Što je znanstvena metoda i znanstveni pristup – Prirodni imunitet – Nepoznanice u vezi vezanja antitijela za SARS-CoV-2…

Za naše čitatelje i svekoliku javnost krećemo s našim znanstvenim vijestima. Biti će riječ o novim saznanjima i istraživanjima iz znanstvenih časopisa a sve kako bi vam ista što preciznije i u kratkim tekstovima, o najosnovnijem, prenijeli najbitnije i razumljivo svima.

Najprije krećemo s malim uvodom, a onda i sa prvih pet informacija.

Vjerujemo kako će vam se ovaj pristup kratkoj i kvalitetnoj informaciji svidjeti. Želimo da uživate u najnovijim informacijama iz znanstvenih, relevantnih, krugova.  Za početak kratki uvod  – znanstveni pristup i metode – a onda četiri najnovije vijesti.

Znanstvena metoda i znanstveni pristup – ukratko

Znanstvena metoda je uvriježeni set aktivnosti kojeg znanost današnjice koristi za stjecanje pouzdanih znanja. Osnovni koraci znanstvene metode su:

1. Opažanje fenomena (pojava) ili procesa u prirodi
2. Definiranje problema (postavljanje pitanja)
3. Istraživanje problema (prikupljanje informacija i primjena jedne ili više metoda znanstvenih istraživanja)
4. Postavljanje hipoteze (definiranje metoda provjere i prognoziranje)
5. Testiranje hipoteze (provjera istinitosti onoga što se pretpostavilo, provedba eksperimenta, opažanja eksperimenta, testiranje prognoze, analiza i interpretacija rezultata, prihvaćanje ili odbacivanje hipoteze)
6. Zaključak (odluka o nastavku istraživanja)
7. Stvaranje znanstvene teorije i dijeljenje rezultata s ostalim znanstvenicima
8. Neovisno ponavljanje istraživanja od strane drugih znanstvenika

Znanstvenom se metodom na ovaj rigorozno definirani način želi smanjiti utjecaj pristranosti ili predrasuda kod eksperimentatora u najvećoj mogućoj mjeri. Naime, valja imati na umu da čak ni oni znanstvenici koji imaju najbolje namjere ne mogu izbjeći pristranost jer je na ovome svijetu sve pristrano percipirano (odnosno percipirano od strane subjekta-čovjeka). Percepcija nastaje u interakciji mnogih čimbenika koji su primjerice osobna uvjerenja, kulturno okruženje, trenutni okolišni čimbenici, emocije, itd. Tijekom života, čovjek kontinuirano filtrira informacije na temelju vlastitog iskustva što može dovesti do toga da se jedan ishod preferira nad drugim. U znanstvenoj zajednici, rezultati se iz tog razloga moraju neovisno pregledati i duplicirati, čime se u velikoj mjeri izbjegava pristranost.

Znanstvena metoda ima i svoja ograničenja s obzirom da se hipoteza određenog istraživanja mora moći provjeriti te da se eksperimenti i opažanja mogu ponoviti. Znanost također ne može donositi vrijednosne prosudbe. Ukratko bi se stoga moglo kazati kako je cilj svih znanstvenika bolje razumjeti svijet oko sebe a ne primjerice, kreirati ‘dogme’ ili ‘vječne istine’ odnosno vrijednosne prosudbe. Znanstveno znanje je empirijsko što znači da je utemeljeno na objektivnim, opipljivim dokazima koji se mogu promatrati uvijek iznova, bez obzira na to tko ih promatra.

1. Upala srca vezana uz preparate koji se koriste kao ‘vakcine’ protiv COVID-19

Znanstveni časopis Science, prenosi izjave izraelskih znanstvenika da bi Pfizerovo cjepivo moglo biti povezano s upalom srčanog mišića nazvanom miokarditis u mladih osoba dobi između 16 i 24 godine. Kasnije tu vijest potvrđuju Food and Drug Administration (FDA) i BBC ali je proširuju i na Moderna vakcinu. Miokarditis se javlja u 1 od 6000 cijepljenih što je između 5 i 25 puta češće od pojave u necijepljenih osoba. Većinom se miokarditis pojavljuje nekoliko dana nakon druge doze cjepiva mRNK. Izrael i mnoge europske zemlje raspravljaju o tomu da li mlade osobe treba cijepiti.  SAD  još nekoliko zemalja  nastavljaju istraživati pojavu miokarditisa u cijepljenih s Moderna cjepivom. U vezi s tim neki istraživači ističu da korist od cijepljenja prelazi rizik obolijevanja i smrtnosti. Nije međutim jasno otkud ta tvrdnja kad su nedavna istraživanja s John Hopkins sveučilišta pokazala da je rizik od smrtnosti COVID-a za djecu od 0 do infinitezimalno mala.

2. Nepoznanice u vezi vezanja antitijela za SARS-CoV-2

Prije no što se uopće zna prevalencija, zaštita i prepoznavanje mjesta vezanja antitijela koje tijelo stvara kao odgovor na SARS-CoV-2, krenulo se u proizvodnju i distribuciju eksperimentalnog cjepiva! Voss i suradnici su objavili u znanstvenom časopisu Science da je odgovor tzv. neutralizirajućih antitijela IgG uglavnom usmjeren na vezna mjesta izvan receptorske domene spike proteina. Do sada se mislilo da je upravo receptorska domena primarno mjesto vezanja antitijela. Radi se prema autorima ove studije o tzv. N-terminalnoj domeni. Mutacije prisutne u cirkulirajućim SARS-Cov-2 varijantama mogu smanjiti ili poništiti vezanje i neutralizaciju antitijelima što sugerira mehanizam ‘izmicanja’ virusa od imunološkog sustava u nekih osoba. Ipak većinu veznih mjesta u ostalim varijantama antitijela prepoznaju.

3. Aktivacija retrovirusnog elementa iz genoma pacijenata s COVID-19

U radu Balestrerija i suradnika u znanstvenom časopisu EBioMedicine pokazano je kako se u krvnim stanicama pacijenata s teškom infekcijom akutnog respiratornog sindroma COVID-19 aktivira element ovojnice humanog endogenog retrovirusa -W (HERV-W ENV). Ovaj rezultat evaluiraju u kontekstu nedavnih otkrića kako se se elementi HERV aktiviraju kao odgovor na zarazne agense i dovode do različitih imuno i neuro-patoloških učinaka (primjerice, ovaj je element uključen u patogenezu shizofrenije kao što je objavljeno još 2015 u znanstvenom časopisu Journal of Neuropsychiatry in Clinical Neuroscience. Autori su utvrdili ekspresiju HERV-W ENV u krvnim stanicama bolesnika s COVID-19 te su uvidjeli korelaciju s kliničkim karakteristikama. Posebice je postotak HERV-W ENV-pozitivnih limfocita korelirao je s upalnim biljezima i težinom upale pluća u bolesnika s COVID-19.

4. Prirodni imunitet u oboljelih od COVID-19 traje više od 6 mjeseci

Autori studije nedavno objavljene u znanstvenome časopisu Nature pokazali su kako se memorija T-limfocita koji su specifični za SARS-CoV-2 održava u bolesnika koji se oporavljaju od COVID-19 i 10 mjeseci uz paralelni razvoj memorijskih T-limfocita sličnih matičnim stanicama. Autori zaključuju kako su navedene memorijske stanice dugotrajne nakon oporavka od COVID-19, pa smatraju kako ova činjenica govori i u prilog učinkovitosti programa cijepljenja kao mjere za kontrolu COVID-19.

5. Distinkcija termina anti-vaccinei vaccine hesitancy

U Editorialu znanstvenog  časopisa Science spominje se važna distinkcija između termina antivakser (anti-vaccine) i kolebljivost oko vakcina (vaccine hesitancy). Ova potonja u vezi je sa sigurnošću cjepiva. Distinkcija je važna jer naši središnji mediji često olako etiketiraju antivakserima oprezne osobe koje sumnjaju u kakvoću cjepiva. No nisu samo mediji ti koji (namjerno ili ne) brkaju ove pojmove. To su i političari, znanstvenici, neki zdravstveni radnici pa i oni koji rade u javnom zdravstvu. Članak radi jasnu distinkciju tih dvaju kategorija. Pojam kolebljivosti oko vakcina ukorijenjen je u povijesnim strahovima vezanim za individualna ili grupna loša iskustva s vakcinama. Pogotovo se to događa danas u vezi s Covid vakcinama. Ljudi koji sumnjaju u cjepiva ne moraju nužno biti antivakseri iako mogu koristiti iskustva antivaksera. U editorialu se postavlja pitanje kako pristupiti tim osobama. Dosadašnja iskustva s propagiranjem vakcina protiv Covida ne pružaju dobar model za odgovor na zadano pitanje naprosto zato jer nisu adresirana sva ključna pitanja koja su se u međuvremenu pojavila.

Nastavlja se…..