Nekada je čovjek ustajao zorom s jasnim ciljem – preživjeti još jedan dan. Njegova borba bila je opipljiva: utrka s glađu, bitka s hladnoćom, strah od zvijeri ili neprijatelja. U toj borbi, koliko god okrutna bila, tinjala je iskra nade. Svaka pobjeda, ma koliko mala, donosila je iskonsku radost jer je značila – ima sutra.
Danas je ta borba nestala. Većina nas ne mora strepiti hoće li imati kruh za sutra. No, upravo kada su nestale prepreke tijelu, pojavio se vakuum u duši. Borba se preselila s polja u um. Više se ne borimo za opstanak, već za smisao. Tražimo svrhu u moru obilja, pitamo se “zašto” u svijetu koji nam nudi sve “što”.
Paradoks je u tome što čovjek, čini se, jedino istinski živi dok se bori. Borba mu daje smjer, a nada mu daje snagu. Onaj tko je osvojio sve materijalno, često ostane praznih ruku pred pitanjem duha. Jer nada ne postoji tamo gdje je sve ispunjeno. Nada živi samo tamo gdje još imamo za čim čeznuti.
Kada imamo sve, gubimo se u dosadi. Dosada nije puka praznina u vremenu, već znak da je nestao onaj unutarnji nemir koji nas tjera naprijed. Bez potrebe za borbom, dani postaju jednolični, a sati se otežu poput beskrajne tišine. U obliju svega, čovjek postaje stranac sam sebi, jer više ne zna što zapravo želi. Nema više onog uzbuđenja kada se nada ostvaruje, jer je sve već tu – dostupno, ali prazno.
Nekada je nada značila dočekati jutro. Danas nada znači pronaći razlog zašto uopće ustati. I dok taj razlog postoji, dok traje borba za smisao, čovjek je živ. Čim misli da je stigao, da ima sve, njegov svijet postaje tih, miran – ali dosadan. A u toj tišini, nada umire. Jer nada je vjetar u leđa onome tko još hoda, a ne nagrada onome tko je stao.
Ideja preuzeta od Dragana Vojvodić Sandlera
6 komentara
…..”Dosada nije puka praznina u vremenu, već znak da je nestao onaj unutarnji nemir koji nas tjera naprijed. ……..Jer nada je vjetar u leđa onome tko još hoda, a ne nagrada onome tko je stao.”
Tako dok se izmjenjuju mišljena komentatora stigla nam je i svježa “magla” neću sad kao Kobaš već prilog “lagani”.Ko je pratio skitanje Gorana Milića po Kini mogao je vidjeti da je kamerman u više navrata snimio postavljene kamere posvuda…Ovo nije vježba. Ovo nije nagađanje. Ovo je provjereni digitalni ratni plan , a Snowden ga je predvidio prije nego što se itko drugi usudio izgovoriti ga naglas .
„Ono što je Kina izgradila… upravo je ono za što se zapadne vlade tiho pripremaju.“To nije teorija. To je potvrđeni obrazac – a Edward Snowden ga je upravo osvijetlio cijelom svijetu. Najgori dio? Već je ovdje.Snowdenove riječi sijeku poput oštrice. On ne šapuće – on oglašava uzbunu , a ovaj put dokazi su živi, vidljivi i brzo se razvijaju diljem zapadnih demokracija.
Ovo je društvena kontrola prikrivena kao inovacija . I nije započela u Washingtonu ili Bruxellesu – započela je u Pekingu.Kineska digitalna diktatura prešla je put od probnog rada do potpune stvarnosti . Unutar gradova poput Šangaja i Pekinga, vlada sada koristi „Gradske mozgove“ – masivne sustave umjetne inteligencije koji prate i procjenjuju ljudski život 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu .
Oni prate:
Prekršiš pravilo? Kamera te snimi iz tri kuta. Pada ti rezultat. Život ti se ruši.
Nema suca. Nema žalbe. Samo nevidljivi algoritam koji odlučuje jeste li dostojni slobode.
I neće nikome biti dosadno dok ima ovu škatulu na struju a ja odoh na druženje sa motikom i zgodnom igračkom naziva praktikGarden. lp
Nije prijatno, ali je u ovom slučaju važnije ko gleda u kameru, nego koga gleda kamera.
Kineza kontroliše kinez.
Hrvata ii srbina kontroliše sekta Čabad.
A oni kod robova naročito prate kvalitet adrenohroma i skupocenih organa.
😁
Nije to samo china.
Svuda po našim kvazi metropolama je sve spremno za kontrolu.
15 min gradovi??
Od Zagabrije Begeša Razvoda itd. Sve je spremno za totalnu kontrolu!
15 minuta ok, a 16 minut…ugrozba social scorea, ne može hrana, ne može plaća, ne može javni prijevoz, ne kože ništa sve je spremno.
Biti će show u Evropi
Kao dete koje je izašlo iz pelena,
ali još ne ume da hoda.
–
Sve što je u uzrastu puzanja bilo od koristi i davalo smisao,
razum, nauka, logika, AI, biznis, telesna lepota, druženja, jelo piće.
–
U problemu samostalnog vertikalnog hodanja, sve pojedinačne pojave ovoga sveta su i dalje potrebne ali vuku kao tegovi nazad, ka puzanju.
–
Dalje treba:
Ništa,
Puna Praznina
🙂
nada je dobra – al’ sto se manje nadas to bolje;)
Smisla danas najmanje ima.