Istraživači su otkrili da tlo Marsa sadrži nepoznatu tvar koja onesposobljava i najotpornija poznata bića na Zemlji.
Znanstvenici sa Sveučilišta Pennsylvania State izveli su eksperiment koji je poljuljao uvjerenje o navodnoj neuništivosti tardigrada. Ovi mikroskopski organizmi, poznati po preživljavanju u ekstremnim uvjetima, potpuno su se imobilizirali nakon izlaganja simuliranom marsovskom tlu. Rezultati, objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu, otvaraju nova pitanja o izvedivosti ljudske kolonizacije Crvenog planeta.
Otkriće datira s početka 2026. godine, a vrijedno je pažnje jer iz temelja mijenja način na koji razmišljamo o naseljavanju Marsa. Istraživači su izložili tardigrade simuliranom marsovskom regolitu, odnosno rekonstrukciji tla Crvenog planeta, kako bi izmjerili njihovu sposobnost preživljavanja.
Tardigradi su poznati po otpornosti na ekstremne uvjete, no znanstvenici dosad nisu znali kako točno funkcionira njihov mehanizam preživljavanja. Rezultat eksperimenta bio je jasan: ova mikroskopska bića, koja se smatraju gotovo neuništivima, postupno su usporila svoje kretnje prije nego što su se potpuno zaustavila. Ta činjenica posebno zabrinjava kada se razmišlja o budućim astronautima koji bi trebali kročiti na isto tlo.
Marsovsko tlo: neočekivani neprijatelj života
Tardigradi nisu obični pokusni kunići. Te životinje, veličine od 0,1 do 1,5 mm, otporne su na vakuum svemira, ionizirajuće zračenje, tlak u dubinama oceana i temperature blizu apsolutne nule. U ekstremnim uvjetima ulaze u kriptobiozu, stanje suspendiranog života, a potom nastavljaju s normalnom aktivnošću kada se uvjeti poboljšaju. Odabrati ih kao testne organizme za procjenu toksičnosti marsovskog tla značilo je krenuti od najizdržljivijeg mogućeg kandidata.
Ipak, simulirani marsovski regolit ih je onesposobio. Tim je identificirao tvar u tlu koja još nije službeno okarakterizirana, a koja inhibira biološku aktivnost. Točan mehanizam tek treba razjasniti, no ozbiljna indicija već postoji: ta je tvar topljiva u vodi. Kada su istraživači dodali vodu u tlo, tardigradi, čak i oni izloženi nekoliko dana, ponovno su se počeli kretati. Ispiranje bi, dakle, moglo neutralizirati toksični učinak.
Corien Bakermans, profesorica mikrobiologije na Sveučilištu Pennsylvania State, sažima izazov u izjavi za The Debrief: „Kada razmišljamo o slanju ljudi na druge planete, moramo razumjeti dvije stvari: kako će okoliš utjecati na ljude i kako će ljudi utjecati na okoliš.“
Što ovo znači za kolonizaciju Marsa
Ovaj eksperiment vraća nas u realnost. Mnogo se govori o terraformiranju, naseljenim bazama i misijama s ljudskom posadom na Marsu do 2040. godine. No, ako samo tlo napada žive organizme, prvo moramo shvatiti zašto prije nego što pošaljemo ikoga tamo.
Tim sa Sveučilišta Pennsylvania State sada radi na nekoliko varijabli koje bi mogle pojačati ili ublažiti taj toksični učinak: temperatura na površini Marsa (koja može pasti na -125 °C na polovima), atmosferski tlak (otprilike 100 puta niži od Zemljinog), točan kemijski sastav regolita bogatog perkloratima te izloženost ultraljubičastom zračenju bez učinkovitog atmosferskog filtra.
Marsovski regolit doista sadrži perklorate, oksidirajuće soli koje su otkrili NASA-ini roveri, a koje su toksične za mnoge zemaljske organizme. Ispiranje vodom moglo bi ih otopiti, što objašnjava oporavak tardigrada nakon hidratacije. No, postoji konkretan problem: voda je dragocjen i ograničen resurs u svakoj svemirskoj misiji. Sustavno pranje tla na velikoj skali danas je logistička utopija.
Profesorica Bakermans i sama priznaje: „Regolit očito nije jedini čimbenik. Svaki element može predstavljati ili prepreku ili prednost.“ Sljedeći je korak precizno izolirati koje su molekule odgovorne kako bi se osmislili realni postupci neutralizacije.
Razumijevanje obrambenog mehanizma marsovskog tla moglo bi, paradoksalno, poslužiti i za zaštitu usjeva u biokontejnerima od zemaljskih bioloških kontaminanata. To je pitanje planetarne zaštite koje ESA i NASA ozbiljno shvaćaju već desetljećima. Tardigradi su preživjeli pet masovnih izumiranja na Zemlji; čini se da je Mars, za sada, nadvladao njihovu otpornost.
20 komentara
Nikad ljudi nece ici na Mars. Bar ne u nemoj doglednoj buducnosti
Nemoguca misija
kada na zemlji sve oko sebe upropastimo, odletećemo na mars da ga “oplemenimo”
O mati draga!?!?
Dakle, ti naučnici su polegli te organizme na izmišljeno too Marsa.
Mislim…zar vam to ne liči na još jedan experiment, ovaj put u zvaničnom labu, a ne nekom ukrajinskom, kako potamaniti život na ovom Planetu?
Šta kažu???
Nepoznata tvar u izmišljenom tlu???
Pa pizdavammaterina, kako izdvojište “nepoznatu tvar” iz simulacije tla?
Ovo mi liči na izolaciju virusa…ni živih ni mrtvih…tvari.
Stock, ovakva, a i slična, “znanstvena otkrića” su za posebnu publiku… onu koja održava “sistem” živim.
To, što Ti, a i slični (evo, ja, npr.), ne daš da te yebuckaju u mozak.., to je Tvoje sitno zadovoljstvo koje majstorima malo znači…ali.., neka.😁
Ama Mrčikola…nije mi zadovoljstvo, nego životna potreba.
A siguran sam da je I Tebi.
Stock, ma.., zayebajem…tako je jer drukčije, ne da ne znamo, nego ne možemo.
E baš tako!
Pa dok dura…dura.
Nego, ova tema je već zaboravljena, pa mi ovdje, ako nisam previše naporan, napiši…kako si sa zdravljem sada.
Nadam se da si dobro.
Stock, ostalo je nekih “repova” kao posljedica višesatne operacije, ali situacija je, sve u svemu, solidna… sezonska “verduraa” je posijana i posađena…vlastoručno.., što je dobar znak.., a znat ću da sam dobro ako jedno večer osjetim potrebu, želju i čilost pa se obučem, “namuščam” i odem u kavanu među ljude…k’o prije ove (ne)zgode.😁
Budeš li navraćao preko ovih krajeva, javi.., valjda ću i ja tad bit spreman za par gemišta po komodu.
Ako si posadio, onda ti je reda I da povadiš.
Ako me put nanese preko Splita, javiću ti se. Mada nemam pojma kako…ta nećemo valjda ovdje ostavljati privatne stvari???
Pa da mi Lucija dodje u kafanu🤪
Sve luđe, kažu simuliranom tlu, znači nije izmišljeno, simulirano nepoznatim supstancama.
“Tim je identificirao tvar u tlu koja još nije službeno okarakterizirana”, da nije ilovača ili glina iz mrduše donje ?
Valjda ne može blesavije !
Stvarno, odmah mi upade u oči to simulirano “stvaranje nepoznate tvari”? Malo kasnije u tekstu piše da bi time mogli “hibernirati” sjeme usjeva. Nisam teoretičar zavjera ali ako ovo ne “smrdi” na sljedeću skoru “Veliku Glad” na svijetu onda ne znam na što bi moglo to predstavljati? Zamislite hipotetski scenarij: posijete pšenicu i ona… ništa! Kao da je niste niti posijali! Ista stvar za raž, ječam, kukuruz, riža, proso, zob, krupnik (pir), kamut, sirak, tef ili heljdu ili krumpir… “tko kontrolira hranu – kontrolira cijeli svijet!”
Hm,savršeno oružje za depopulaciju i globalni kaos,zaprašiš “nepoznatom tvari” najplodnija područja neke konkurentske države i eto jalovine i gladi.U 19.st.to se dogodilo Ircima,vjerojatno britanska svinjarija da ih natjera u masovni egzodus,jer se nepoželjnih Iraca,po njima,previše namnožilo.
Pa pizdavammaterina, kako izdvojište “nepoznatu tvar” iz simulacije tla?
To mi je prvo palo na pamet… k’o cigla, još imam čvorugu, jbg 😛 😛
Je, lijepe su pustinje u Chile i Candaa, svašta se rano snima. Porno uobrazilja za budale
Mars budučnost čovjećanstva?
Hahaha…
Nema vode, zraka, topline, života, energije i minerala. Nema praktički ništa. Osim UV zraćenja i radiacije. A Musk i slični šalabajzeri bi tamo nešto trazili.
Zakaj človeška vrsta pričakuje, da bo dobila drug planet primeren za poselitev? Če je drug planet primeren za poselitev je tam verjetno neka druga vrsta in če je bolj napredna od ljudi je velika verjetnost, da bo konec s to pokvarjeno človeško vrsto, tako v vesolju kot tudi na zemlji.
Službena znanost govori da su se današnji moderni ljudi počeli širiti iz Afrike prije 50.000-70.000 godina.
Tek zadnjih 80 godina se lako možemo međusobno istrijebiti na planeti, što čini 1.3% tog vremenskog raspona.
Život na Zemlji postoji najmanje oko 3,5–3,8 milijardi godina, prema najstarijim fosilnim i geokemijskim dokazima, što znači da današnji moderni ljudi žive tek 0.0016% tog vremenskog raspona.
Tako da postoji vrlo velika šansa da nastanjiva planeta sa životom neće imati napredne inteligencije.
Naravno, ako nije naseljena naprednom inteligencijom iz drugih galaksija.
Bilo kakvo nastanjivanje susjednih planeta u Sunčevom sustavu da bi ljudi tamo mogli živjeti i razmnožavati se je idiotsko i za pomisliti.
Nama susjedna Venera ima prosječnu temperaturu oko 460 stupnjeva Celzija, a Mars oko -65 stupnjeva Celzija.
Već tu sve pada u vodu, a gdje je još ovdje atmosfera, kemijski sastav i drugo.
Udaljeniji planeti su još ekstremnijih temperatura.
Najbliži suncu Merkur ima noću -173 stupnjeva Celzija, a danju 427 stupnjeva Celzija, što daje raspon od 600 stupnjeva Celzija.
Dok ne naučimo kako posjećivati druge galaksije, nema smisla čak ni razmišljati o nastanjivanju drugih planeta.
Ova Ai slika vam je zastrašujuća!
Prezive radijaciju,vakum, bez vode 30i vise godina i da nemreju prezivjet na necemu kaj nis nema u sebi hahhahahahahahahha dobar clanak za nasmijat se
Zapravo je strašno da Tarigardi ne mogu preživjet ni u Hrvatskoj.
Pošaljite hrvatske penziće na Mars. Ti su otporni na najsurovitije uvjete i oskudicu.