Znanstvenici utvrđuju kako nam naši osjećaji i vrijednosti pomažu u opažanju objekata

Ruski znanstvenici iz MSUPE u suradnji s britanskim kolegama proučavali su utjecaj emocionalne evaluacije na proces vizualne percepcije. Prema njihovim istraživačima, oni su prvi koji su odlučili otkriti presudan utjecaj sustava vrijednosti mozga na vid. Rezultati njihove studije objavljeni su u časopisu Neuro Image.

Naš mozak mora neprestano rješavati brojne zadatke tijekom vizualne percepcije, jer vizualni receptori ne pružaju dovoljno informacija da sa sigurnošću utvrde što osoba zapravo vidi. Takvi se zadaci mogu povezati s rješavanjem inverznih problema, na primjer, “obnavljanjem” 3D oblika stvarnog objekta pomoću njegovih 2D projekcija na mrežnici oka.

Takvi inverzni problemi imaju neograničenu količinu mogućih rješenja, pa se zato, kako bi ih riješio, mozak mora pozivati ​​na prethodno dobivene informacije, prema znanstvenicima. Te se informacije mogu dobiti tijekom motoričke spoznaje, na primjer, manipulacijom s objektima – tako adaptivni roboti koji rade u dinamičnom okruženju uče kategorizirati vizualne podražaje.

Znanstvenici s Moskovskog državnog sveučilišta za psihologiju i obrazovanje (MSUPE) utvrdili su da se ljudska vizualna percepcija radikalno razlikuje od metode koja se koristi u algoritmima računalnog vida. Kažu da su prvi koji su dokazali da se vid također oslanja na vrijednosne i emocionalne karakteristike određenog vizualnog podražaja.

“Tijekom našeg eksperimenta koristili smo slike koje su sudionici isprva doživljavali kao besmisleni niz mrlja, ali nakon što su prošli postupak obuke – kao razgranati objekt. Nakon što smo usporedili odgovor mozga u obje situacije, saznali smo da osim razlikujući dimenzijske karakteristike [predmeta], mozak je procijenio vizualne podražaje na temelju njegove subjektivne vrijednosti. Informacije povezane s vrijednošću pojavljuju se relativno brzo u procesu prepoznavanja osjetljivog objekta kako bi usmjerili integraciju dimenzijskih karakteristika”, izjavio je znanstvenik u MSUPE-ovom MEG centru, Vladimir Kozunov.

Prema znanstvenicima, receptori za oči primali su isti vizualni signal i prije i nakon što su sudionici prošli trening, međutim, njihovo iskustvo u vrednovanju onoga što su vidjeli na temelju vrijednosti bilo je drugačije. Nakon treninga sudionici su viđene slike doživljavali kao osjetljive predmete pod utjecajem svog iskustva temeljenog na vrijednosti.

“Utvrdili smo da nakon što prođu trening cerebralnog područja odgovornog za sustav vrijednosti, otoci, entorinalni korteks, cingularni korteks i cingulati desne hemisfere reorganiziraju svoju aktivnost neurona u roku od 210-230 milisekundi nakon primanja vizualnih podražaja. To pokreće komunikacija prema dolje iz sustava vrijednosti u vizualni korteks. Vrijednosna struktura informacija koja se širi tim putem pruža vizualnom korteksu podatke koji mu omogućuju rješavanje obrnutog problema percepcije”, objasnio je Kozunov.

Znanstvenici uključeni u projekt naglasili su da su studije funkcionalne strukture percepcije presudne ne samo za razvoj metoda korektivne terapije za neurofiziološke poremećaje, već i za proširenje sposobnosti ljudskog organizma u doglednoj budućnosti.

Znanstvenici iz MSUPE-a koristili su magnetoencefalografiju (MEG) za proučavanje prostorno-vremenskih obrazaca živčane aktivnosti u osnovi prepoznavanja slika. Ova metoda omogućila je registraciju aktivnosti u različitim područjima mozga koja su povezana s određenim tjelesnim funkcijama, rekli su znanstvenici.

U istraživanju su sudjelovali i istraživači sa Sveučilišta Oxford i University College London. Znanstvenici planiraju nastaviti niz eksperimenata, naime pokušati proučiti utjecaj prethodnih podražaja na percepciju vrijednosnih informacija.