To te neće puno koštati

Koliko puta su vam to rekli, ne govoreći konkretnu cijenu, prije nego što su vam nešto prodali ili uradili? I? Je li vas koštalo puno?

Nekada možda i jest, jer neki ljudi imaju osjećaj za balans šta je kome mnogo, a šta malo i uz to misle onako kako govore. Ali nekada je to jeftino što su vam ponudili bilo skuplje i od onoga što ste smatrali skupim. A zašto je tako?

Neki ljudi imaju mnogo, bogati su, a ne razmišljaju o tome kako nisu svi u njihovoj poziciji. Tako za nekog bogataša nije skupo, na primjer, ručati za pedeset eura. Za nekog penzionera koji ima 200 eura penziju, to je preskupo. Zato među njima može doći do nesporazuma kada pričaju o cijenama i o skupoći.

Ima i ljudi koji se žele predstaviti bogatijima, mada to nisu, i time što će reći kako nešto nije skupo, mada tako ne misle, vjeruju da u očima onoga kome govore stvaraju sliku o sebi kao bogatašu. Ova skupina ljudi je brojna, a takve osobe se sada mogu lako prepoznati i na društvenim mrežama gdje se redovno hvale svojim većim trošenjem novca i raznim uživanjima, što ne odgovara stvarnosti. Slikaju se u iznajmljenoj garderobi, prave fotomontaže o boravku na nekim mjestima koja posjećuju bogati i tako dalje, samo da bi se predstavili u drugom, po njima ljepšem svjetlu.

Neki su naprosto neodgovorni, ne razmišljaju dovoljno i olako se igraju pojmovima veličine. Oni su skloni da ti obećaju da će ti nešto uraditi „za sekundu“, „dok kažeš – keks!“, a jasno je da se gotovo ništa ozbiljno ne može tako brzo uraditi. Oni i kada kažu da te nešto neće puno koštati to kažu ne razmišljajući o stvarnom značenju izgovorenoga, samo da bi se što prije otarasili obaveze ili iz nekog sličnog razloga.

Ipak, postoje oni koji ne spadaju ni u jednu od navedenih skupina ljudi, oni koji tako nastupaju smišljeno i podmuklo, s namjerom da te prevare, koristeći tvoju naivnost, lakovjernost ili dobrotu. Oni te prvo pokušaju navesti da povjeruješ da te „to neće puno koštati“, da se dalje ne raspituješ za cijenu. Kad ti sve urade, ili pošalju, dovezu, predaju, možda i odsijeku ili otkinu dio prodanoga tako da se kasnije ne može vratiti u prvobitno stanje, tek onda ti kažu cijenu od koje ti se zavrti u glavi. Oni tako vjeruju kako su te nadmudrili, kako su pokazali koliko su vješti u svom poslu i kako smo im mi klijenti nedorasli.

E, zbog takvih uvijek treba biti na oprezu kad nam kažu kako nas nešto neće puno koštati. Neka kažu konkretno koliko je to, a mi ćemo već znati je li nam to skupo ili nije. Svaka nejasnoća samo stvara mogućnost za kasnije probleme.