Riječi su nasilje. Glasanje je terorizam. Sloboda govora je prijetnja. Tamo gdje medijski establišment ne može da pobjedi, redefinisaće sve.

Odlučan da u svim oblicima ukloni „pogrešno mišljenje“, medijski establišment objavio je sveti rat protiv slobode govora. Nekada osnova američkog društva, suočava se sa redefinicijom u nešto pogodnije – ili u zaborav.

Ako je svima dozvoljeno da slobodno govore, njihovo obrazloženje prolazi, životi ljudi će biti ugroženi. Onima čija se mišljenja razilaze sa glavnim tokom ne bi trebalo dozvoliti da iznose ta mišljenja, da njihove riječi ne bi povrijedile ljude – ne samo osjećanja ljudi. Ipak, istovremeno kada ovo samozvano Ministarstvo istine poziva da se sloboda govora pomete na smetlište istorije, insistira na tome da sloboda govora njegovih žrtava uopšte nije na udaru.

U posljednjih nekoliko nedjelja, mediji od New York Timesa preko NBC do Independenta izdali su pozive da se sama ideja „slobode govora“ preispita – ili još bolje, ukine – jer više nije u skladu sa modernim društvom. Ovo je prećutno priznanje da sopstvena mišljenja medijske ustanove ne mogu da se nadmeću na tržištu ideja i da, uprkos svim naporima, ne mogu cenzurisati svoj izlaz.

Vapaji ove ustanove za većom, boljom rupom u pamćenju ne zaustavljaju se na hvaljenju cenzure na društvenim mrežama, iako toga ima na pretek – odluka Twittera i Facebooka da suspenduju naloge američkog predsjednika Donalda Trumpa univerzalno su hvaljeni u novinama.

Amazonova odluka da izbaci cijelu aplikaciju za društvene medije Parler sa svojih servera ima sličnosti sa iskrcavanjem na plaže Normandije u borbi protiv fašizma, prema tim medijima. Otišli su dalje zahtijevajući od dobavljača kablovske televizije da konzervativne mreže poput OANN i Newsmax potisnu, a alternativne platforme poput Telegram i Minds sada su im na meti.

Ali istovremeno dok insistiraju da ovo ponašanje ne umanjuje slobodu govora desetina hiljada korisnika društvenih mreža koji su blokirani u proteklih nekoliko mjeseci, oni su pozvali na samu ideju da sloboda govora treba biti penzionisana, jer joj navodno nije mjesto u 21. vijeku.

Medijski establišment krivi “slobodu govora” za prepad na Kapitol ranije ovog mjeseca, s tim što je Hill razapeo platforme društvenih medija zbog toga što su svoju zavisnost od “klikova i ocjena” stavili iznad neke vrste viših poziva – iako je zavisnost same medijske ustanove od klikova i ocjena primorala brojne izdavače da se spoje, smanje ili čak zatvore kancelarije dok Facebook i Google gutaju sve pred sobom. Još apsurdnije, NBC je tvrdio da bi FBI upozorio na raciju, da nisu bili zabrinuti zbog Prvog amandmana – kao da FBI u nekom trenutku nije gotovo svakog Amerikanca označio kao domaću terorističku prijetnju.

Čitav argument govori o nečemu pripremljenom u posljednjem trenutku da bi se opravdao dugo željeni kraj, i sigurno je da su mediji već dugo frustrirani gledajući sajtove alt-media i youtubere u njihovim spavaćim sobama koji proizvode kvalitetan sadržaj koji takođe – u nekim slučajevima, barem – ima dodatnu vrijednost da pomalo liči na svijet u kojem živi njihova publika. Pokušaj da se deplatformiraju najpopularniji kreatori sadržaja, dok se pretvaraju da podržavaju Fourth Estate (snaga novinarstva i izvještavanja), nikada nije bio lagan balans, i mnogim osobama iz establišmenta mora biti olakšanje da se konačno odreknu pretvaranja da prihvataju slobodu govora.

Iako se svi u medijskom establišmentu ne uklapaju u ovaj novi pravac, mnogi od onih koji se protive previše se plaše da se izjasne, da ne bi izgubili posao ili da ih kolege izbjegavaju. Ali ova vrsta kukavičkog ponašanja je ono što je establišment pretvorilo u takvo čudovište. Za manje od jedne decenije, američki liberalizam okupiran je od strane malog dijela vrištećih nezadovoljnika koji su izbezumljeno insistirali da su „riječi nasilje“ i snažna mišljenja s kojima se nisu slagali doslovni ekvivalent potlačenih manjina koje gaze.

Jer, „tiha većina“ (koja, suprotno onome što je postalo preovladavajuća doktrina, nisu svi bili bijeli muškarci), nije bila voljna da krene u rat sa neskrivenim varvarima koji su se pojavili pred njihovim vratima, „riječi kojima ne vjerujem i ne volim su nasilje “postala je zvanična doktrina akademije. Većina onih kojima se to nije svidjelo, samo su stisnuli zube, držali jezik za zubima i nasamo se raspravljali o ekscesima svojih kultnih kolega, dok su te kolege indoktrinirale klasu za klasom impresivnih mladih ljudi. Njihova dogma sada dominira medijskim establišmentom do te mjere da se novinarske nagrade ne dodjeljuju za revolucionarno izvještavanje, već za demonstracije ideološke vjernosti – i zaista, istina samo stoji na putu. Nije ni čudo što je velik dio njihove publike pobjegao na YouTube i Twitter zbog vijesti.

Koliko god njihov rad bio nesklon stvarnosti, ovi ziloti su itekako svjesni da njihova zatvorena publika prezire laganje, demonizaciju i govore da najnormalnija ponašanja – od proučavanja klasika preko glasanja do okupljanja sa voljenima u njihovim domovima – predstavljaju rasizam, nacizam i pokušaj genocida. Ne postoji način da se spakuju tako nečuvene klevete koje će ubijediti tako ponižene da ih progutaju.

Dakle, jedina opcija je zabraniti argumente sa „druge strane“.

Više nije pitanje „ako ne možete da ih pobjedite, pridružite im se“ – establišment je izdao presudu, a oni čija mišljenja ne spadaju u sve uže granice glavne struje proglašeni su anatemom. Jedini problem sa kojim se narativni menadžeri sada suočavaju je ubjeđivanje svojih ciljeva da nemaju prednost većine. Stoga, ako ne možete da ih pobijedite, zabranite ih. Kakva je poenta da u suprotnom imamo apsolutnu vlast nad medijima?

Neuspjeh da trijumfuje na tržištu ideja – po vrtoglavoj logici Riječi su nasilje – samo znači da su tržištu potrebne strože regulative. Ako dva plus dva nije moguće napraviti da je jednako pet, to je samo zato što je matematika rasistička.

Određujući slobodu govora – nekada temelj američkog društva – kao prijetnju demokratiji, misaona policija koja vodi medijski establišment u suštini je završila posao uništavanja svega što je nekad zemlju činilo uspješnom. Preostaje samo pitanje da li će Amerikanci na ovakav način vrijeđanja pristati.

Izvor: RT