učenje, kako se pazilo na rodoslovlje događale su se rijetke mutacije ali su se ipak događale.
Rusi su tome doskočili tako da su intlektualnu elitu slali u određene zatvorene gradove tako da je mutacija bilo manje.
Grimizne rijeke su remek djelo, odličan film, da nisam ga odmah povezao sa ovim slučajem
Da………….
Brda imaju oči?
Takoder postoji epizoda Dosjea x sa slicnom tematikom.
Tko zna što se toj ženi uistinu dogodilo. Prvo je malo poružnila, pa ogrubila…i sada će nestati iz javnog života…Riješeno!
“Otkrivamo misterioznu i “incestuoznu” Obitelj od 3.000 članova u srcu Pariza staru 200 godina?”
a ja mislio to je ona misteriozna, incestuozna obitelj stara 200 godina, koja potječe iz Frankfurta, koja, osim u Parizu, ima ogranke i u Londonu i u New Yorku, ima imovinu od 500 bilijuna dolara (500.000 milijardi), suvlasnik je FED-a, drma svim centralnim bankama na svijetu, dva stoljeća financira sve velike ratove i vuče konce iza ove plandemije…
I moja prva misao, kad ono…
Ha ha ha BRAVO @ledeno doba, nasmijao si me do suza.
Samo si trebao dapisati da im je grb crveni štit, i sada vi za 1.000.000€ pogodite o kojoj ej obitelji riječ.
Redshield?
To su Rotschildi.
…ma nebi oni. .
Ako su oni opstali pored vladara Gala od pamtivjeka ti su njihove krvi bez obzira što se predstavljaju.
Otvorio je overtonov prozor, kod mene je otvoren ima jedno dva desetljeća.
Eto, i Melinda progledala!
Polidaktilija. Tako reci. Znači, 6 prstića… Hm hm…tko bi im mogao biti tata?
Jašta da su šestoprsti.
Svasta ima u bijelom svijetu, ne znam zasto je ovo zasluzilo clanak u logicno.
Odličan članak! Bar me je malo udaljio od razmišljanja o koroni,virusima,satanistima i cjepivima. Hvala na tome! ….iako lažem. 😞 Jedino što me zanima su lažna pandemija i cjepiva, i kako se boriti protiv sotonista. Koji nas gnječe kao gorke limune, i uopće se ne obaziru na našu gorčinu i ljutnju prema njima što ih smatramo pedofilnim,genocidnim fasistima.
Bezobrazna i arogantna novinarka. Šta ljude izlaže okorelom u svakoj vrsti kriminala, razvrata i nemorala svetu? Oni nikom ne čine nažao. Što nije istražila Rotšilde, i oni ulaze u brak samo međusobno. Ah da, ne sme, pojeo bi je mrak.
+……………
Boloesno leglo incesta ovo su gori zlostavljači i od moje obitelji. Zašto Francuske vlasti to razbiju? Tamo je incest nelegalam a pdofilija nije.
Najveći incest i pedofilija i još mnogo toga tisuću puta gore je gore na vrhu među čildrensima od stvora koji se ponašaju ko nilski krokodili što i jesu.
Samo još jedan primjer šta “vjera” radi ljudima i društvu😂
Prevencija kajanja
27/04/2021 od Fernando
Naučili smo da je bijes vitalna reakcija našeg bića na situaciju u okolini. Naučili smo da treba spriječiti da bijes postane inner job i da nas pojede iznutra. Uzmimo kao primjer da smo donijeli odluku koja se pokazala neekonomičnom ili štetnom po zdravlje. Što učiniti? Kako se postaviti? Dali se prepustiti našem intimnom građanskom ratu i ekploziji bijesa ili trezveno sve staviti na papir i sagledati situaciju. Na kraju krajeva, još smo živi. To nam daje priliku da koliko toliko popravimo situaciju.
Situacija je uvijek teža ukoliko odluku nismo donijeli samostalno. Netko nas je gurao i nagovarao i mi smo pod pritiskom pristali. Takva situacija se dogodila i trebamo je probaviti. Najveća pouka koju možemo izvući iz jednog takvog iskustva je da se ubuduće više ne smijemo dozvoljavati „lukzus“ da se netko drugi upliće u donošenje naših odluka.
Proces donošenja odluka je svetinja. Svaka odluka može biti ona zadnja u našem životu. Zato nema ni malih ni velikih odluka. To je čista kvantna fizika, čisto čarobnjaštvo. Mi odlučivanjem sudjelujemo u oblikovanju stvarnosti. Važnost tog akta se nikako ne može precijeniti. Duhovno-energetski aspekt donošenja odluka jest i mora ostati primaran onom ekonomsko-materijanom. Energija uvijek vidi dalje u budućnost, ima širu sliku i bolje razumjevanje kompleksnih situacija. Sve mogućnosti se moraju trezveno sagledati i vrlo ozbiljno razmotriti.
Vremenski pritisak u vrijeme donošenja odluka nije pozeljan, ali je ponekad neminovan. Zato je poželjno stvoriti svoj ritual centriranja, par pokreta i disanja kojima fokusiramo svu našu paznju u sadašnji trenutak. Potrebno nam je doeseći stanje da odluku donese naše kompletno biće, a ne jedan njegov fragmenti ili nekoliko njih. Jedan od primjera je da samo računamo moguću kratkotrajnu dobit ili se potpuno prepuštamo osjećajima.
Trezvenost i cjelovitost su dva stupa na kojima počiva svaka odluka zbog koje se nećemo naknadno žaliti. Taj naknadni proces samokažnjavanja je ono sto doslovno ruinira naše vitalno biće. Stvara se raskol u vremenu i prostoru naseg energetskog bića. Pokušavamo vratiti vrijeme unazad i otjerati onaj dio sebe koji je učinio grešku. Greške u suštini niti ne postoje. Postoje samo odluke i iskustvo na osnovu lojeg učimo i rastemo u svjesnosti. Jedino što se moće smatrati greškom je bijes prema samom sebi, koji se može manifestirati kao kajanje, žaljenje, mržnja ili čak i euforija.
Studij ratnih strategija i školovanja vojnika može se pokazati kao vrlo koristan u cilju jačanja integracije svog duha. Život vojnika je sveden samo na ono najosnovnije. Nema viška odjeće, obuće, vremena ili hrane. Nema vremena za žaljenje, samo za donošenje odluka- nareženja i njihovo kasnije bezpogovorno izvršavanje. Razlka između vojnika i duhovnog ratnika je samo u tome tko donosi naređenja. Ratnik nema nadređenog osim apstrakne sile namjere, koju možemo zvati duh svemira.
Dobra vojna škola je poput dobre obuke vrhunskih sportaša. Mentalni trening je kod sportaša važniji, jer je kod njih naglašeniji ego i sloboda kretanja. Kod vojnika je mentalni trening uplementiran u ritual svakodnevnice.
Čarobnjaci drevnih civilacija su odavno primjetili koliko je važan naš stav i ponašanje u svakodnevnici. Oni su doslovno vidjeli da društveno uređenje oko nas srše svu našu raspoloživu energiju. Prosječnom čovjeku na kraju dana ne preostane ni trunke energije za sječanje snova ili svjesno sanjanje. Bilo kakav duhovni napredak ili rast njegove energije je onemogućen samom činjenicom da smo društveno biće.
Kako…
…skovati adekvatnu vojnu strategiju za preživljavanje i napredak u doba ovog aktualnog totalnog ali nevidljivog rata? Ignoriranje činjenica i romantiziranje situacije je pogubno i poražava nas već u startu. Ogromna većina ljudi je do kraja 2020-te godine tiho odlučila podržati nametnutu agendu ili zločin potiv čovječanstva. Njihova taktika je priznati svoju nemoć i prepustiti se toku događaja. Osjećaj bespomoćnosti i zbunjenosti je lako prizvati. Svi smo nekad bili djeca ili smo bili bolesni, jako umorni ili pospani. Da li se ti bio-roboti koji bespogovorno slijede i podržavaju sile koje su u ratu sa čovječanstvom sjećaju kad su potpisali svoje ugovore o suradnji?
Izmedu stanja pasivne bespomoćnosti i stanja moći, prvo se javlja bijes. On nas podsjeća da smo živi i da imamo energiju za borbu, za donošenje vlastitih odluka i da imamo snage za neposlušnost naspram institucija društvene zajednice. Neposluh prema kolektivu jedan od osnovnih karakteristika suverenog čovjeka. Stari čarobnjaci su slobodu definirali kao slobodu od kandži društvenog sistema. Bili su u pravu! Danas se protiv čovječanstva vodi vojno-magijski rat. Obrambena strategija mora biti uskladena sa onom napadačkom, dakle individualac se takoder brani vojno-magijskim metodama.
Nije li slučajno da je prvi korak u učenju čarobnjaštva (ili subjetivne kvantne fizike) pastajanje ratnikom? Samo kao ratnik, čovjek može opstatii u ovom svijetu grabežljivaca. Do 2020-te godine smo se lako mogli zavaravati da živimo u svijetu humanosti. Danas je to moguće samo osobama ili bićima zamagljena uma. Razotkrivanje malih i velikih laži koje nas okružuju i truju, je poput rastjerivanja magle u našim glavama, otrovne magle.
Očekivati skori kraj ovog rata je kontraproduktivno. On zapravo nikad ne smije prestati, jer će nas to lišiti onih dragocjenih mučitelja, koji nas iz dana u dan, iz minute u minutu, podsjećaju da ukoliko ne uzmemo naše živote u svoje ruke, oni ne vrijede ni pišljiva boba. Najveći poklon koji nam je darovala ova neugodna situacija globalnih razmjera je upravo taj globalni mučitelj u obliku zakona, normi, ograničenja, prijetnji, neizvjesnosti i još štošta drugog.
Prevencija kajanja je prevencija fragmentacije bića.
zivicovjekorg
Mislite li “ukoliko uzmemo život u vlastite ruke, oni ne vrijede …” . Dosta dugačak tekst, i zanimljiv, ali ne znam da li je ratnik dobra riječ ili bi borac (za slobodu od institucija) bio bolji.
KISIK, oni koji baš i nisu bili skloni vjerovati u službeni narativ, pa tako ni u “službenu” pisanu povijest, u svojoj su potrazi došli do toga da je prije ove današnje “civilizacije” postojalo jedno tiho doba ljudskog življenja, kojeg je krasio istinski sklad između čovjeka i čovjeka i istinski sklad tih ljudi s prirodom na materijalnoj i duhovnoj razini.
Nikakva oružja za ratovanje nisu pronađena u tragovima te kulture jer ljudi tog doba za rat nisu ni znali, a to znači da im nisu bili poznati ni oni motivi i osjećaji, za koje mi, “civilizirani ljudi”, danas znamo da pokreću ratove.
Sad, jesu li ti ljudi evolucijom došli do ovakve svijesti ili su kreirani da budu baš ovakvi manje je važno.
Bitno je znati, naravno, za one koji žele da znaju, da su bili ovakvi.
Pošto, mi danas, živimo to što živimo, znamo da je u jednom trenutku krenulo naopako tj. da je krenula “civilizacija” , a krenula je, vjerojatno, u trenutku kada je prvom majstoru “sinulo”, bilo “dojavom”, bilo “cijepljenjem” od nekog kreatorova oponenta, da bi mogao živjeti od truda i rada drugih i zlo je krenulo.
S vremenom je tom idejom zatrovao još neke druge, pa je počeo je proizvoditi oružje, formirao je vojsku i kao vrhunac lukavštine zlo je sakrio pod plašt zakona i oformio i danas nam znane zakonoznance i čuvare zakona.
Pretpostavlja se da je tada nastao Babilon čije “tekovine” mi i danas baštinimo.
Poanta ovog podugačkog uvoda je to da se zlo, koje se u najmanju ruku širilo linearno, milenijima skrivalo pod plaštom dobra, a danas je taj plašt skinut i zlo se, onima koji vide, ukazalo u svoj svojoj veličini kao jedina agenda “civilacijskog” življenja.
Meni se nameće pitanje zašto su to majstori napravili baš sad, jeli misle da su dovoljno moćni i misle da je sazreo trenutak za obznanu da zlo upravlja svijetom ili ih nešto natjeralo na ovaj čin.
U svakom slučaju, koji god da je razlog ovome, po meni, zbog one da se svaki poremećaj mora vratiti u ekvilibrij, reakcija Svemira na ovo pusto zlo ne može izostati.
Izvan ovoga ostaje nam da na pojedinačnoj razini pokušamo vratiti duhovnu ravnotežu i da, ako nas pritisnu uza zid, svatko reagira kako misli da mora.
Oko ovoga imam još jedno razmišljanje, a to je da ako smo ipak evolucijom došli do ovoga gdje smo danas onda nijedna teorija o zlu nema nekog prevelikog smisla jer nas onda sve ovo samo vraća na početak kada je uistinu svako svakome “bio vuk”,
Ovo bi razmišljanje trebalo zatomiti jer bi to onda dovelo do toga da smo većina nas na portalu “zakinuti” ili jednostavnije, u kurscu. 😁
Bolesno si zdrav. Nelegalno pozitivan tip.
Yebiga :neko nekoga na nešto nagoni milenijima.Umjetno inicirani nagoni?
Ovde je kao što si napisao ,plašt pao…tko je u magli iza plašta?
Kipar spomenika iz Džrordžije? Zmijini potomci-iliti ista ona pojava-koja je prekinula ono razdoblje mira koje si gore naveo…
A neko je ovde spominjao i ovo:”Interes psihopata u takvom pokretu nije isključivo rezultat njihovog egoizma i
nedostatka moralnih skrupula. Ovi ljudi su u stvari bili ranjeni od strane prirode i društva.
(Ovde je važno obratiti pažnju da to na znači da su psihopate bile „emocionalno”
povređene, niti da je takva „rana“ doprinela takvom stanju bića. (Banalni primjer $humadinčev ego u koment. diskusiji)Pre, kako mi je autor
objasnio u privatnoj korespondenciji: „Za njih, vi ste najgori neprijatelj. Povređujete ih
veoma bolno. Za psihopate ustanovljavanje njihovog stvarnog stanja, skidanje njihove
maske, predstavlja kraj njihovom divljenju sebi. Vi ih ugrožavate uništavajući njihov tajni
svet i svodite na nulu njihove snove o vladanju i uvođenju (socijalnog sistema, u kome
mogu vladati i u kome će ih služiti). Ako je njihovo pravo stanje obelodanjeno, psihopate
se osećaju kao ranjena životinja.
„Delimično ste u pravu uviđajući izvesne sličnosti esencijalnih psihopata sa
(misaonim) procesima kao kod krokodila. Oni su u neku ruku mehanički. Ali da li su krivi
što su nasledili neki abnormalni gen i što je njihova suština drugačija nego kod većine
ljudske populacije? Ovakva osoba nije u stanju da oseća kao normalna osoba ili da
razume osobu koja se rukovodi normalnim instinktima. (Važno je) pokušati da se shvate
psihopate i imati određeno sažaljenje, (kao što bismo osećali sažaljenje za krokodila i
njegovo pravo da postoji u prirodi).
🤐
Svatko će odlučiti za sebe što će uraditi, od čopora nikakove koristi jer je sva moć u rukama zla koji radi od bilo kojeg čopora što želi.
Da. To je ono čega se vi bojite.
Čopor.
Čopori su jaki koliko i pravila čopora.
Alfe se uvijek mogu pronaći…
Na kraju će se goyimi udružiti.
Nisu oni nista manje normalni od ostalih homosapiensa , svi smo mi greška majke prirode koja treba da se ispravi
… a ipak šalju decu u “debi!ane”, verovatno nisu ni ravnozemljaši – znamo mi i za radikalnije 😉
Zar se nekad davno nije tvrdilo da je zemlja ravna ploča koju drže slonovi? Peti razred, geografija.
Onaj što kaže da je škola “debilana” je doktor nauka. Da li je on takav bio i pre škole ili ne? Pitanje za milion dolara.:))
Obzirom da u “debi!ani” nije ništa naučio – jer ako je naučio… ma pusti.
Debilana si ti koja provociraš ko i Šlomo.
Debil si ti koji misli da su svi na Balkanu debili.
Ih – a hteo sam da se ne primeti :))))))))))))))
…nema veze…more i gore.
AMLobazceeski
( poli.ponerilogija)
(Protokoli sionskih mudraca” – danas je poznato kao obmana protiv Jevreja. Međutim,
sadržaj „Protokola“ sigurno nisu „obmanjujuće ideje” budući da logična procena događaja
u SAD tokom više od 50 godina pruža dovoljno dokaza primene tih „Protokola“ da bi se
ostvarila današnja uprava. Svako ko želi da razume šta se događa u SAD samo treba da
pročita „Protokole” da bi razumeo da ih izvesna grupa pojedinaca uzima k srcu.
Dokument „Projekat za novo američko stoleće”, sastavljen od strane neo-konzervativaca,
čita se kao da je bio inspirisan „Protokolima”).
Devetnaesti vek, posebno njegova druga polovina, izgleda da je bio vreme izuzetne
aktivnosti dela šizoidnih pojedinaca, često, mada ne uvek, jevrejskog porekla. Uostalom
treba da se setimo da 97% Jevreja ne manifestuju ove anomalije, a da se one javljaju u
svim evropskim nacijama, iako manje rasprostranjene. Naše nasleđe iz tog perioda
uključuje sliku o svetu, naučnu tradiciju i legalne koncepte, začinjene bezvrednim
sastojcima šizoidnog shvatanja realnosti.
Humanisti su spremni da taj period i njegovo nasleđe shvate u kategorijama
karakterističnim za njihovu sopstvenu tradiciju. Oni tragaju za socijalnim, idejnim i
moralnim uzrocima za poznati fenomen. Ovakvo objašnjenje nikada ne može da obuhvati
celokupnu istinu, jer ignoriše biološki faktor koji učestvuje u genezi ovog fenomena.
Šizoidnost je najučestaliji faktor, mada ne jedini.
Nasuprot činjenici da spisi šizoidnih autora sadrže gore opisani deficit, ili čak
otvoreno formulisanu šizoidnu objavu koja u sebi nosi dovoljno opomena za specijaliste,
prosečan čitalac ih prihvata ne kao pogled na realnost iskrivljen ovom anomalijom, već
pre kao ideju koju treba posmatrati kao ozbiljno zasnovanu na određenim uverenjima i
razlozima. To je prva greška.”
Šta je reć?
Ulične Gušterice, Melinda i Bil Gates se razvode?
Stock, vračaju se svojoj prirodi, Digibilly se udaje, a Melinda ženi😁
Baš fino i dražesno da su se, u ova teška vremena, odlučili na taj korak.
Zanima me koga će ona švapska guska izabrati za vodju sad kada je Bill pizda?
Hahaha……………
Poslije prve bračne noći kaže Melinda Billu:Sad mi je jasno zašto si firmu nazvao micro i soft.
Manji porez? Svak pravi svoje cjepivo:laboratirije dijele pola pola…ko zna možda se medjusobno(između spavaće i dnevnog boravka) poiubijaju…pozdrav
Da muljaju sa porezom?
Oni koji samo odu kod Tate i kažu…de pusti još malo…navedi valutu…treba nam za…navedi za šta.
Sex?
Ni to ne vjerujem jer se oni vlaže i svršavaju na drugim furkama.
Punica-svekrva?
E ako nije to, trebali bi naći neku teoriju zavjere, jer se geopolitikom ovo ne može objasniti.
Pozz i tebi.
Obitelj se mora uništiti, dakle, oni to moraju učiniti, po scenariju u kojem su jedni od važnijih učesnika. Za pola godine, ne sumnjam da će se on oženiti za svog dečka, a ona za svoju curu.Po scenariju,naravno.Oni koji se testiraju i primaju vakc. su publika kojoj se isporučuje scenariji, i oni stvaraju javno mišeljenje, po kojem je sve to ok.
Pokrijte ih da se ne prehlade.
Interesantna tema, ali – opet – loš prevod, na žalost