Ovih dana sam se vratio ponovo svojoj „prvoj ljubavi“, pisanju dječjih pjesama. Ne znam zbog čega, ali osjetio sam da mi to nedostaje.
A ja kad pišem pjesme za djecu, uglavnom pišem šaljive stihove, ili one koji govore o lijepim stvarima, o dobroti. Želim djeci dati još vremena da uživaju, da se raduju, jer smatram da će za ružne stvari imati sasvim dovoljno vremena kasnije, kad porastu.
Znam, mač je to s dvije oštrice. S jedne strane ih čuvam, a s druge možda pravim od njih mekušce, one koji će biti manje spremni kad se nađu oči u oči s negativnim pojavama. Zato i ja, mada nerado, nekada popustim pa napišem poneku pjesmu za djecu koja se ne završava sretno, tek da im najavim mogućnost da se događaju i ružne stvari u životu. I eto, danas mi je došlo da napišem jednu upravo takvu pjesmu. A kad nešto napišem, pošto mi je supruga gotovo uvijek pri ruci, obično njoj prvoj i pročitam napisano. Dok joj čitam pjesmu, povremeno joj pratim izraz lica i vidim kako i ona postaje dijete dok sluša, što meni posebno prija. I dok sam ovu pjesmu čitao, vidio sam kako joj je osmijeh na licu sve širi i kako je sve spremnija da pohvali moj trud.
Ali kraj pjesme je bio neočekivan, netipičan za mene. Nije bio sretan. Njen izraz lica se odjednom pretvorio u suprotnost onoga od prije samo dvije sekunde. Naglo se namrštila i samo mi odbrusila: „Baš si seronja!“ I tako, sad zbog mira u kući bih trebao sakriti ili izbrisati ovu pjesmu. Ipak, prije nego što donesem konačnu odluku, evo je i vama pa sami prosudite jesam li zaslužio „kompliment“ koji mi je uputila supruga?
OPUŠTENI ŽABAC
Na listu lopoča
žabac baš uživa.
Leži, dok kraj njega
par ribica pliva.Tu je voda čista,
nad glavom mu cvijet,
iznad njega nebo,
Sunce, ptice let.On samo leškari,
sve mu tako prija,
a ne vidi da mu
primiče se – zmija!
P. S. Kad sam pročitao ovaj tekst supruzi prije nego što ću ga poslati u redakciju, samo je ponovila naslov teksta.
26 komentara
Navikli na HAPPY END, a pjesmica odudara.
zato sha zavrsava sa crnim oblakom.malo sam se najezio na kraju.djecja pjesmica koja govori o konformizmu i koliko ce nas ta uspavanost na kraju kostati.supruga ga je vjerojatno oprala jer nitko ne voli donosioca losih vijesti.pa bilo to i kroz djecju pjesmicu.hvala gospodinu kobasu i tebi,abudabi.
Kao i svaki drugi pokušaj umjetničkog izražavanja (uspješan ili neuspješan, to je manje važno), rezultat će se nekome dopasti, manje ili više, a nekome neće. Opet manje ili više. To je sve na subjektivnom nivou.
Meni se osobno pjesma dopala, možda ponajviše zbog nenadanog obrata u zadnjem stihu, kojim nosi i određenu pouku djeci: oprez nikada nije suvišan!
I djeca to lako mogu razumjeti (ne i primjeniti, ipak su to djeca, neoprez im je u prirodi…).
Hvala autoru.
Meni je bas dobra pjesmica i vrlo poučna. I kada ti se čini da je sve oko tebe divnio i krasno ne treba zaboraviti dozu opreza.
Ako netko ima djecu školskog ili predškolskog uzrasta vjerojatno mu je poznato da se odredjene klasične bajke pokušavaju odvesti putem “političke korektnosti” i relativizacije dobra i zla. Pa tako zla maćeha ustvari samo nije imala dovoljno ljubavi, zla kraljica je imala težak život i na kraju su svi ustvari dobri.
Čovjek se zaželi onih ruskih bajki u kojima bi zlikovac na kraju bio privezan za konje i raščetvoren, ili bi doživio sličnu ne bas lijepu sudbinu.
Ni jedna krajnost nije dobra.
Koja to ruska bajka tako završava? 🤨
Ruske bajke specifične su po tome što tamo princ ne dobija nagradu u obliku princeze i pola kraljevstva, već spašava majku i sestre i vraća ih doma.
E to je taj nas reptilski mozak koji mora stalno misliti jesmo li u opasnosti,to jest da li nas netko vreba. Stalno je ukljucen i stalno se boji. Zato je nama lako vladati putem straha jer nam je to nebih rekao urodjeno,nego ugradjeno. Kazu reptili ne postoje,a ovamo ga nosamo u glavi. Zato se i kaze ako zelis od covjeka sakriti istinu stavi mu je pred oci,ili ona indijanska poslovica kako istinu sakriti od covjeka,to jest kada je mudra baka krtica rekla da je bog sakrije u ljude jer je tu nece nikada traziti. E to su dubine znacenja bajki i basni.
Po jednoj teoriji reptili postoje i hrane se nasom negativnom energijom a obitavaju na mjesecu. Cesto svrate i na zemlju turisticki. Ponekad ih se moze i uslikati sasvim slucajno u gomili ljudi 🐸
Negativnom energijom se hrane kada su u astralu.
Kada su materijalizirani, hrane se mesom, životinjskim i ljudskim.
Nisu na Mjesecu, tamo su “drugi”, ali to je već druga “priča”.
Mi reptile moramo tražiti u sebi,a ne negdje napolju. I sve ce nam se samo kazati. Nesto zasto mislimo da ne postoji,mozda samo tražimo na pogrešnom mjestu. Ljude se cak namjerno usmjerava na pogrešna mjesta da traže pogrešne stvari. Ovdje mnogo igraju ulogu parabole,prenesena značenja,izvorne prevedene rijeci (etimologija),alegorije itd. Citava zemaljska povijest bruji o reptilima,ali se mnoštvo toga shvata bukvalno,kao i religijski spisi. Ova tema nije jos sazrijela ali ima zasigurno blistavu budućnost jer nas to ceka,kao sto su i mnoge druge teme dosle na red,a prija deset godina su bile tabu tema. Samo polako.
Neki ljudi su hladni. Pod tim mislim na osjecaje i cirkulaciju. Mozda su hibridi 😁
Kriv si što je nisi upozorio, pa si je nesporazumio. Objavi pjesmu pod pseudonimom.
“ Uto se ozvao signal: naglo na šumnome valu
Skliznu se parobrod drugi, varku mu pobrkav oku;
On se veselo, bučno evropskom vraćao žalu –
Kossuth mu Lajos stalo po boku.”
pismica ima dosta na svitu
nismo i’ sve procitali
ima ih puno
ne treba vise
Pjesma je super, a zensko ko zensko, uvijek i svugdje jednako. Ko hoce nek se ljuti na komentar, slobodno.
Iza sedam gora i sedam brda dosadi svakom bicu koliko god da sretno zavrsi kraj. Svaka medalja ima dvije strane pa i pjesme za djecu. A djecji um upija kao spuzva i razvija se. Nema onog koji je nesto naucio a da nije cuo i drugu stranu. Druga strana je nuzna koliko god bila gruba. Kako u pjesmi istaknuti ono dobro bez spomena loseg. Babaroga je potrebna svakom klincu. Babaroga je potreba svima nama. Ne radi se tu o plasenju i strasenju. Radi se o zivotu kao takvom. Ovaj svijet nije bajka da odgojimo anđele vec je prepun vukova. Generacije nas su odrasle suvise fino odgojene u svijetu vukova. Odgajali su nas za neki drugi svijet, neki bolji svijet. Za svijet bez babaroga. Zaskocise nas vuci nespremne i onako dobre u dusi. Iza sedam gora i sedam brda babaroga stoji pazite se djeco da ne postanete vuci.
Ja sam se odmah sjetila onog malog iz Zadra koji je pobjegao otmičarima moji su ga pratili s kombijem i htjeli uvući unutra. Kao u filmu.
Prava pravcata organizacija. Naprijed vozač i ženska.
Dvojica unutar kombija.
Mali zbrisao u kafić.
Pa su vi mislite.
Nebrinite g.Ivo, Zeko i potocic je pravi horor za svu djecu!
Dobra treba je izdati
Evo 2 moji orginalni kratki lirični pesmi;
RADOST
Od kar poznam te dekle,
ljubezen je na moji strani,
objemam spet ljubeče,
srce joče mi od sreče,
POPOLNOST
Te tvoje rdeče ustnice dekle.
so kot gorski studenec
iz njega bi venomer pil,
čeprav žejen ne bil.
Sunce pali se je vedro, nigdere ni oblačića. Samo se na horizonte vidi jena točka mića…..😁
Djeci trebaju vesele i duhovite pjesme ali im trebaju i ovakve, c’est la vie. Možemo ih držati pod staklenim zvonom, pričati kako je život bajka sa sretnim krajem, kako cvijeće miriši i leptiri veselo lete ali će prije ili poslije biti silno razočarani dok shvate da život nije bajka da cvijeće vene i ne miriši baš uvijek i da leptiri služe kao slasan zalogaj cijeloj ekipi iz životinjskog carstva.
I drugi (dječji) pjesnici su pisali pjesme tužnih ili iznenađujućih završetaka. Duško Radović je napisao Tužnu Pjesmu a Ljubivoje Ršumović Vuk i Ovcu. Obje su namijenjene djeci, i obje ukazuju na realnost u životu.
Pjesma ti je Ivo kao stvorena za nastavak.
Evo ti moj prijedlog, čisto da se pomiriš sa ženom.
Sjena sunce zakloni na tren
Zapjeni se voda
Orao iz nje
U kljunu ručak uvija se
Žabac od sna snen
Ne zna da je on bio plijen
I da je zmija samo žrtva
Svoje veličine
A onda je ponovo nasekiraš..
Okrenu se žabac
Na drugu stranu
Pokri se mahovinom po bubrezima
Da ne nazebe
Podrignu zadovoljno i prde
U svojoj blaženosti
Gleda ga roda i misli se…
A konja, majko moja
Ah, zanomljivo kako slično razmišljamo! Već sam prije nekoliko godina napisao sličnu priču u kojoj roda u zadnjem trenu uhvati zmiju i spaši žapca!
Da, ali…
Koliku uslugu činimo djeci učeći ih da će Žapca uvijek spasiti neko drugi.
Obično, evo, pomoć stiže sa neba.
Šta misliš da u sljedećim pjesmama naoružaš Žapca zoljom?
Ili osom?
Da li bi djeca shvatila tada, da se, ponekad, moraju boriti?
E , gosp. Ivo, Vi ste sretan čovjek ako se Vaša gospođa zadrži samo na riječima.
Kakav ste kraj pjesme smislili mogle bi tu pasti i teške sankcije npr. nema pranja , peglanja , kuhanja itd.
Ne bih Vam bio u koži !
Veseli i zdravi bili!