SAD optužio EU za cenzuru ali ni oni nisu nevini – Evo kako funkcionira zapadna mašinerija

Republikanski Odbor za pravosuđe Zastupničkog doma SAD-a objavio je pojedinosti o onome što tvrdi da je desetogodišnja kampanja Europske komisije za gušenje političkog govora na internetu, pri čemu su se jedva prikrivene prijetnje koristile za uklanjanje memova, satire i svega što Bruxelles naziva „dezinformacijama“.

U izvješću objavljenom u utorak, odbor je optužio EU za „izravno kršenje“ prava na slobodu govora Amerikanaca i Europljana podjednako, pritiskom na velike platforme društvenih mreža da cenzuriraju zakonit, ali „mrzilački“ ili na drugi način problematičan sadržaj.

Oslanjajući se na političke dokumente, elektroničku poštu i zapisnike zatvorenih sastanaka u Bruxellesu, izvješće je utvrdilo kako su se dobrovoljni sastanci s tehnološkim rukovoditeljima brzo pretvorili u iznuđivanja nalik mafijaškim, uz stalnu prijetnju pravnim postupcima i višemilijunskim novčanim kaznama koje su visjele nad glavama čelnika platformi.

No cenzura se nije zadržala samo na uklanjanju sadržaja. Pritisak se sustavno proširio i na financiranje, čime je ekonomsko gušenje postalo jednako važan alat kontrole kao i izravna zabrana govora. Sličan mehanizam doveo je do potpune blokade oglašavanja portalu Logično na svim velikim platformama.

U tom slučaju cenzuru ne provode anonimne institucije, već konkretni akteri iz političkih i korporativnih krugova koji sjede za istim stolom i dogovaraju mjere na svjetskoj razini. Riječ je o ljudima iz istog političkog miljea kao i Donald Trump, koji s njima održava kontakte i suradnju, dok s druge strane stoje vlasnici i uprave tehnoloških divova poput Google, čije odluke izravno određuju tko će imati pristup financiranju, a tko će biti ekonomski izbrisan.

Proces je slijedio prepoznatljiv obrazac. Prvo je provedeno istraživanje samog portala. Nakon toga uslijedilo je podmetanje raznih komentara, uključujući koordinirane aktivnosti pojedinaca, organiziranih skupina i stvaranje umjetne slike neprihvatljivosti. Uključivani su ljudi i profili s ciljem izazivanja reakcija i kompromitacije. Kada ništa od toga nije bilo dovoljno, ukidanje reklamiranja postalo je završna i odlučujuća faza.

Takva praksa jasno pokazuje da se financijski pritisak koristi kao produžena ruka cenzure, osobito u slučajevima kada ne postoji pravna osnova za otvorenu zabranu ili kada bi ona izazvala preveliki javni otpor. Umjesto zakona koristi se novac. Umjesto zabrana koristi se iscrpljivanje. Umjesto rasprave koristi se muk.

Odbor bi u srijedu trebao održati saslušanje o naporima EU u vezi s cenzurom. Uoči saslušanja, slijedi uvid u ono što su otkrili.

Kada je započela cenzura EU

Kampanja cenzure bloka započela je ozbiljno 2015. godine. Tada je Europska komisija uspostavila EU Internet Forum, navodno kako bi „riješila zlouporabu interneta u terorističke svrhe“. Njegova se misija ubrzo proširila na nadzor širokog raspona političkog govora koji je označen kao „granični sadržaj“, materijal koji nije bio nezakonit, ali je unatoč tome postao meta sustavne kontrole iz Bruxellesa.

Forum je između 2016. i 2018. izradio dva navodno neobvezujuća „kodeksa ponašanja“, jedan koji se odnosi na „govor mržnje“ i drugi na „dezinformacije“. Od 2018. nadalje, rukovoditelji svih velikih platformi bili su prisiljeni sastajati se s briselskim birokratima i nevladinim organizacijama koje zagovaraju cenzuru više od 100 puta kako bi dokazali da aktivno rade na „smanjivanju vidljivosti i uklanjanju“ sadržaja koji EU smatra neprihvatljivim.

U privatnim elektroničkim porukama zaposlenici Googlea priznali su da „zapravo nemaju izbora“ hoće li prisustvovati tim navodno „dobrovoljnim“ sastancima ili ne.

Je li EU bila upozorena na cenzuru

Na prošlogodišnjoj Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, potpredsjednik SAD-a J.D. Vance izričito je upozorio EU da najveće prijetnje s kojima se suočava nisu vanjske nego unutarnje, konkretno povlačenje od tradicionalnih vrijednosti. Na vrhu tog upozorenja nalazila se sloboda govora.

Europski čelnici optuženi su da koriste izraze iz „sovjetske ere“ poput „pogrešne informacije i dezinformacije“ kako bi ušutkali političku oporbu, uz primjere poništavanja izbora i kaznenog progona zbog komentara.

Upozorenje je izrečeno javno i jasno. Čini se da u Bruxellesu nije shvaćeno ozbiljno ili je svjesno ignorirano.

Kakvu vrstu govora EU cenzurira

EU je zabranila RT u svim svojim jurisdikcijama. U priručniku o „graničnom sadržaju“ preporučen je širok raspon sadržaja za nadzor, smanjivanje vidljivosti i brisanje, uključujući političku satiru, protuvladine stavove, protueuropski sadržaj, kritiku elita, protumigrantske stavove, sadržaj protiv izbjeglica, anti-LGBTIQ sadržaj i subkulturu memova.

Odbor za pravosuđe Zastupničkog doma SAD-a naveo je da ta pitanja predstavljaju dominantne teme europskog i globalnog političkog života danas.

Tijekom pandemije covida-19, pritisak je dodatno pojačan. Platforme su bile pozvane da unaprijed prilagode pravila i uklone skepticizam prema mjerama i cjepivima, i to prije nego što su cjepiva uopće bila dostupna.

„Cjepiva će biti naš novi fokus na dezinformacije o covidu“, poručila je potpredsjednica komisije Vera Jourova rukovoditeljima TikToka. Kao referenca za definiranje „dezinformacija“ korišten je Global Disinformation Index, organizacija poznata po ekonomskom pritisku na medije putem oglašivača.

Nije tajna da se pripremaju i nove, znatno oštrije mjere. No sve je očitije da se taj model suočava s rastućim otporom. Sve se više ljudi diljem svijeta budi i shvaća da je riječ o koordiniranom i prljavom projektu koji se ne održava snagom argumenata, već mrežom političke moći, korporativnog novca i kontroliranih platformi. Takvi projekti ne propadaju tiho. Oni se raspadaju javno.