Za dvadesetak godina, na udaljenosti od gotovo 386.000 kilometara od Zemlje, započet će prometovanje prvog svemirskog „aerodroma” u ljudskoj povijesti — no umjesto betonskih pista i tornjeva za kontrolu leta, tamo će prometom upravljati matematika.
NASA-in projekt Gateway, prva lunarna svemirska postaja koja bi trebala postati čvorište za misije prema Mjesecu i dalje, suočava se s problemom kakav do sada nijedna misija nije imala: kako više svemirskih letjelica može istovremeno sigurno dijeliti orbitu koju oblikuju gravitacijski utjecaji Zemlje i Mjeseca. Inženjeri sa sveučilišta Texas A&M, NASA-inog Johnson Space Centera i sveučilišta Purdue razvili su matematički „priručnik za letenje” i orbitalna pravila ponašanja koja bi trebala spriječiti sudare u jednom od najizazovnijih okruženja za ljudsko istraživanje.
Orbita kakvu ljudi još nisu koristili
Gateway će se kretati po takozvanoj gotovo pravocrtnoj haloo orbiti (NRHO), jajolikoj putanji koja se približava Mjesecu na 1.600 kilometara od sjevernog pola, a zatim se udaljava i do 64.000 kilometara južno od njega. Ta orbita omogućuje neprekinutu komunikaciju sa Zemljom i zahtijeva minimalno goriva za održavanje putanje, ali ima i svoju cijenu — svaka letjelica u njoj je u stalnoj gravitacijskoj napetosti između dva nebeska tijela.
Dok je za jednu svemirsku postaju dovoljno povremeno uključiti potisnike, dolazak kapsule Orion, teretnog broda i lunarnog modula u istu orbitu stvara prometnu gužvu kakva se na Zemlji rješava na pistama i stajankama. „Do sudara i ozbiljne štete može doći. Za sigurnost posade i uspjeh misije ključno je učinkovito upravljanje prometom u NRHO”, upozorava dr. Diane Davis, profesorica svemirskog inženjerstva na Texas A&M i jedna od autorica studije objavljene u časopisu Acta Astronautica.
Svemirska „vrvica bisera”
Rješenje koje su istraživači testirali u tisućama računalnih simulacija počiva na konceptu „zadržavanja” — preciznog pozicioniranja letjelica u orbiti dok čekaju red za pristajanje. Budući da u svemiru ništa ne miruje, svaka letjelica mora biti dovoljno udaljena od drugih da ne postoji rizik od sudara, ali i dovoljno blizu da se resursi učinkovito koriste. Rezultat je formacija koju istraživači nazivaju „vrvica bisera” — letjelice se nižu duž orbite, jedna za drugom, čekajući svoj red za pristajanje na Gateway.
Simulacije su pokazale da neznatno povećanje učestalosti korekcijskih manevara omogućuje letjelicama da ostanu znatno bliže svojim predviđenim pozicijama, uz minimalno dodatno trošenje goriva. „Veća točnost pozicioniranja znači da planeri misija mogu bolje predvidjeti gdje će se svaka letjelica nalaziti, čuvajući vrijedno gorivo”, objašnjava Davis. Predvidljivost, dodaje, omogućuje lakše usklađivanje rasporeda pristajanja i sigurnije planiranje operacija — baš kao što kontrola zračnog prometa na Zemlji zahtijeva poznate pozicije i putanje za sigurnu koordinaciju.
Lekcija za budućnost
Priča o lunarnom prometu nije samo tehnički kuriozitet — ona postavlja pitanje koje se rijetko čuje u javnim raspravama o svemirskim programima: tko će upravljati infrastrukturom koja omogućuje ljudsko širenje izvan Zemlje? Dok se velike sile utrkuju u slanju misija na Mjesec, pitanje prometnih pravila i kontrole orbita ostaje u sjeni spektakularnih lansiranja. A upravo ta „tiha matematika” odlučivat će o tome tko čeka, tko se kreće i kako će čovječanstvo održavati promet na udaljenosti s koje se Zemlja vidi samo kao plava točka.
Davis, koja je prije dolaska na sveučilište više od desetljeća radila u NASA-i kao glavna inženjerica i voditeljica dizajna misije Gateway, u ovom projektu vidi i obrazovnu dimenziju. „Ništa me ne uzbuđuje više od obuke budućih inženjera i znanstvenika. Oni će biti ti koji će planirati lunarne misije i upravljati svemirskim prometom za čovječanstvo izvan Zemlje”, kaže. Možda jednog dana putovanje na Mjesec doista postane rutina poput prekooceanski letova. Ali kada taj dan dođe, neće početi spektakularnim slijetanjem — počet će s pravilima koja će odrediti tko ima prednost na nevidljivoj cesti koju je isklesala gravitacija.
3 komentara
Ma tko im više vjeruje, zaboravili su raditi brodove ,a onda su po gotovu zaboravili raditi svemirske letjelice , pa i ovaj zadnji navodno let je sumnjiv.Uglavnom sve povezano sa njima je ili prijevara ili pljačka ili Ponzzieva shema!
Što se dogodi s vašom kućom ili stanom, ako odete na Mjesec ili na Mars na nekoliko dana:
U Španjolskoj ako napustite svoj stambeni prostor na 48 sati, a usele se bespravni stanovnici, onda taj stambeni prostor postaje njihov.
To je bizarni zakon zemalja poput Španjolske, Francuske ili Italije, koji se, osim toga, sviđa i Bruxellesu, pa je samo pitanje vremena kada će biti uveden na cijelom području EU.
Prema njima, onaj tko se useli u vašu kuću ili stan na razdoblje dulje od 48 sati (negdje je to razdoblje određeno na tjedan dana) ima pravo u njemu nastaviti živjeti. A vi ga nemate pravo izbaciti. Ako skvoter ne plaća troškove stanovanja (što logično ne čini), mora ih plaćati vlasnik kuće.
I to unatoč tome što nema mogućnost boraviti u njoj. Ponekad prođu godine prije nego što vlasnik uspije ponovno ući u svoj stan ili kuću, a pokušaji nasilnog preuzimanja vlastitog doma u pravilu se kažnjavaju.
Dobrodošli u španjolski nekretninski rulet! Otiđete na produženi vikend, a po povratku ustanovite da je vaša teško stečena imovina odjednom pretvorena u ljevičarski socijalni projekt.
Španjolski pravosudni sustav očito je odlučio da je zaštita privatnog vlasništva toksični relikt mračnih, kapitalističkih vremena.
Bilo tko tko se uspije neopaženo zatvoriti u vašoj kući na najmanje 48 sati odjednom dobiva veću pravnu zaštitu od vas.
A teško vama ako tim novim, nepozvanim stanovnicima isključite struju ili vodu, jer ste tada prema zakonu kriminalac zbog „prisile“!
Dakle, jednostavno uredno plaćate račune za energiju ljudima koji vam upravo uništavaju dnevni boravak. Kakav briljantan uspjeh socijalne politike! Triput hura za pravnu državu koja štiti počinitelje, a žrtve pretvara u platiše.
Budući da sudovi godinama zakazuju i radije mjesecima razvlače apsurdne postupke, dok policija nakon isteka čarobnih 48 sati bespomoćno stoji po strani, sada logično cvjeta slobodno tržište vigilantske pravde.
Očajni najmodavci i vlasnici nekretnina angažiraju privatne zaštitarske službe koje im pomažu iseliti nepozvane goste.
Timovi krupnih bivših izbacivača sada preuzimaju posao koji bi zapravo trebao biti u nadležnosti države: uspostavu zakona i reda.
Eufemistički se to naziva „mirnim pregovaranjem“ kada ta gospoda dođu pred vrata zauzete kuće ili stana kako bi „motivirala“ stanovnike da odu.
Možda bi tamo svi trebali prestati kupovati nekretnine i zajedno se useliti kod političara?
Nakon 48 sati mjesto je de facto njihovo, a ministar plaća račun za struju…
Tamo bih bio siguran od onih kojima ću objaviti imena i adrese i sve što rade.