“Razdoblje tišine” koje je počelo nakon nuklearnog sporazuma između Zapada i Irana “se bliži kraju”.
Napetost između Irana i Sjedinjenih Država rastu i nitko ne zna kakve će biti posljedice.
Ranije je američki predsjednik Trump izjavio kako je “Iran teroristička država broj jedan na svijetu”, a Teheran je odgovorio “da, ako SAD žele istupiti iz nuklearnog sporazuma, Iran će učiniti isto”.
Od kada je stupio na dužnost američkog predsjednika, Donald Trump je najavio velike promjene u domaćoj i vanjskoj politici.
“Glavni cilj moguće strane kampanje bi mu mogao biti Iran” tvrdi novinar Maksim Legujenko u novom članku za portal Ridus, koji analizira razloge i moguće posljedice napetosti između dviju zemalja.
Legujenko smatra da su nedavni događaji međunarodnu zajednicu potaknuli da shvati da je “mirno razdoblje, koje je započelo nakon nuklearno sporazuma između Zapada i Irana, pri kraju”.
Napetosti rastu
Iran je 29. siječnja lansirao balističke projektile srednjeg dometa oko 225 kilometara od Teherana.
“Test je u skladu s našim programima i nećemo dopustiti da se druge zemlje miješaju u poslove naše obrane”, rekao je iranski ministar obrane Hussein Dehqan.
Američke vlasti su opisale lansiranje kao “vrlo provokativno” i rekle su da će razmotriti “široki spektar mjera odgovora”.
S druge strane, predsjednik Irana, Hasan Rohani, tijekom proslave obljetnice Islamske revolucije je izjavio “da bi svatko tko prijeti Irancima mogao požaliti”.
“Bolje im je da budu oprezni“, odgovorio je Trump.
Razlozi za zabrinutost Trumpa
Maksim Legujenko navodi moguće razloge zbog kojih se Trump odlučio na “križarski rat” protiv Islamske Republike.
Prvi i najvažniji je što Iran nije odustao od svojih geopolitičkih ambicija i počinje igrati važnu ulogu na Bliskom istoku.
Osim toga, ukidanje embarga Teheranu je uzrokovalo “poplavu nafte” na tržištu, a politika lako može utjecati na cijene nafte, koje na ovoj razini “iritiraju” američkog predsjednika. Jasno je da je Trump povezan s naftnim lobijem i želi veće cijene kako bi zaštitio interese američkih proizvođača.
Hoće li biti rata?
Na pitanje o mogućoj vojnoj odmazdi protiv Irana, Donald Trump je rekao da “kako su sve opcije na stolu”, ali je ipak pitanje želi li Washington doista pokrenuti novi rat na Bliskom istoku?
Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je poručilo: “odustajanje Irana zbog američkih odluka bio bi neuspjeh međunarodne zajednice”.
Legujenko vjeruje da će Trumpov odgovor ovisiti o raznim faktorima, ali smatra “kako je malo vjerojatno da će se Washington usuditi na izravnu vojnu intervenciju”.
Međutim, postoji velika vjerojatnost da pokuša riješiti problem uz pomoć drugih “zainteresiranih strana” u regiji, prije svega sunitskih arapskih zemalja.
Međutim, Maksim Legujenko navodi kako mogući Trumpov nastavak politike “naftnog embarga” za Teheran neće značiti ništa, jer bi Rusija, a posebno Kina, neće htjeti “izgubiti svog omiljenog dobavljača”. U tom smislu, Teheran ne bi izgubio ništa, što znači da će američki predsjednik morati pronaći “alternativna rješenja“.
37 komentara
Saudijska Arabija je država koja sponzorira terorizam. a ne Iran. Tko god želi može jasno vidjeti vezu sa salafističkim džihadističkim terorističkim grupama i ekstremnom inerpretacijom sunitskog islama, vahabizmom. Osim toga, Saudijci su odlične mušterije američkog vojno-industrijskog kompleksa. A i onaj izraz ,,blablaland,, savršeno opisuje Saudijsku Arabiju kao zemlju visokog stupnja ljudskih prava i sloboda.
Ovaj rat pumpaju Jevreji.
Pošto ne mogu sami uključuju Ameriku.
Mada, kao da su zaboravili da i Iran nije sam.
Kakav je to bio nuklearni sporazum izmedju “zapada” i Irana kad Hrvatska nije bila dio tog sporazuma?
Zasto je Michael Flynn podnio ostavku?
On je osobno godinama bio na vrhu spijuniranja i prisliskivanja americkih gradjana.
Kako to da Michael Flynn nije znao da se njegov razgovor, razgovor bilo kojeg americkog gradjana snima?
Kad je nazvao ruskog ambasadora taj se razgovor snimao i on je znao da se taj razgovor snima i znao je da ce se to koristiti protiv njega, bez obzira sto sadrzaj razgovora nije bio protiv njega ili Amerike, dapace razgovor je sluzio da pacificira Ruse kad je Obama potjera 30 ruskih diplomata da Rusi ne napravu odmazdu.
Zato sto mu se je fino reklo da dadne ostavku.. Izgleda da bandi smeta general flin…
Kina i Rusija moraju braniti Iran kao što bi branili Moskvu i Peking od ovih judejskih vazala. Naravno, ako dotičnim državama ne upravljaju cioizdajnici.
Druze subaru tvoja konstatacija je tocna , a sugestija koju si napisao u drugom djelu komentara jest pitanje za milijun dolara , odgovor na to pitanje zna samo uski krug ljudi koji upravlja svim trzistima i kompletnom ekonomijom svijeta .
O ovome već pišem više mjeseci na raznim portalima… Konačni cilj igre SADa na BI je uplaniran otprilike ovako: navesti S.Arabiju+satelite sa jedne strane, te Iran+satelite sa druge da se međusobno unište… Rezultat: dolazi do šoka na tržištu energenata te njihove cijene rastu u nebo. To odgovara američkoj naftnoj industriji, ali mnogo važnije od toga – jako, jako teško pogađa Kinu.
Također, rast cijena nafte i plina maksimalno bi odgovarao i Rusima – na tom tragu je mislim Rex Tillerson, “legendarni naftaš”, postao Sec. State – da nagovori Ruse na tajno prihvaćanje američkog plana u kojem bi uslijed tektonskih promjena globalnih tokova resursa, obje strane mogle jako profitirati i sklopiti mnogo zajedničkih “dealova”. Nemojmo zaboraviti da niti jedno savezništvo nije za svagda, i prema tome je jasno da Rusiji ne odgovara prejaka Kina. Suradnja sa Kinom na ravnopravnoj osnovi svakako, pa i “savezništvo” – štogod to podrazumijevalo – ali dozvoliti Kini da se razmaše i za 15-20 godina postane “gospodar svijeta” u kojem bi Rusija dobila ulogu vazala… E to neće ići.
A budimo uvjereni, kursom kojim sada idu rusko-kineski odnosi, do toga će doći – ono čemu se nadamo u obliku multipolarnog svijeta samo je prijelazna faza u unipolarni svijet sa Kinom na čelu. A tada će i Kinezi moći mirno skinuti veo finoće i pokazati pravo lice – ono bezobzirno kapitalističko-imperijalističko koje će mnoge šokirati. Teško je reći kakve su ruske kalkulacije – mogu li pristati na tu igru ili ne – no dvije stvari su sigurne: Rusi saveznicima nikada neće okrenuti leđa i nastaviti će ih podupirati diplomatski, logistički i obavještajno – ali sigurno neće za njih podmetati leđa i riskirati WW3… Pogotovo ne za Kinu koja pretendira da Rusiju jednog dana posve podjarmi.
Malo se ne uklapa ova situacija sa ostavkom Flynna – no i nju je lako objasniti. Radi se o sukobu unutar establišmenta – jedna struja, Trumpova, je orijentirana protekcionistički – a na vanjskom planu realpolitički: od multipolarnog svijeta u kojem će u konačnici prevladati Kina, mnogo je bolje rješenje “dobri stari” bipolarni poredak SAD-Rusija u kojem je Kina efikasno obuzdana.
Druga je struja, predstavljena u liku Clintonovih, orijentirana više ideološko-globalistički: ona sanja razvoj situacije u kojem bi jednim udarcem pala i Rusija i Kina (i upravo tim redoslijedom, logikom domino pločica) te u kojem bi se nastavilo “američko stoljeće” onako kako je zamislimo u Wolfowitz doktrini. No to je smjer koji vjerojatno vodi u neopisiv rat koji može “završiti” i nuklearno.
Zaključak se jasno nameće:
Trump: Rusija partner, Kina neprijatelj.
Clinton: Rusija neprijatelj, Kina neprijatelj.
Dakle, vjerojatnost “obračuna” sa Kinom u dogledno vrijeme je 100%. Vjerojatnost obračuna sa Rusijom je 50%. A kako se uklapa Iran – u slučaju obračuna sa Kinom on je idealna indirektna meta, u slučaju obračuna i sa Rusijom i sa Kinom opet je idealna indirektna meta… Prema tome, vjerojatnost “napada” na Iran je u dogledno vrijeme 100%. Nuklearni sporazum je samo farsa, a ni iranski konzervativci ne pomažu dolijevajući ulje na diplomatsku vatru – na primjer prijetnjom da će u slučaju napada razoriti američku bazu u Bahreinu. Dotične konjine očito ne vide kako SAD upravo to i želi.
Ah. Vidjet ćemo. U gadnim vremenima živimo kada se prelama budućnost civilizacije. Ishodi velikih događaja u idućih nekoliko godina, definirat će čitavo stoljeće, a možda nam i zapečate sudbinu. Zavapio bih – nedaj bože! Ali, čast pojedincima, možda bolje nismo ni zaslužili.
Rusija znači treba da se udruži sa svojim đelatom protiv kao budučeg đelata a sve to koordiniraju odabrani.
Mio caro, grande, vecchio amico, pusti ga nek blebeta.
Izgleda kao hiber ; samo ne na ugljen nego na hidrogen.
Nista nece dati Rusiji garanciju ili spokoj osim visepolarnog svijeta.
Kad se uspostavi visepolarni svijet, tek se onda moze govoriti o nekom novom svjetskom poretku gdje nitko nece vise nikad moci ni htijeti postati HEGEMON.
Novi svijet – gdje ce se moci svatko razvijati prema svojim mogucnostima i sposobnostima.
Ako je ovo neostvarivo sto ja govorim onda covjecanstvo nema sanse da opstane.
I nek se vratim – frajer nas plasi Kinom a Rusiji su stavili omcu oko vrata !!!
Kinezi su prvi koji bi zapljeskali nuklearnom ratRusa i Zio-nazija. Kina je i dalje tek regionalna sila, da ne kažem Tigar od papira, zato se i nije petljala u Siriju.
Ne mogu se ne sjetiti jednog velikog istraživanja u Izraelu kada su pitali Hazare tko im je najveći neprijatelj, a oni da je to Rusija. Uzmite u obzir da je puno ruskih Hazara emigriralo u Izrael, te riječi talijanskog dopísnika iz Moskve koji kaže kako tamošnji intelektualci i tzv. Židovi naprosto mrze Rusiju.
Pa samo naivci misle da u politici postoje pozitivci. Ako i ima pozitivaca završe ko JFK.
Ne znam. O tome će odlučiti oni koji imaju daleko više informacija od nas običnih ljudi.
Dobro ustanovljena povijesna činjenica jest kako Rusija nikada nije imala saveznike. Za njih je jedina dilema – tko im je manji neprijatelj, odnosno im je manje opasan neprijatelj.
I uvijek se svima oduprla, nikada se nije odrekla suvereniteta – jer bez njega nema ni države, inače si samo provincija. Čak i u najjadnije doba devedesetih u tišini se pripremao Putin i ekipa, u sjeni klaunovske poze Jeljcina, da Rusiju postavi natrag na noge.
Iz sadašnje pozicije – SAD nema šanse ikada više ugroziti ruski suverenitet, no Kina itekako ima – u idućim desetljećima ako se nastavi ovim kursom Kinezi će se infiltrirati u sve pore ruskog gospodarstva i društva općenito i Rusija više nikada neće moći biti “svoja”. Pogledajte samo koliko je loše Zapad morao početi tretirati Rusiju – maltene doći do objave rata, da bi Rusija konačno rekla – dovraga, sad zbilja moramo ozbiljno krenuti sa Kinezima – i tek od tog trenutka kinesko-ruska suradnja je probila plafon. Prije toga je sve bilo na razini dobrosusjedstva i ne mnogo više. No to se onda, usprkos kićenim izrazima u javnim nastupima, ipak naziva samo “situacijskim savezništvom”.
Kina danas od Rusije treba diplomatsko-političku potporu, prijenos nekih ključnih visokih tehnologija, vojnu opremu, izvor prirodnih resursa i sigurnu transportnu trasu do Europe. Vrlo uskoro, Kina će Rusiju trebati samo kao izvor resursa i transport – i u tom trenutku snažna ruska država će im postati sve veća smetnja te će se raditi na njenom slabljenu do potpunog raspada.
Tko god je sa njima poslovao dobro zna – da je moderna kineska poslovno-politička klasa preuzela sve najgore od britanskog imperijalizma: najgori oblik ropskog eksploatatorstva i materijalističke pohlepe, prevrtljivosti i neiskrenosti. I na to su još dodali davni kompleks “više vrijednosti” svojevrsnog Srednjeg Carstva. A sve vješto prikrivaju ljubaznošću do razine snishodljivosti. Tako da su sada vrlo nalik američkim “kolegama”, samo se još ne odlučuju to i pokazati.
Ona prava drevna Kina, civilizacija vrijedna divljenja i poštovanja – živi još samo u rubnim, zabitim, brdskim prostranstvima i polako i sigurno odumire. Vjerujem da Rusi znaju sa kime imaju posla – i da im ne vjeruju ništa. Nadam se takoder i da imaju protiv njih neki dobar “leverage” u rukavu.
U odnosu na Rusiju, SAD i Kina su “vrag kojeg znaš i vrag kojeg neznaš” – a narod dobro zna koji je vrag “bolji”. Odnosno, sa kojim ćeš lakše izići na kraj. Još jednom smatram važnim ponoviti – Rusija nema prijatelje.
Potpis na Čardakova razmišljanja. Kina čeka svoj trenutak u budućnosti, a za sada se drži po strani i Boga moli da se što prije sadašnji akteri iscrpe. Zato mi je stvarno tragikomično kada se u isti koš trpa njih i Ruse, ili Iran i Sjevernu Koreju.
Inače u businessu nema puno milosti i poštenja od nikoga.
Kolins- nema u ‘businessu’ ali u međuljudskom poslovanju i suradnji- može i mora biti i milosti i razumijevanja. ..Ma što učili na ekonomskim fakultetima…
Glupost. Pa oni i ne planiraju vladanje tipa američki jer bi onda imali mnogo nestabilnosti po brojnim afrikama i južnim azijama. Zapad sa sankcijama ionak sve ih više gura Kini.
@Cardak! Da slazem se,jer me sada tvoja zadnja recenica podsjetla da je Putin jednom rekao “Rusija ima samo dva prijatelja ,cini mi se,”Mornaricu i vojsku”
Izuzetni hoces reci? 😉
@cardak, vrlo dobra analiza, izuzetno objektivna.
Da ,rat koji bi ukljucio iran,ksa tj tzv sitsko-sunitski sukob bi dobro promjesao karte u globalnoj partiji pokera..
@ Čardak
Pomislio sam da je ovaj post napisao covjek koji pise na forum.hr pod imenom flume-day, kojeg jako postivam radi njegovih inteligentnih napisa na sve teme a pogotovo na geopolitiku a onda sam vidio ovu namjerno iskrivljenu izjavu…….. Dobro ustanovljena povijesna činjenica jest kako Rusija nikada nije imala saveznike……….pa onda recem “To je nemoguce, to on nije”……. Dude, ti imas skrivenu agendu, nitko u to ne vjeruje sto ti pises a najmanje ruska vlast.
Ipak nastavi s pisanjem imamo slobodu govora a s tobom raspravljati je beskorisno.
Slažem se u vezi izjave koju navodiš – čim sam postao shvatio sam da sam pretjerao (svakako pretjerao tj. prenaglasio, ali ne i promašio). Uvijek nastojim biti objektivan, ali nekad me u žaru ponese – pogotovo kad me netko “povuče za jezik”. Moj je stav generalno skeptičan prema svima – Americi, ali i Kini. Sve je pokvario kapitalizam jer se dotični fino nadograđuje na općeljudsku pohlepu – kod nekoga je manje izražena, a kod nekoga više, ali svi je imaju – a taj je “virus” zarazio i kinesko društvo. Što se tiče odnosa Rusija-Kina: mislim da je jedino logično da svaka strana želi u savez ući sa što jače pozicije. Dugoročno, ako je u savezu jedna strana ekonomski 10 puta jača, druga strana s vremenom postaje podložna. Samo sam htio naglasiti kako u geopolitici nema prijateljstva… I sve treba gledati iz tog ugla.
Jest da je ovo škakljiva tema i vrlo bitna pa nije čudo da se sa svih strana uključuju emocije koje bi generalno u ovakvim razmatranjima trebalo ostaviti po strani.
Ma, nisu emocije ni malo, tebi jesu zelje postene i cak prihvatljive do odredjene tocke iz ruske perspektive, mnogi Rusi bi rekli “kud srice”….ali jednostavno tako se ne kroji politika.
Eto ti vjerujes da ce Trump po tvom scenariju zapaliti cijeli Bliski Istok da bi unistio Kinu, zato jer to prizeljkujes, a ne vidis da se dogadjaji mogu otrgnuti iz kontrole Americi.
Ulazis u teritorij s stotine nepoznanica.
Rusija ne vjeruje ni malo Anglo-Saxonima.
Jedino sto moze Rusiju smiriti je nesto opipljivo.
Daj mi to opipljivo !
Ovisi kako postaviš početnu točku gledišta – tako je i ishod razmatranja drugačiji.
Konkretno, na BI gledam ne kao na cilj svjetske geopolitike nego kao na sredstvo njenih ostvarenja preko kojeg se lome nebrojene sile.
Takoder, priznajem da polazim od nečega što bi se moglo nazvati “Russia first policy” – i ne vjerujem nikome ni prošlim, ni sadašnjim, ni potencijalnim “grabežljivcima”.
E sada, na opipljivo: do toga još nije došlo jer Trump nije uspio konsolidirati vlast. Teško je reći hoće li – evo do nedavno su mnogi tvrdili kako slijedi “isušivanje washingtonske močvare”, sada se već priča okreće na “sve po starom”… No još nije sigurno.
Čini se da je pritisak na Siriju, Assada i rusku prisutnost tamo popustio – no opet, to može biti i samo zatišje pred buru.
Isto tako, od Ukrajine svi okreću leđa, dok uzurpatorska vlast pokreće očajničke akcije s ciljem samoodržanja. Čak su se sukobili kod Hersona sa pripadnicima medžilisa krimskih Tatara… Znači da je i ta podrška rušenju ruske vlasti na Krimu presušila.
Isto tako, “opipljivo” u medijima tj. ono koliko mi znamo i “opipljivo” putem tajnih diplomatskih kanala nikako nije isto.
Uglavnom, stojim iza tvrdnje o rascjepu u američkom establišmentu uslijed kojeg su razni scenariji mogući. Sigurno je samo da je sada “Amerika na potezu”.
I BTW, na “istoj smo strani” i niti slučajno ne “priželjkujem” kaos na BI, ali priznajem da je to smatram boljom opcijom od rata sa Rusijom ili proksi rata sa Rusijom na prostoru ovog našeg krasnog Balkana.
Ma ne raspravljaj sa ovim trolom. I kapitalizam i komunizam imaju i dobrih i loših strana. Prvi budi kako kažeš pohlepu, drugi lijenost kod ljudi. Za vrijeme Hladnog rata SSSR i Kina nisu bili u dobrim odnosima još od Staljinove smrti, jer su Sovjeti prestali sa politikom tog manijaka.
kakve sad to veze ima s sad i iranom? oni su tema.
Kao odgovor na davanje otkaza Michael Flynn , ruski politicar Alexei Pushkov je napisao na Tweet – To nije udarac na Michael Flynn nego na poboljsanje odnosa s Rusijom.
Trump se bori da bi uopce opstao, pripremaju mu impeachment ili sudbinu Kennedija a ti o nekom americko-ruskom savezu……..
Tko je govorio o savezu – bože sačuvaj, toga nije bilo nikada. Čak i uoči i za vrijeme WW2 SSSR i SAD nisu bili saveznici: ima hrpa materijala o američkoj tajnoj podršci Hitleru…
Ono što sam htio reći – možda nisam bio dovoljno jasan: Trumpova struja imala je namjeru poboljšati odnose sa Rusijom tj. podići ih sa razine “korak do rata” na razinu “živi i pusti Rusiju da živi” – i u sklopu toga ispipati razinu ruske odlučnosti u podršci Iranu (i nastavno, Kini)… Zatim sam spekulirao kako bi i Rusiji bilo interesantno malo promijeniti balans snaga sa Kinom u svoju korist – naravno, nikada se ne odreći tog saveza i nikada ne dopustiti da Kina bude u potpunosti bačena na koljena jer tada i oni gube zaleđe…
No kroz par desetljeća nesrazmjer ekonomske snage između Rusije i Kine mogao bi dovesti do preispitivanja izvornih postavki tog savezništva u kinesku korist, a rusku štetu. Pobogu – pa zar sam time nešto toliko pogrešno rekao? Nije li to općeljudska istina primjenjiva na gotovo sve situacije i odnose.
I nadalje, iz te perspektive – a budimo uvjereni da “veliki” rade projekcije za desetljeća unaprijed: Rusija ne bi imala ništa protiv ubiranja određenih benefite od eventualne (tj. vjerojatne u dogledno vrijeme, u nekom obliku – nadam se manje razornom) američke konfrontacije sa Iranom i Kinom…
I Staljin bi bio i dalje Hićin pajdo da ga ovaj nije napao, da se ne lažemo. Zna se da su bankari Hazari financirali i Sjever i Jug u američkom građanskom ratu, tako da ne bi bilo čudno da je bio takav slučaj i sa Saveznicima i Silama osovine.
@ Čardak
Ne mozemo gledati previse u buducnost a ovo sto si napisao ……….ali dozvoliti Kini da se razmaše i za 15-20 godina postane “gospodar svijeta” u kojem bi Rusija dobila ulogu vazala… E to neće ići……..OK 15 ili 20 godina je prihvatljivo za predvidjanje buducnosti.
Znas li koliko se faktora mora ispuniti da se to ostvari?
To zavisi od mnogo, jako mnogo faktora, kao prvo hoce li Rusija postati znacajnije bogatija drzava, neki kazu da hoce ali nema garancije, hoce li opstati EU i NATO neki kazu da nece ali nema ni tu garancije…hoce li Amerika i dalje ovako ekonomski jacati kao do sada, hoce li se pojavi separatizam a onda i Kinu moze zadesiti bilo koji scenarij, ekonomska stagnacija, separatizam….jako puno nepoznanica.
Gledu Sirije, tko je mogao znati sto ce se tamo dogoditi?
Ogromni broj ljudi se prevario u procjenama.
Bili su najtocniji oni u procjenama koji nisu puno pisali nego su vikali Rusija ce pobijediti….ili mogli su oni biti u pravu koji su vikali Rusi ce se povuci kao iz Afganistana, dude, ako si stvarno FD ovaj puta je jako tesko bilo sto pogoditi.
Prije sam sumnjao ali poslje ove tvoje recenice….. Takoder, priznajem da polazim od nečega što bi se moglo nazvati “Russia first policy”……vise ne sumnjam.
Ti si moj Brother in arms.
Na jedan ili drugi nacin, ili po tvom scenariju ili po mom Rusija ce zauzeti pravednije mjesto pod ovim nasim suncem.
To je mjesto postivanja i ekonomske snage, to je svjetionik svim slavenskim narodima bez obzira na vjeru….
May God bless Russia and you.
Drago mi je da smo se napokon sporazumjeli!
Kad bi se samo ostali Slaveni ugledali na rusku civilizaciju – vidjeli bi da je suverenitet moguć i manjim narodima. U Rusiji žive pripadnici 190 autohtonih etničkih skupina – mirno i slobodno: to je znak velike civilizacije. Savez s Rusijom nije savez u kojoj “centar” nešto nameće periferiji i iscrpljuje ju nego upravo suprotno – negdje sam čitao članak o sovjetskom “obrnutom imperiju” u kojem je centar baš financirao periferiju… A to rade i dan danas, obično na vlastitu štetu (Ukrajina…).
Da ne govorim kako su nas (južne, a i zapadne Slavene) – Rusi i ostali narodi SSSRa spasili od potpunog uništenja pod Trećim Reichom. Nije tajna da je Hitler nakon uništenja SSSRa planirao provesti unutarnje pročisćavanje osvojenih područja: tj. intenzivnu agresivnu asimilaciju i zatiranje svih tragova “slavenstva”.
Što li bi Rusi mogli misliti o Hrvatima koji su najmanje 3 puta u zadnjih oko dva stoljeća stali protiv Rusa, a za Zapadne imperijaliste, a sada stoje i po 4. put? Usprkos tome, golema većina Rusa o nama nema uopće loše mišljenje. Ustvari, oni skoro najlošije mišljenje imaju o sebi samima – kako često kažu: “harašo tam, gdje nas njet.” No kad treba stati u obranu svog naroda onda se ne boje smrti – to je ta ljepota i dubina “slavenske duše” – osjećajne i pravedne, ali istovremeno teške i autodestruktivne. Stoljećima pod stranom čizmom, južni Slaveni su i izgubili nešto od toga – no ona još uvijek živi. Ne pjeva bezveze Balašević “Duša slovenska”…
Kako ide meni najdraži stih ruske himne: Славься, Отечество наше свободное,
Братских народов союз вековой…
Jednog dana, možda, svi Slaveni budu shvatili da su ipak braća – baš kako kaže pjesma…
I još moram dodati – ne mogu reći da ne bih, ako do toga dođe, pozdravio rusko podmetanje leđa u obrani od svjetskog zla: ali smatram kako bi tražiti to od nje bilo naprosto nehumano i sebično – koliko li je već nepojmljivo propatila kroz povijest… I nikada joj nitko nije pružio istinsku podršku – nitko za nju nikada nije podmetnuo leđa. Je li to pravedno? No kako kažeš – naći će već jednom mjesto pod suncem kakvo zaslužuje.
@ Čardak – obično se prolično slažemo ali ovaj put imam dosta drugačije mišljenje – puno si napisao pa ću nešto verovatno zaboraviti ali ima i drugi put 😉
Tačno je da u politici nema ljubavi, interes je taj koji se sluša. I upravo je interes taj koji drži Rusiju i Kinu čvrsto zajedno. Prvo imaju zajedničkog neprijatelja ali ne Ameriku već Zapad (neko što hoće, neko što mora). Zajedno se teško mogu odupreti a samostalno nemaju nikakve šanse (ne mislim samo vojno, ekonomski napad je još i opasniji). Kina nema svojih energenata zato će dugo vremena biti upućena na Rusiju. Kopneni put kroz Evroaziju ide kroz Rusiju (a Rusija je jedan od glavnih klijenata) što se NIKADA neće promeniti. Kompatibilnost Rusije i Kine je velika – što jednome nedostaje drugi ima. Kako god okreneš saradnja je sasvim logična, čak neophodna, možda ništa bolje o tome ne govori od trenutnih sankcija Rusiji i zasluzi Kine da ih prilično lako preživljava.
Tačno je i da Kinezi mogu da budu “nezgodni” ali to je blaga reč, oni su znali da budu mnogo suroviji – čak nezamislivo surovi za naše pojmove. I sada je odnos prema kineskom radniku prilično surov, jeste to “folklor” kapitalizma ali je u vezi i sa mentalitetom. Da se omogući kineskom narodu da odlučuje bilo bi belaja ali je kineska vlast pokazala izuzetnu mudrost i ne očekujem da će neko sa strane manje mudar uspeti skorije da se probije na vrh.
Da dodam na kraju, kineski rast se postavlja kao nešto sigurno – Amerika je najbolji primer da takve stvari nikada nisu sigurne. Jedan od Trampovih osnovnih ciljeva (iz kampanje) je da “postavi granicu prema Kini” (a to je nešto što ja godinama pre Trampa najavljujem da će se dogoditi). Mislim da to jeste cilj od početka a i ako nije tu će trpeti takav pritisak od američkog radnika da neće imati previše izbora ako ne želi nemire (jer voda je došla do poda). Smanjenjem izvoza u tolikoj meri će Kinu jako pogoditi, do te mere da može doći do velike nestabilnosti i jedini spas je u udruživanju u “istočno blok”. Kina će vrlo brzo doći do vrhunca ali je toga i njena vlast svesna pa prave odsupnice na sve strane – mudra vlast ne stavlja sve na jednu kartu, nije to Ukrajina.
Pozdrav kolega!
Već sam se puno raspisao i već mi je pomalo dosta za danas. No ukratko – slažem se u vezi rusko-kineske kompatibilnosti. To je sada blagoslov, i bit će još neko vrijeme, ali dugoročno može postati i prokletstvo. Može – ne znači da hoće.
Kineski je rast uvelike pogonjen izvozom, transferom tehnologije, izrabljivanjem radništva i naravno, neopisivom pohlepom velikih kapitalista te općenito “kvarenjem” drevnog kineskog duha i morala pretjeranim materijalizmom i konzumerizmom koji zahvaća novonastajuću srednju klasu.
Dodajmo na sve prenapučenost, neopisivu zagađenost, kroničan nedostatak resursa i poprilično loš geostrateški položaj – te zamislimo neki broj godina unaprijed kada svi ti problemi budu još izraženiji, te kada još porastu apetiti kapitalističke klase: a postojeći model rasta ne bude zadovoljavao potrebe – Kina će se naći na prekretnici na kojoj su se u nekom trenutku našle sve imperijalističke sile kada su se susrele sa prirodnim ograničenjem rasta.
Ta prekretnica može se sumirati kao – “smanjiti troškove ili povećati prihode?”, i sukladno ljudskoj prirodi (i Kinezi su ljudi, zar ne? ?) – obično se bira ovo drugo. A to znači – imperijalistički pohod. Prvo projekcijom “soft powera”, a zatim i drugim metodama…
Dakako, to je dalja budućnost – ovog časa savez Rusije i Kine je ključan faktor redefiniranja svjetskog poretka. Mogu samo reći kako se nadam da se redefinira na bolje, ali za sada nemam osobitog temelja za takvo uvjerenje.
Dovraga, opet sam se raspisao. Šta ćeš, kad brzo tipkam…
🙂
Mislim da su rasprave o novom budućem vladaru svijeta (kina)bespredmetne. Uvijek će jedna nacija/država ili grupa zemalja biti jača ili više vući a ostali će pratiti ili se šlepati uz popratni show program za sve sudionike igre.
Također rat kao opcija za stvaranje prevlasti nije opcija jer određeni broj zemalja ima nuklearno oružije kojem je prvenstvena svrha odvraćanje.
Pimjer za to je izrael…ne boje se sada arapi njihovih tenkova (primjer hezbolah) ili aviona već atomskih bombi.
U takvoj svjetskoj korelaciji snaga jedini je izgledno stalno preslagivanje i promjene snage i seljenje novca/moći iz jednog centra u drugi.
Pritom ne govorim o periodu od 1,2 ili 5 godina već govorim o razdobljima od 20,30,50 godina.
Ne znam kako vi ostali, čitatelji portala, ali ja sam jednostavno uživao. Ne toliko u samom članku već u razmjenama mišljenja kolega komentatora (Čardak, shumadinac, wand) koji, bar kod mene, visoko kotiraju na ljestvici. Stvarno se tu dade i puno naučiti, saznati….naravno, koga to zanima…