Čak ni tardigradi ne mogu preživjeti na Marsu: otkriće koje iznenađuje znanstvenike

Istraživači su otkrili da tlo Marsa sadrži nepoznatu tvar koja onesposobljava i najotpornija poznata bića na Zemlji.

Znanstvenici sa Sveučilišta Pennsylvania State izveli su eksperiment koji je poljuljao uvjerenje o navodnoj neuništivosti tardigrada. Ovi mikroskopski organizmi, poznati po preživljavanju u ekstremnim uvjetima, potpuno su se imobilizirali nakon izlaganja simuliranom marsovskom tlu. Rezultati, objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu, otvaraju nova pitanja o izvedivosti ljudske kolonizacije Crvenog planeta.

Otkriće datira s početka 2026. godine, a vrijedno je pažnje jer iz temelja mijenja način na koji razmišljamo o naseljavanju Marsa. Istraživači su izložili tardigrade simuliranom marsovskom regolitu, odnosno rekonstrukciji tla Crvenog planeta, kako bi izmjerili njihovu sposobnost preživljavanja.

Tardigradi su poznati po otpornosti na ekstremne uvjete, no znanstvenici dosad nisu znali kako točno funkcionira njihov mehanizam preživljavanja. Rezultat eksperimenta bio je jasan: ova mikroskopska bića, koja se smatraju gotovo neuništivima, postupno su usporila svoje kretnje prije nego što su se potpuno zaustavila. Ta činjenica posebno zabrinjava kada se razmišlja o budućim astronautima koji bi trebali kročiti na isto tlo.

Marsovsko tlo: neočekivani neprijatelj života

Tardigradi nisu obični pokusni kunići. Te životinje, veličine od 0,1 do 1,5 mm, otporne su na vakuum svemira, ionizirajuće zračenje, tlak u dubinama oceana i temperature blizu apsolutne nule. U ekstremnim uvjetima ulaze u kriptobiozu, stanje suspendiranog života, a potom nastavljaju s normalnom aktivnošću kada se uvjeti poboljšaju. Odabrati ih kao testne organizme za procjenu toksičnosti marsovskog tla značilo je krenuti od najizdržljivijeg mogućeg kandidata.

Ipak, simulirani marsovski regolit ih je onesposobio. Tim je identificirao tvar u tlu koja još nije službeno okarakterizirana, a koja inhibira biološku aktivnost. Točan mehanizam tek treba razjasniti, no ozbiljna indicija već postoji: ta je tvar topljiva u vodi. Kada su istraživači dodali vodu u tlo, tardigradi, čak i oni izloženi nekoliko dana, ponovno su se počeli kretati. Ispiranje bi, dakle, moglo neutralizirati toksični učinak.

Corien Bakermans, profesorica mikrobiologije na Sveučilištu Pennsylvania State, sažima izazov u izjavi za The Debrief: „Kada razmišljamo o slanju ljudi na druge planete, moramo razumjeti dvije stvari: kako će okoliš utjecati na ljude i kako će ljudi utjecati na okoliš.“

Što ovo znači za kolonizaciju Marsa

Ovaj eksperiment vraća nas u realnost. Mnogo se govori o terraformiranju, naseljenim bazama i misijama s ljudskom posadom na Marsu do 2040. godine. No, ako samo tlo napada žive organizme, prvo moramo shvatiti zašto prije nego što pošaljemo ikoga tamo.

Tim sa Sveučilišta Pennsylvania State sada radi na nekoliko varijabli koje bi mogle pojačati ili ublažiti taj toksični učinak: temperatura na površini Marsa (koja može pasti na -125 °C na polovima), atmosferski tlak (otprilike 100 puta niži od Zemljinog), točan kemijski sastav regolita bogatog perkloratima te izloženost ultraljubičastom zračenju bez učinkovitog atmosferskog filtra.

Marsovski regolit doista sadrži perklorate, oksidirajuće soli koje su otkrili NASA-ini roveri, a koje su toksične za mnoge zemaljske organizme. Ispiranje vodom moglo bi ih otopiti, što objašnjava oporavak tardigrada nakon hidratacije. No, postoji konkretan problem: voda je dragocjen i ograničen resurs u svakoj svemirskoj misiji. Sustavno pranje tla na velikoj skali danas je logistička utopija.

Profesorica Bakermans i sama priznaje: „Regolit očito nije jedini čimbenik. Svaki element može predstavljati ili prepreku ili prednost.“ Sljedeći je korak precizno izolirati koje su molekule odgovorne kako bi se osmislili realni postupci neutralizacije.

Razumijevanje obrambenog mehanizma marsovskog tla moglo bi, paradoksalno, poslužiti i za zaštitu usjeva u biokontejnerima od zemaljskih bioloških kontaminanata. To je pitanje planetarne zaštite koje ESA i NASA ozbiljno shvaćaju već desetljećima. Tardigradi su preživjeli pet masovnih izumiranja na Zemlji; čini se da je Mars, za sada, nadvladao njihovu otpornost.