Ne donositi odluke vrućom glavom

Normalno je da su ljudi emotivni, pa i to da pokazuju emocije. Ali nije dobro ako emocije upravljaju čovjekom, umjesto da on upravlja njima.

Pod jakim emocijama nekada nešto kažemo ili uradimo zbog čega se poslije kajemo. Donesemo dalekosežne odluke koje nam, možda, upropaste ili otežaju čitav život. Dešava se i da nas u takvim trenucima drugi prosto huškaju da učinimo neki pogrešan korak, a mi u tom emotivnom stanju nasjednemo na njihova nagovaranja i ohrabrenja.

Upravo o tome razmišljam dok gledam skup Pravda za Davida na trgu u Banjoj Luci. Za one koji eventualno ne znaju o čemu je riječ, to su prosvjedi koje organizira otac ubijenog Davida zbog toga što se čini da su u ubojstvu sudjelovali oni koji bi trebali štititi građane – organi vlasti. Vlast je pokušala na razne načine maknuti oca s trga, koga već sada nazivaju Davidovim, što laskanjima i dodvoravanjima, što prijetnjama, ali ništa nije upalilo. Onda je vlast pokušala isprovocirati incident, napraviti problem kako bi se imala razloga umiješati silom, a da ne budu baš olako pročitani, ali ni to im nije polazilo za rukom. Na kraju su blokirali i prilazne puteve kako prosvjednici ne bi dolazili i time još više pokazali svoje pravo lice, razgolitili se i otvorili oči i onima koji do tada nisu dobro vidjeli. Pokušavala je vlast sve prikazati kao političku igru, kao miješanje stranih sila, kao podmetanja iz Federacije BiH, a najviše je pokušavala ubaciti neki problem, nekoga ko bi izazvao incident.

Međutim, Davidov otac Davor je pokazao da ih je u nekim elementima višestruko nadrastao. Sve ono što su oni željeli, on je uporno izbjegavao. Inzistirao je da na skupovima nema mjesta politici, da ne smije biti nereda niti uvreda, i za gotovo dvije stotine dana, koliko prosvjedi traju, nije bilo ni najmanjeg incidenta. Bilo je to i dosta vremena i prilika da mnogi ljudi shvate u čemu je u u kome je problem. Kažu da je na posljednjem prosvjedu bilo čak 40.000 ljudi, a iste večeri u istom gradu na završnom skupu vodeće stranke na vlasti tek oko hiljadu. Nikada manje! Vlast je čekala da prosvjednici naprave kiks, da nasjednu na provokacije, ali nije dočekali. Vrijeme je radilo za nejače, ali pravedne, a da su podlegli emocijama i reagirali onako kako je vlast očekivala, vjerovati je da bi sve što su planirali propalo.

Ako pogledamo i odnose u obitelji ili među državama, pravilo je isto. Odluke treba donositi uvijek razumom, hladne glave, ne nasjedati na provokacije. Nije to lako, treba se obuzdati, treba biti spreman na kritike onih koji misle da ste zbog toga kukavica, da niste dorasli svom poslu, da ste neodgovorni i ko zna šta sve. Možda čak i izgubite neku važnu poziciju, možda vlast, ali nećete izgubiti sebe. I što je možda i najvažnije, velika je šansa da vaša ispravna ideja nakon nekog vremena pobijedi i donese sreću mnogim ljudima. Odluke koje su dobro odmjerene i donijete razumom, a ne samo emocijama, nisu znak kukavičluka ili neodgovornosti, nego – mudrosti.