U Francuskoj danas ne gori samo guma na traktorskim blokadama, nego i iluzija da je politička vlast na strani onih koji proizvode hranu. Stočari izlaze na ceste jer im država eutanazira cijela krda goveda zaražena kožnom bolešću, a ista ta država bez imalo srama priznaje da je bolest došla uvozom i transportom stoke. Drugim riječima, političke odluke su otvorile vrata problemu, a račun se ispostavlja seljaku. To nije nesretan slučaj, to je obrazac.
Francuska vlast se zaklanja iza “znanstvenog konsenzusa” i birokratskih protokola: kad se pojavi zaraza, kolji sve. Bez ozbiljne rasprave o odgovornosti države, bez priznanja da je liberalizacija tržišta stoke i mesa tempirana bomba.
I naravno, kao po scenariju koji je već svima poznat, na scenu stupa farmaceutski lobi s čudesnim rješenjem: cijepiti sva goveda. Organizacijski kaos, financijski udar na uzgajivače i porezne obveznike, logistička noćna mora – ali kome to smeta? Cjepiva će se platiti, netko će ih proizvesti, netko će ih distribuirati, a seljak će opet biti zadnja rupa na svirali.
Cinizam cijele priče postaje potpun kad se u isto vrijeme Francuska sprema supotpisati Mercosur, sporazum koji znači smanjenje carina na uvoz mesa iz Južne Amerike. Dakle, domaću proizvodnju opteretiš bolestima koje si sam omogućio, nametneš skupe mjere “zaštite”, a onda tržište otvoriš jeftinom uvozu koji će dokrajčiti preostalu konkurentnost francuskog sela.
Ako to nije plansko uništavanje seljaka, onda je barem spektakularna kombinacija nesposobnosti i bešćutnosti. Ili, realnije, vrlo svjesna politička odluka u kojoj su interesi globalne trgovine i industrije važniji od ljudi koji hrane naciju.
Francuski stočari barem još imaju refleks pobune. Blokade, sukobi s policijom, otvoreno odbijanje eutanazije zdravih životinja samo zato što tako piše u pravilniku. A onda pogledajmo Hrvatsku, kao ogledni primjer kako se taj refleks s vremenom ubije.
Kad se zbog svinjske kuge masovno ubijaju svinje, hrvatski seljaci prosvjeduju, psuju, plaču – i na kraju opet izađu na izbore i glas daju istim političkim opcijama koje su ih dovele do ruba. Glasaju i za ministre čije su privatne firme izravno povezane s poslom uklanjanja mrtvih životinja, što je školski primjer sukoba interesa. U normalnoj zemlji to bi bio politički kraj karijere. U Hrvatskoj je to tek fusnota, gotovo folklor.
Apsurd je potpun: seljak gubi stado, država pere ruke, privatni interes zarađuje, a biračko tijelo sve to nagradi novim mandatom. To više nije samo pitanje političke elite, nego i društvene hipnoze.
U Francuskoj se barem još vodi bitka za dostojanstvo sela. U Hrvatskoj se selo već godinama ponaša kao da mu je sudbina da bude kolateralna žrtva “viših interesa”, uz povremeni izljev bijesa koji brzo splasne pred izbornom kutijom.
Zajednički nazivnik je jasan: kad se politika spoji s velikim kapitalom, seljak postaje trošak koji treba racionalizirati, a ne temelj prehrambene sigurnosti. Bilo da se radi o francuskim kravama ili hrvatskim svinjama, logika je ista – globalna trgovina i farmaceutsko-industrijski kompleks imaju prednost, a lokalna proizvodnja se žrtvuje uz floskule o nužnosti, znanosti i tržištu.
Razlika je samo u tome što se u Francuskoj još uvijek viče, dok se u Hrvatskoj uglavnom šuti, pa zaokruži isto ime na listiću. A politika, kao i svaka dobra klaonica, jako dobro zna iskoristiti tišinu.
Mogu samo reći da situacija i nije baš takva. Sve manje ljudi u Hrvatskoj ide na izbore upravo jer su razočarani u sustav ali idu članovi stranaka i njihove obitelji te državni službenici koji uvijek naprave štrajk prije izbora. Naravno da HDZ ima najveće članstvo i time najviše glasača uz te iste državne službenike kojima podigne plaće prije izbora, pa ima i dijaspora, a onda ako baš treba glasaju i mrtvi. Osim toga oporba je katastrofalna i treba nam neki novi i svježi i manje pokvareni jer i HDZ i SDP i Možemo u stvari imaju iste svjetonazore i propadaju istoj političkoj platformi prema djelovanju i samo glume neku podjelu.
Francuzi, a i ostali uopće ne znaju gdje žive. Neću pisat ljudi su ovce, ali se tako ponašaju. Koja je svrha palit gume i prosvjedovat u centrima umjesto da ljudi blokiraju pristup štalama i svojim tijelima brane ulazak eksterminatora životinja, ono šta je sigurno je to da ih stočari sigurno ne bi pustili da gladuju na barikadama. Država nema mehanizam za probijanje barikada na 1000 mjesta, ali ima mehanizam za držat tih 1000 stočara na traktorima pod kontrolom kad sami dođu na jedno mjesto.
Zar ne vidite kako je sve izopačeno i svi sudjelujete u tome, od stočara, prosvjednika, svih medija do navijača za tipkovnicama.
Samo tako stočari, naprijed protiv global mafije..
Goyimi se tresu u svojim kavezima od izabranih….. Jadne krezube ovcetine
Današni seljak i treba da izumre i propadne i sav korov koji je proizašo s njim i njegovim djelovanjem. A zašto treba da izumer? Pa do modernog vremena tj. u zadnih 80 ak godina, seljak se buni što nije dobio poticaj a prije modernog vremena se bunio što mu otimaju previše. E sad ko je pametan shvatit će a ko nije sretno mu bilo. Isto i tako ko je glup pa ne može zaraditi na litri jogurtu koja je skoro duplo skuplja od litre dizela i treba da propadne. Prijašnji seljak je mogao da obezbjedi hranu i volovima i kravama i konjima i svoj ostaloj živini i obitelji i usput da proda nešto i još mu otimali a danjašnji sa svom mehanizacijom ne može da obezbjedi vlastitoj obitelji bez poticaja u državi u kojoj je litra mljeka skuplja od litre dizela? I šta sad žalite seljake? Što su nesposobni il… Čitaj više »