Normalno je da su ljudi emotivni, pa i to da pokazuju emocije. Ali nije dobro ako emocije upravljaju čovjekom, umjesto da on upravlja njima.
Pod jakim emocijama nekada nešto kažemo ili uradimo zbog čega se poslije kajemo. Donesemo dalekosežne odluke koje nam, možda, upropaste ili otežaju čitav život. Dešava se i da nas u takvim trenucima drugi prosto huškaju da učinimo neki pogrešan korak, a mi u tom emotivnom stanju nasjednemo na njihova nagovaranja i ohrabrenja.
Upravo o tome razmišljam dok gledam skup Pravda za Davida na trgu u Banjoj Luci. Za one koji eventualno ne znaju o čemu je riječ, to su prosvjedi koje organizira otac ubijenog Davida zbog toga što se čini da su u ubojstvu sudjelovali oni koji bi trebali štititi građane – organi vlasti. Vlast je pokušala na razne načine maknuti oca s trga, koga već sada nazivaju Davidovim, što laskanjima i dodvoravanjima, što prijetnjama, ali ništa nije upalilo. Onda je vlast pokušala isprovocirati incident, napraviti problem kako bi se imala razloga umiješati silom, a da ne budu baš olako pročitani, ali ni to im nije polazilo za rukom. Na kraju su blokirali i prilazne puteve kako prosvjednici ne bi dolazili i time još više pokazali svoje pravo lice, razgolitili se i otvorili oči i onima koji do tada nisu dobro vidjeli. Pokušavala je vlast sve prikazati kao političku igru, kao miješanje stranih sila, kao podmetanja iz Federacije BiH, a najviše je pokušavala ubaciti neki problem, nekoga ko bi izazvao incident.
Međutim, Davidov otac Davor je pokazao da ih je u nekim elementima višestruko nadrastao. Sve ono što su oni željeli, on je uporno izbjegavao. Inzistirao je da na skupovima nema mjesta politici, da ne smije biti nereda niti uvreda, i za gotovo dvije stotine dana, koliko prosvjedi traju, nije bilo ni najmanjeg incidenta. Bilo je to i dosta vremena i prilika da mnogi ljudi shvate u čemu je u u kome je problem. Kažu da je na posljednjem prosvjedu bilo čak 40.000 ljudi, a iste večeri u istom gradu na završnom skupu vodeće stranke na vlasti tek oko hiljadu. Nikada manje! Vlast je čekala da prosvjednici naprave kiks, da nasjednu na provokacije, ali nije dočekali. Vrijeme je radilo za nejače, ali pravedne, a da su podlegli emocijama i reagirali onako kako je vlast očekivala, vjerovati je da bi sve što su planirali propalo.
Ako pogledamo i odnose u obitelji ili među državama, pravilo je isto. Odluke treba donositi uvijek razumom, hladne glave, ne nasjedati na provokacije. Nije to lako, treba se obuzdati, treba biti spreman na kritike onih koji misle da ste zbog toga kukavica, da niste dorasli svom poslu, da ste neodgovorni i ko zna šta sve. Možda čak i izgubite neku važnu poziciju, možda vlast, ali nećete izgubiti sebe. I što je možda i najvažnije, velika je šansa da vaša ispravna ideja nakon nekog vremena pobijedi i donese sreću mnogim ljudima. Odluke koje su dobro odmjerene i donijete razumom, a ne samo emocijama, nisu znak kukavičluka ili neodgovornosti, nego – mudrosti.
Svi ga pokusali preveslati,pozicija da im ne smeta a opozicija da ga izkoristi za revoluciju…ogroman upliv politike a on smo trazi istinu i pravdu za svoje dijete;zao minje sto sa ovom strukturom nece moci otvariti svoju zelju.
Elem…grupa “Pravda za Davida” je postala fondacija,puno mu srece zelim i da ostane pribran i odlucan.
Bila su dva skupa. Na jednom tisuću ljudi, na drugom četrdeset tisuća ljudi. Na prvu se čini (upravo na to se odnosi ono ‘vruće glave’) kako je politika doživjela poraz u srazu s narodnim buntom, ali je zapravo riječ o tomu da je jedna plus četrdeset tisuća ljudi na dva mjesta iskazivala svoje podaništvo politici. Sam naziv niza prosvjeda to i govori: Pravda za Davida. Puk se obraća caru, hegemonu, sistemu, politici da mu udijeli pravdu i na taj način veliča, uzdiže one kojima se obraća. Da toliko ljudi uistinu želi drugačije sutra, onda bi nasrnuli na tu Politiku. To se ne čini skupovima, galamom, hepeninzima, prosvjedima, nego okupljanjem ljudi koji imaju drugačiju ideju o Politici, njihovim organiziranjem u političku stranku i nastup na izborima. Hegemon voli kad mu dođe narod po pravdu. Ali ne voli kad narod definira pravdu i legalnim putem hegemona smjesti u ropotarnicu povijesti. Narod je… Čitaj više »
40000 ali kad ukljucis 30000 Bosnjaka koji su autobusima stigli iz raznih krajeva BH
Isto kako su Hrvatima podnetnuli Komsica, tako Srbima podmecu proteste
Sve to rade strane obavjestajne skupine
Ja sam dobio poziv od Dubioze Kolektiva za taj protest. Bio sam njihov fan – ali sad smo zavrsili – nikad vise ni jednu njihovu pjesmu necu saslusati ni staru ni novu
To je taj “gradjanski ekstremizam” znas ono : “nije vazno ko je koje nacije, prema tome svi smo mi bosanci”
Nisam pratio od dana, prije dva mjeseca, kada mi je prijatelj iz Banja Luke poručio da je ovo nešto puno veće od obične “Pravde za Davida”. Nije istina da skupovi nisu politički, jer su kulminirali i bili najveći dan – dva prija izbora. Nemam svog favorita u RS, ali je poruka s trga bila jasno politička. “Pravimo otpočetka novu državu. Mir i dostojanstvo, ljubav, snaga, tolerancija. Nema više ubistava djece. Mora da vlada zakon, kako za mene, tako za sve ljude, bez obzira na vjeru i naciju. I bićemo jednog dana ponosni. Osmog oktobra Milorade , ja ću biti na Trgu Krajine, u svom krevetu. Samo nemoj prije da pobjegneš ti, Željkica (Cvijanović, predsjednica Vlade RS), tvoj vrh zločinačko-tajkunski”, rekao je na protestu Davidov otac, Davor Dragičević. Na druoj su strani s istom porukom bili roditelji ubijenog Dženana Memića u Sarajevu. S istom porukom. Od medija, ovo podržavaju i pumpaju… Čitaj više »
Prouči malo svoju povjest/istoriju ubijanja djece blento jedan.
Eh moj komšija Ivo, pišeš li ti i na Logično ili prepisuješ sa radija slobodna evropa, BN RTV ili glasa Amerike? Svi namjerno prćute pa i ti da je SDS zlouptrijebio sve ovo, zato je bilo toliko ljudi jer su kao fol otkazali predizborni skup zbog porodice Dragičević pa se ona sva rulja slila na trg sa uzdignutim pesnicama. Pravda za Davida i roditelje da, o tome nema slova ni riječi rasprave a za ove oko njega zatvor i pendrek. Kraj.
tzv. demokracija je odavno prokazana kao šarena laža za držanje ljudi u pokornosti, dok im se istovremeno daje privid da imaju izbora. Strukture na vlasti se najviše boje toga da masa izlazi na ulice, jer se onda stvaraju preduvjeti za ‘kuku i motiku’, odnosno narodni bijes i svrgavanje niškoristi.
Izlazak na ulice i građanska neposlušnost je najbolji način za korjenite promjene, izlaženje na izbore je gubitak vremena, zbog totalne kontrole mas-medija i korumpiranog procesa tzv. izbora.
Čitam komentare i uživam jer na Logičnom ne prolazi zapadna propaganda. Ivo Kobaš je pošten i ne vidi manipulaciju.
Ne donositi odluke vrućom glavom?
Nije to baš sve tako jednostavno. Nekad čovjek nema izbora a nekad nema vremena.
Nekad se desi da takve odluke učine da neki dobiju tačno ono što zaslužuju, ili drugačije rečeno ‘da kušaju ono što su kuvali’.
“Pravdu” simboličnog odabranog imena kreiraju isti oni koji stvoriše majdanovce, sisilovce i ostale.