Liječnik upozorava: Astronauti misije Artemis 2 izloženi opasnom galaktičkom zračenju

Misija prema Mjesecu ključna je za istraživanje utjecaja kozmičkog zračenja na ljudsko zdravlje i pripremu putovanja na Mars.

Ova misija ne samo da vraća čovječanstvo na put svemirskih osvajanja, već četiri astronauta izlaže i jednom od najopasnijih neprijatelja ljudskog tijela: galaktičkom kozmičkom zračenju (GCR). Riječ je o visokoenergetskim, ionizirajućim česticama. Iako je kapsula Orion opremljena za ublažavanje njihovih učinaka – poput oštećenja DNK, pogoršanja kognitivnih funkcija, iscrpljenosti i preopterećenja imunološkog sustava – nije potpuno nepropusna.

O toj temi razgovarao je dr. Haygan Tablian sa Sveučilišta UCLA, raspravljajući o rizicima s kojima se posada susreće tijekom putovanja. Na temelju videozapisa objavljenog na YouTubeu donosimo sažetak njegovih stavova.

Za dr. Tabliana ova misija označava povratak čovjeka u okoliš koji mu je u potpunosti biološki neprijateljski. To je strogo medicinsko stajalište, ali ga je nemoguće minimizirati s obzirom na to da je čovječanstvo prošlo gotovo 50 godina bez napuštanja zaštitnog okrilja Zemlje i njezine magnetosfere. “Ova misija pravi je prekretnica zbog istraživačkih projekata koje nosi, posebice onih o utjecaju zračenja na organizam, što je jedna od naših glavnih briga kada planiramo putovanje na Mars”, ističe on.

Tijekom misije četiri člana posade morala su proći kroz Van Allenove pojaseve, dvije goleme zone u obliku krafni koje okružuju naš planet. Te regije zarobljavaju visokoenergetske čestice (elektrone i protone) iz solarnog vjetra, stvarajući prostor s visokom koncentracijom energetskih čestica kroz koji svaka misija prema Mjesecu mora proći da bi napustila nisku orbitu i krenula prema našem prirodnom satelitu.

Nakon što se probiju kroz taj zid zračenja, posada još uvijek nije na sigurnom, jer se upušta izvan Zemljinog magnetskog štita, u zonu gdje je zaštita od solarnih i galaktičkih čestica vrlo slaba. “Što se više udaljavamo od Zemljine magnetosfere, toga magnetskog štita, to smo na kraju više izloženi zračenju”, objašnjava Tablian. Upravo tu astronauti postaju još ranjiviji. “Udaljavajući se sve više, počinjemo biti izloženi vrstama zračenja s kojima obično nismo suočeni u blizini Zemlje”, napominje on.

To je, naravno, pravo zlato za medicinu, jer svaka minuta koju posada Artemis 2 provede izvan te granice vrlo je bogata poukama. Prema Tablianu, ovo je idealna prilika da se identificiraju “specifični biomarkeri kako bismo razumjeli kako se tijelo promijenilo tijekom ove kratke desetodnevne misije”, što je vitalan korak za stvaranje “prediktivne baze podataka” neophodne za buduće dugotrajne boravke.

“Saznati što tijelo podnosi u smislu učinaka zračenja golema je tema istraživanja za ovu specifičnu misiju”, naglašava on, jer je ovo jedan od prvih puta da možemo promatrati s takvom razinom preciznosti reakciju ljudskih organizama, na staničnoj razini, u tako ekstremnim uvjetima.

Artemis II je, u tom smislu, jedna od najvažnijih misija koje je svemirska medicina nadgledala. Ovo putovanje izvan magnetosfere poslužit će kao referenca za validaciju naših prediktivnih modela o biološkim učincima, koji su do sada bili temeljeni samo na zemaljskim simulacijama. Tijekom razdoblja Apolla (1961.-1972.) još nismo bili u mogućnosti kvantificirati što su tijela pionira apsorbirala na svojim putovanjima.

Alati za genetsko sekvenciranje i molekularnu analizu nisu postojali, a za Tabliana je Artemis II zasigurno najbolji način da se premosti taj teorijski jaz. Naći ćemo se po povratku kapsule Orion, 11. travnja (ako sve prođe po planu!), a s velikim nestrpljenjem ćemo čekati rezultate prvih post-misijskih pregleda kada ih NASA objavi.