Zamijeniti sijalicu – muški posao

Ove žene samo prigovaraju, zvocaju, rondaju kako one sve rade; na njihovim nejakim leđima kuća stoji, a muški su beskorisni, paraziti, nesposobnjakovići koji ništa ne rade, a još uz to pametuju i prave se važni. E, dosta je i te torture!

One misle da to što svaki dan, nakon redovnog posla, idu u kupovinu, naprave ručak, operu suđe, ubace veš u mašinu, opeglaju stvari, pobrinu se za djecu i urade još neke bezvezarije; da je sve to tako značajno i vrijedno da im se trebamo klanjati. A mi, muškadija što uradimo, one to ne vide niti znaju cijeniti. Naprotiv, one to podcjenjuju. Eto, na primjer, kad treba zamijeniti sijalicu, one to neće ni za živu glavu, a kažu kako je zamjena nikakav posao. No, evo šta se sve iza tog „nikakvog“ posla krije:

Prvo, prilikom zamjene sijalice čovjek se izlaže smrtnoj opasnosti, jer rad sa strujom je uvijek opasan. Prije zamjene sijalice važno je isključiti struju. Ako to ne učiniš i slučajno zabodeš prst u sijalično grlo, ode ti glava. Tu opasnost žene zanemaruju kao da je ljudski život bezvrijedan. Već ovaj rizik je mnogo vrjedniji od tamo nekih peglanja ili pravljenja ručka.

Ali čak da zanemarimo opasnost po život, ovaj posao je i dalje složen, važan i odgovoran. Jer nije to samo odvrnuti staru i zavrnuti novu sijalicu. Prvo, treba kupiti novu sijalicu, odnosno imati zalihu u kući. Pravi domaćin uvijek mora imati to na umu i brinuti se da ovo strateški važno pitanje jednog domaćinstva bude na vrijeme riješeno. Zamislite da vam usred noći pregori sijalica, a to se uvijek događa baš noću, a vi nemate zalihu? Prodavnice su zatvorene, kasno je tada misliti o kupovini, to se radi na vrijeme. Ali žene o tome i ne razmišljaju, one misle da te sijalice same od sebe borave tu u kući i tako čekaju svoj trenutak. Ne, drage moje, neko se za to na vrijeme pobrinuo dok ste vi gledale neku sapunicu.

Ali zanemarimo i tu brigu oko nabavke, nego eto, desila se ta katastrofa u kući, pregorjela je sijalica i treba je zamijeniti. Rijetko je kad ona na dohvat ruke, nego tamo negdje na plafonu, otišla nebu pod oblake. Nekako se treba popeti na visinu, a svi znamo da se u kući ne drže nikakve dizalice ni liftovi za mijenjanje sijalica. Treba se nekako snaći, biti dovitljiv. Treba pomjeriti pola namještaja da primakneš stol pa da na njega staneš i tako obaviš posao, a onda kasnije opet sve na svoje mjesto vratiti. Ali ni to nije uvijek dovoljno pa ti trebaju ljestve koje su u podrumu. Donesi ih, pazi da njima ne udariš zid i nešto oštetiš, pa ih ponovo vrati… Kad ih postaviš, mogu se okliznuti i možeš se sav polomiti, ostati invalid, a o materijalnoj šteti kad tom prilikom porušiš i stol i posuđe na njemu, i oštetiš sliku na zidu i razbiješ stakleni kredenac, da i ne govorim. Ma, stotinu belaja vreba iz svakog ćoška!

No, zanemarimo čak i sve to. Evo, neka ide sve kao podmazano, samo trebaš zamijeniti sijalicu koja ti je na dohvat ruke. Nekada se desi da je ne možeš odvrnuti. Jednostavno, od dugog stajanja, temperature, zapekla i ne da se odvrnuti. Zapneš jače, ona se slomi. E sad, ako je to jedina šteta, dobro si prošao. Ali ako se još slomi u ruci pa te isiječe, eto krvi na sve strane. Opet možeš iskrvariti do smrti, a posao ostao neurađen i treba tražiti nekoga ko će ga dovršiti. Krvave mrlje na sve strane pa to treba čistiti. Ma, muka živa!

Ipak, ne desi su uvijek da je problem odvrnuti sijalicu. Ali i kada to ide lako, moraš biti pažljiv, Znati na koju stranu se odvrće, a na koju zavrće, inače možeš okretati do sutra, ako to činiš naopako, ništa od posla. Dakle, uradiš sve kao trebaš, vratiš sve na svoje mjesto, odneseš ljestve u podrum i vratiš se, opereš ruke i sjedneš kao čovjek da nakon napornog rada pogledaš TV, a žena već vrišti: „Kad ćeš već jednom zamijeniti ovu sijalicu!?“ Nađeš se u čudu: „Pa sad sam je zamijenio!?“ „Ali ne svijetli!“

Hm? Zar sam zaboravio provjeriti radi li? Ponovo u podrum po ljestve, ponovo ista procedura. Ah, trebao sam još malo jače zavrnuti, još samo pola okreta. Evo je, sad radi kao nova! Potom opet nosi ljestve u podrum, ali nakon tako napornog i odgovornog posla koncentracija popusti i ljestvama razbiješ sijalicu u hodniku. Ali ovo je luster, ima mliječnu kuglu, a tek u njoj sijalica, i sve je to otišlo do vraga. Da vam sad ne opisujem koji je to posao, jer to je previše složeno i za opisati, a bilo bi stresno i za čitati.

Sreća u svemu tome je što se to događa jednom godišnje, inače bi čovjek izludio.

A onda žene kažu kako je zamijeniti sijalicu nikakav posao. Jadno muško!