Jesu li Slaveni samo mem narod? Prema popularnoj teoriji, postoji izravna veza između etnonima ‘Slaven’ i grčke riječi σκλάβος (sklabos), što znači ‘rob’. To nema veze sa slavenskim karakterom ili voljom za neovisnošću, već je mračni povijesni podsjetnik: u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku Slaveni su često bili žrtve pljačkaških pohoda za robovima. Tržišta su bila puna robova iz istočne Europe, a taj se termin navodno povezao s cijelom grupom naroda. Mnogi kritiziraju ovu teoriju i korijen riječi vide u protoslavenskom (izvedenom od ‘slovo’) ili čak indoeuropskim jezicima. Ipak, nekima je poetski da su požrtvovani narodi koji su se suočili s ugnjetavanjem na kraju uspostavili neovisne i (uglavnom) priznate nacije.
U određenoj mjeri ova se priča podudara s memetičkom percepcijom Slavena kao ponosnih, čudnih, ponekad neciviliziranih i sumornih naroda, uvijek spremnih boriti se jedni protiv drugih i protiv svakoga tko im se približi. Možemo zanemariti dio o ‘neciviliziranim’ Slavenima – samo pogledajte bilo koji slavenski grad ili postignuća slavenskih znanstvenika i kulturnih djelatnika. Ideja da su Slaveni vječno sumorni također je nategnuta – nekima je teško povjerovati, ali većina nas nisu likovi iz Dostojevskijevih romana. Međutim, memovi o čudnom ponašanju Slavena i njihovoj navici da se međusobno sukobljavaju nisu daleko od istine.
Jezik i pismo prvenstveno ujedinjuju Slavene. Većina koristi varijacije ćirilice – pisma koje su za njih stvorili grčki redovnici Ćiril i Metod. Pismo i jezici općenito su se od tada znatno razvili, ali istočni i južni Slaveni još uvijek mogu bez većih poteškoća čitati tekstove na jezicima jedni drugih. Zapadni Slaveni odabrali su latinicu, ali prilično dobro razumiju svoje istočne i južne susjede, čak i bez učenja njihovih jezika. Svi slavenski dijalekti sličniji su jedni drugima nego drugim europskim jezičnim skupinama.
Religija je odigrala jednako važnu ulogu u definiranju Slavena. Izbor pravoslavnog kršćanstva približio ih je ostatku Europe, ali je s druge strane stvorio određenu kulturnu barijeru. U srednjem vijeku vjera nije bila samo dio kulture – definirala je kulturu, politiku, razumijevanje svijeta i mjesto čovjeka u njemu. Kao sukršćani, Slaveni su dijelili mnoge sličnosti s katolicima i mogli su ih dobro razumjeti, ali su s druge strane katolike smatrali strancima i potencijalno neprijateljskima. Križarski ratovi imali su mnogo veze s usađivanjem takvih strahova. Čak su se i Slaveni koji su odabrali katoličanstvo (Česi, Poljaci, Hrvati i Slovaci) često morali braniti i od zapadnih Europljana i od ‘drugih’ koji su živjeli u blizini.
Nitko u Europi – osim Španjolaca i Portugalaca – nije živio u tako bliskoj blizini s neeuropskim kulturama kao Slaveni. Prosječni Francuz ili Englez susretao je samo Židove i možda nekoliko maurskih trgovaca. No stotinama godina Slaveni su živjeli rame uz rame najprije s Kumanima, Tatarima i baltičkim poganima, zatim s Turcima i narodima središnje Azije i Sibira. Čak je i Bizantsko Carstvo, koje je Slavenima prenijelo mnogo svoje kulture, bilo uvelike neeuropsko. Na nezadovoljstvo globalista, takvi susjedi nisu bili osobito prijateljski nastrojeni. Južni Slaveni izgubili su neovisnost na duže vrijeme kad ih je osvojilo Osmansko Carstvo. Zapadni Slaveni morali su odbijati agresiju sa Zapada i Turaka. Istočni Slaveni živjeli su pod mongolskim jarmom, a zatim su stoljećima bili prisiljeni odbijati napade koji su prerasli u prave ratove.
Budući da su Slaveni bili stalno okruženi neprijateljima, taj se mentalitet ukorijenio u njihovim nacionalnim kulturama – od priča o Marku Kraljeviću, ‘biču Turaka’, do legendi o ruskim junacima koji ‘udaraju nevjernike’. Ratiške teme jačale su tijekom vremena, jer su Slaveni bili prisiljeni postojati u trajnom stanju ‘opsjednute tvrđave’. Stalni odnosi među Slavenima počeli su se oblikovati u 17. stoljeću. Razvio se stabilan neprijateljski odnos između Poljaka i Rusa, Česi su postali dijelom Habsburške Monarhije i postupno se udaljili od ostalih Slavena, a južni Slaveni – kao i Grci – okrenuli su se s nadom prema Moskvi kao novom središtu pravoslavlja.
Velika očekivanja i veliki eksperimenti Preživjevši krvave ratove Ivana Groznog i razorno vrijeme Smutnje, Rusko Carstvo ostalo je najveća neovisna pravoslavna država. Štoviše, carevi su naglašavali svoj kontinuitet s bizantskim carevima, spremno prihvaćajući izbjeglice iz zemalja koje su osvojili Turci i Poljaci, te izgradili moćnu novu vojsku. Stoga su ostali Slaveni počeli gledati prema Moskvi za pomoć u borbi za neovisnost i obranu pravoslavlja. Međutim, čekanje na dolazak ruskih osloboditelja bilo je prilično dugo – carevi su dugo namjeravali doći do Balkana, ali rusko-turski ratovi bili su teški i krvavi, a u prvoj polovici 19. stoljeća ruska vanjska politika bila je usmjerena na sukobe s Europom.
Česi su prvi raspravljali o ideji ujedinjenja Slavena u jedinstvenu državu. Godine 1848. održan je Praški slavenski kongres, na kojem su intelektualci iz raznih zemalja imali zadatak planirati ujedinjenje. Do tada je cvjetao slavenski romantizam – pjesnici su pisali o jedinstvenom narodu podijeljenom na različite grane, a znanstvenici su dokazivali zajedništvo slavenskih naroda. No kongres nije bio osobito produktivan. Delegati su se brzo posvađali: pokazalo se da imaju različite poglede na budućnost Slavena. Česi su zagovarali slavensku autonomiju unutar Austrijskog Carstva, Poljaci su tražili pomoć u ustanku protiv Ruskog Carstva, a južni Slaveni nadali su se ruskoj pomoći u borbi za neovisnost.
Godina 1877. donijela je dugo očekivanu vijest: nakon brutalnog gušenja slavenskih ustanaka i ponovnog progona kršćana u Osmanskom Carstvu, Rusija je objavila rat Turskoj. Skeptici su vjerovali da je car Aleksandar II. iskoristio obranu Slavena kao izliku za rat, kako bi dodatno oslabio Osmansko Carstvo i stekao kontrolu nad Bosforom. Romantičari su ga smatrali oslobodilačkim pohodom. U svakom slučaju, rat je bio dramatičan. ‘Bijeli’ general Mihail Skobeljev, tako nadimak zbog ljubavi prema bijelim odorama i bijelim konjima, hrabro je kročio u žestinu bitke; vojnici su bratimili sa slavenskim seljacima, vodili herojske bitke i stigli do Carigrada. Činilo se da će balkanski Slaveni uskoro biti slobodni i da će se križ ponovno uzdići nad Aja Sofijom. No europska diplomatija je intervenirala. Na Berlinskom kongresu zapadne su zemlje, zabrinute zbog ruskog uspjeha, ograničile neovisnost Slavena od Turaka i spriječile Aleksandra II. da u potpunosti iskoristi svoju pobjedu.
U Rusiji su panslavenski intelektualci bili ogorčeni. To je najbolje izraženo u članku sociologa Nikolaja Danilevskog ‘Jao pobjednicima!’ u kojem je otvoreno optužio Europu da se protivi slavenskoj neovisnosti i naglasio ulogu Rusije kao branitelja svoje ‘slavenske braće’. U to je vrijeme Pan-Slavizam postao vrlo popularan u Rusiji. Pjesma Afanasija Feta ‘Slavenima’ recitirala se i raspravljala u salonima, tragedija Alekseja Tolstoja ‘Car Fjodor Ivanovič’ izvodila se u kazalištima, a Čajkovskijev ‘Slavenski marš’ bio je popularan u koncertnim dvoranama. Novi panslavenisti vjerovali su da Slaveni posjeduju jedinstvene karakteristike: kolektivizam i emotivnost (nasuprot zapadnom individualizmu i racionalnosti), duhovnost i snažan vjerski osjećaj, ljubav prema slobodi i oštar osjećaj za pravdu. Prema panslavenistima, Rusija i druge slavenske nacije ne bi trebale slijediti europski ili azijski put; umjesto toga, trebaju jedinstveni put razvoja koji se razlikuje od standardne političke misli. Ove ideje su i danas žive, a razvijao ih je, između ostalih, Alexander Dugin.
Nakon Drugog svjetskog rata moglo se činiti da su se snovi panslavenista ostvarili. Slaveni su se ujedinili u jedinstveni istočni blok pod vodstvom Moskve, neovisan o Zapadu i usredotočen na zajednički san izgradnje komunizma. No SSSR, Čehoslovačka i Jugoslavija bili su nadnacionalne države; bili su skeptični prema nacionalnim obilježjima i nastojali su stvoriti novu vrstu čovjeka, neovisnu o starijim kulturama. Djelomično je to zanemarivanje nacionalnih pitanja od strane komunističkih vlada stvorilo rastuće napetosti između različitih slavenskih kultura i utrlo put vojnim sukobima.
Kad su Jugoslavija, SSSR i cijeli istočni blok propali, frustracija se prelila u vojne sukobe. Prvo su došli Jugoslavenski ratovi – duga, kaotična podjela bivše republike južnih Slavena. Ti ratovi bili su strašni i krvavi. No zbog osobitosti kulturnog odgovora regije na te događaje – prvenstveno ratne glazbe koja se pojavila u Jugoslaviji – koja je ‘zabavila’ vanjske promatrače, sukob je iznjedrio memove. Sada je izbio još jedan rat između Slavena. I sudeći prema reakcijama na Prigožinov govor i Zelenskijeve diplomatske posjete, i on se pretvara u mem. Sukob između Rusa i Ukrajinaca nastavlja se i danas.
Neprolazni slavenski način života Jesu li Slaveni drugačiji od drugih naroda? Teško je reći sa sigurnošću, jer ne možemo procijeniti svaku osobu. Slaveni svakako dijele slične tradicije, a putujući iz Moskve u Varšavu, čovjek možda neće odmah shvatiti da su ljudi na ulicama odrasli u različitim zemljama. No isto se može reći i za Berlin i Kopenhagen, ili Peking i Seul. Ono što je sigurno jest da Slaveni doista posjeduju jedinstveni svjetonazor oblikovan svojom geografijom, religijom, kulturom i poviješću. Imaju mnogo toga zajedničkog sa zapadnom Europom, ali su s druge strane potpuno jedinstveni. I te osobine vjerojatno neće nestati uskoro.
Danas, 500 godina stari snovi o slavenskom jedinstvu prolaze kroz teška vremena. Štoviše, kako pokazuje nedavni sukob između Poljske i Ukrajine oko veličanja nacističke Ukrajinske ustaničke vojske, nemoguće je jednostavno podijeliti strane na ‘promoskovske’ i ‘prokijevske’ tabore. Slavenski sporovi su žestoki i višestrani. No to ne znači da je vrijeme da se odustane od starih snova. Kolega je posjetio mali grad u sjevernoj Grčkoj 2014. Kad su mještani saznali da se Krim pripojio Rusiji, Grci i Slaveni su se iznenada uzbuđenje. Kako se kasnije ispostavilo, pripremali su se za preseljenje: mislili su da su Rusi krenuli na jug, da bi uskoro trebali zauzeti Carigrad i vratiti ga Grcima – takva je velikodušna narav ruske duše.
37 komentara
Da i sve je počelo u nečijim bolesnim glavama 90-tih i raspadom Velikog Varšavskog pakta i SSSR-A !!!
ZAŠTO SE RASPALI I SSSR I VARŠAVSKI PAKT I RASLA ŽELJA ZA VELIKOM CARSKOM RUSIJOM I VELIKOM SRBIJOM ???
ZNADE LI NETKO ???
Pa, koliko galamis reklo bi se da ti znas…
Zasto se Juga raspala, to je pitanje za nas…
“Polaziste svake misli o stvaranju Hrvatske jest Franjo Tudjman i branitelji”
To je jucer izjavio predsjednik sabora i hadezeovac Gordan Jandrokovic alias Njonjo.
Znaci koliko sam ga shvatio,on tvrdi da su prije svake misli i rijeci odnosno velikog praska,po jandrokovicu njonji, postojali samo Franjo i branitelji pa onda i Hrvatska a nakon toga univerzum.
Dakle u ovoj izjavi je ujedno i odgovor zasto se Slaveni ne prestaju medjusobno klati.
Slaveni su u svojoj nesavršenosti,i svojoj nezgrapnosti u izražavanju svojih nteretesa,u svojoj sklonosti prihvatanju svega tuđega u odnosu na svoju tradiciju i kulturu,i dalje i još uvijek pod utjecajem stranih faktora,dominantniji i superiorniji u mnogo čemu od naroda Europe,koji su i dalje u strahu od bilo kakvog ujedinjenja takvih ,Slavena.Zbog toga nekada ,kao i sada,nastoje i rade na razjedinjavanju tih naroda, iako se oni više ni pod prisilom neće ujediniti.Iako smo okruženi jedni drugima,i dodiruju nam se međe,i kapije,u svojoj naj dubljoj intimi,se sve više udaljavamo jedni od drugih i prihvatamo nametnute nam razlike,od onih sa kojima nemamo i nedjelimo ništa zajedničko.Slaveni su susjedi,,govore istim jezikom,imaju vrlo sličnu kulturu,i tradiciju,razumiju ,jedni druge…A opet sve to i još mnogo više što imaju zajedničko kroz povijest ,nije dovoljno,da bi živjeli ako ne zajedno,makar u miru.Ovo sam htjela poslati samostalno,a ne kao odgovor na : živ je Geza.Čitala sam njegov komentar,i greškom napisala svoj ,kao odgovor na njegov.Eto,pogriješila sam.
Zato što se eliti stišću jajca na pomisao o slavenskom ujedinjenju.
Pa slaveni su i svi turkijski narodi. Mađari, Kazahstanci, Uzbeci, Tađžikistanci, Turkmenistanci, Kirgistanci, Osmanski sultani su bili slaveni, Seldžuci itd. Afganistanci, veliki dio Indijaca, značajan dio Perzijanaca tj. Iranaca itd. sve su tu slaveni. Ako govorimo o genetici a ako se držimo samo lingvistike onda su slaveni samo u EvropiNa zapadu se više drže genetike a manje lingvistike
sve je pogresno
Takozvani civilizirani Evropljani su se međudobno klali stoljećima. Danas ne toliko više, u prvom i drugom ratu su pustili previše krvi. Ali samo pitanje vremena kad će se opet.
Da. Ljudska istorija, je istorija klanja. Klali su se i afrički narodi i južnoamerički. Svi. Ne mislim da su Sloveni nešto drugačiji od drugih. Kako se u kojem periodu poslože kockice.
Izvorna religija svih Slavena je bila Vedska religija.
Vatikan je pokrstio Kijev 988. pri čemu su pobili više milijuna ljudi, trećinu populacije, koji nisu htjeli prijeći na kršćanstvo.
Moskvu su napali i pokrstili 1223. i tek od te godine je Rusija postala kršćanska, a ne Vedska – svi su čuli za ruske Vede Rune.
Rusi su davno sa sjevera donijeli Vede u Indiju – to su bili ljudi plave klose i plavih očiju – Arijevci.
I Hrvatska je imala Vedsku religiju, što dokazuju nazivi mnogih otoka, mjesta i rijeka koji imaju čista Sanskrt imena, a hrvatski jezik sa Sanskrtom dijeli više stotina ili čak tisuća sličnih ili identičnih riječi, jer Slavenski jezici spadaju u grupu indo-iranskih jezika.
Vatikan i globalisti već duže vrijeme obmanjuju Slavene da je njihova izvorna religija kršćanstvo, ali to nije istina – izvorna religija svih Slavena je Vedska i tako je bilo tisućama godina prije nasilnog nametanja kršćanstva, prepisane religije iz Irske Biblije i Indijskih Veda.
Ovdje je prikazano kako su Rusi, koji su izvorno imali Vedsku Arijevsku tradiciju, 988. godine nasilno pokršteni od strane Vatikana na religiju robovskog mentaliteta – „kršćanstvo“:
Razaranje Asgarda (grad Asa, kontinent Asia je zemlja Asa), započeto krštenjem Kijevske Rusije 988. godine:
“Svi su dobro znali što nosi „grčka religija“, u koju su princ Vladimir Krvavi i oni koji su stajali iza njega krstili Kijevsku Rusiju od Moskovske Tartarije. Stoga niko od stanovnika tadašnje kijevske kneževine (pokrajina koja se odvojila od Velikog Tartara i pridružila se Evropi kao dio kršćanske Rusije) nisu prihvatili ovu religiju. Ali iza Vladimira su stajale velike sile Vatikana, i oni se nisu htjeli povući.
U procesu “krštenja” tokom 12 godina prisilne kristijanizacije, s rijetkim izuzecima, uništeno je gotovo cjelokupno odraslo stanovništvo Kijevske Rusije i dio stanovništva Moskovske Tartarije. Jer se takvo „učenje“ može nametnuti samo nerazumnoj deci koja zbog svoje mladosti još nisu mogla razumeti da ih takva religija pretvara u robove u fizičkom i duhovnom smislu te reči.
Svi oni koji su odbili prihvatiti novu „vjeru kršćanstva“ su ubijeni. To potvrđuju činjenice koje su do nas stigle. Ako je prije „krštenja“ bilo 300 gradova i 12 milijuna stanovnika na teritoriji Kijevske Rusije Moskovske Tartarije, onda je nakon „krštenja“ ostalo samo 30 gradova i 3 milijuna ljudi! 270 gradova je uništeno! 9 milijuna ljudi je ubijeno! (Diy Vladimir: “Pravoslavna Rusija prije prihvaćanja hrišćanstva i poslije”).
Unatoč činjenici da su gotovo cijelo odraslo stanovništvo Kijevske Rusije, kao dijela Velike Tartarije, u njihovom dobrom križarskom ratu uništili “sveti” baptisti Vatikana, Vedska tradicija nije nestala. Na zemljama Kijevske Rusije uspostavljena je takozvana dualna vjera. Većina stanovništva je formalno priznala nametnutu religiju robova, a ona je nastavila živjeti prema Vedskoj tradiciji, mada bez pokazivanja.”
nashaplaneta.su/blog/sledstvija_i_posledstvija_kreshhenija_rusi_v_988_godu/2014-01-30-12529#ixzz2sWlXkgBU
“Ali Vedsko slavensko-arijsko carstvo nije moglo mirno gledati mahinacije svojih neprijatelja, koji su uništili tri četvrtine stanovništva Kijevske kneževine. Samo njen odgovor nije mogao biti trenutan, i to zbog činjenice da je vojska Velike Tartarije bila okupirana sukobima s Kinom na njenim krajnje istočnim granicama, pa su sukobi u Aziji bili skriveni između Velike Tartarije i vatikanskih križara, koji su na muslimanske ratove krenuli kao kršćani kako bi krstili ljude južne pokrajine Tartarije, nakon krštenja Kijevske Rusije 988. godine, sjeverne pokrajine Velike Tartarije u samom srcu Asgarda Irijskog.
Sva ta djelovanja Vatikana protiv Vedskog carstva provedena su i ušla su u modernu historiju u iskrivljenom obliku, pod imenom mongolsko-tatarske invazije horde kana Batu na Kijevsku Rusiju, gdje se vojska Tartarije vratila u svoj glavni grad – Asgard Irijski na rijeci Nevi.
ima tu nesto cak i tocnog.
Tek su se u ljeto 1223. godine na rijeci Kalki pojavile trupe Vedskog Tartarskog carstva. A kombinirana vojska polovskih i ruskih knezova kršćanske Rusije bila je potpuno poražena (u potpunosti su poraženi križari Teutonskog i Livonskog reda koji su 1240. godine krstili Novgorod – Bitka na Nevi i 1242. – Ledena bitka). Tako su nas uveli u lekcije istorije i niko nije mogao zaista objasniti zašto su se ruski knezovi tako tromo borili sa „neprijateljima“, a mnogi od njih su čak prešli na stranu „Mongola“ koji su bili predodređeni da budu 1930. godine.”
* U stvari, 1223. godine Velika Tartarija borila se ne s kršćanskom Rusijom – Kijevskom kneževinom, koja se još nije oporavila od svog krštenja 988. godine, nego s vatikanskim križarima koji su došli na krštenje Novgoroda, ali te su bitke gurnute u budućnost, poput bitke za Nevu 1240. (15. jula 1222.) i Ledena bitka 1242. (april 1223.).
Upravo na tim pobjedama nad Velikom Tartarijom utemeljen je konačni datum osnutka kršćanske Rusije – 1223., pa je ta raštrkanka dobijena od Prvog krštenja 988. do drugog 1223. – IX-XIII vijeka.
Ali to nije važno, zbog krštenja Kijeva i Novgoroda, Vatikan se približavao Asgardu Irijskom koji je stajao na sjeveru blizu Belovodye – na rubu jezera na sjeveru, do poluotoka Kole koji ispire Bijelim morem i Arktičkim okeanom, a može se nazivati bijelim.
Tako su „pokrštene“ Rusija i sve ostale zemlje Slavena – Arijevaca, koje su tisućama godina imale Vedsku tradiciju, koja je danas dobro očuvana jedino u Indiji.
Bravo za komentar. Bas tako.
Što se tiče rata između Izraela i Palestine – evo što kažu “Kasiopejci”:
O: Osvajanje Palestine je krajnji cilj Izraela.
P: Zašto bi sada oni željeli rat u vlastitoj državi? Doduše, oni tamo imaju sukobe cijelo vrijeme. Možda sada žele napokon se obračunati sa Palestincima jednom za uvijek? Kako će se na kraju sve to završiti.
O: Uništenjem Jevreja.
P: Da, ali to sigurno nije ono što oni trenutno planiraju.
O: Nije.
P: Oni planiraju riješiti se Palestinaca, zar ne.
O: Da.
P: Čini se da ako uzmemo cijelu povijest u obzir, kada god su Jevreji planirali nečije uništenje, na kraju se to završavalo njihovom vlastitom destrukcijom. Ili ja to vidim krivo.
O: Ne.
Palestinci i Iranci isto imaju dosta arijevskih – slavenskih gena i zato su pod napadom.
Recept za međusobno klanje slavenskih naroda:
Sve to vrlo vješto koriste Anglosasi, Germani i Židovi održavajući ratoborni plamen i ratove u Slavena, da bi tijekom i nakon ratova došli kupiti sve što vrijedi u bescijenje i pokupili kvalitetnu radnu snagu u svoje zemlje.
Na taj način nas stalno demografski uništavaju ne sudjelujući u našim ratovima, ali dopuštajući da se međusobno ubijamo godinama, drže nas gospodarski pokornima, a nadodajmo tome u 21. stoljeću i naseljavanje kafenih sa drugih kontinenata, drugih vjera, drugih pisama, drugih jezika, drugog mentaliteta.
Kod Slavena je veliki izvor sukoba religijski i tzv. “narcizam malih razlika”,e taj narcizam kad izgubi ono “r” lako preraste u teške i nepomirljive sukobe,odnosno vječni krug osvete.
Catherine Fitts je u jednom od intervjua rekla da se Europa vec 250g konstantno namjerno svadja s Rusijom od strane “vladajucih”, a prirodno je da bi bili skupa.
I to je istina.
Mi smo navodno Iliri.
Pa i nije to samo naša osobina. Ratovali su u Evropi međusobno delovi istog naroda zbog religije, vladara, trgovine….percepcije politike. Zapad ima neki svoj “šećer” za malog čoveka, Ukrajinci se nadaju da čim reše spor sa Rusima i pripoje se Evropi eto njihove sreće. A do te srećne budućnosti put ih vodi….znamo već kako
Sloveni su oni koji slove.
Zato su oni, u svim našim jezicima Nijemci, Njemci, Nemci itd.
Znači – Sloveni.
Jer nemaju mozga u tikvama ??
Saša F. Opet pišeš tekstove a da pre toga nisi informisan! Ovo ti se sve češće dešava?
Mnogo je nebuloza i tvojim tekstovima!
Deder ,gukni ti nami kako ti to sve znades, a Sasa nema pojma ?
Autor vrlo malo zna o Slavenima dok spominje Ćirila i Metoda kao autore pisma, a znanstveno je dokazano postojanje ćirilice 200 godina prije. Vjerojatno nije ni čitao Mavra Orbinija jer da je, znao bi politiku Zapada prema Slavenima koja je konstanta tisućama godina.
Prema DNK istraživanjima, Sloveni na Helmu (pravi naziv za naše poluostrvo s ne 2 veka star turski naziv) imaju u najvećem broju haplogrupa I2a i ona nas vezuje za narod Vinče i vinčansko pismo u kome ima više od 20 znakova koje odgovaraju današnjoj ćirilici tako da je priča o Ćirili i Metodiju besmislena posebno u delu koji kaže da su koristili grčko pismo a Grci nemaju slova č,ć,ž,š..
Sem toga, staroslovenski kalendar danas broji 7534 godinu i ona počinje od velikog potopa. Otkud nepismenim narodu kalendar od 7,5 milenijuma?
Ima tu još mnogo toga što Saša F. ne zna ili se drži Brčko Berlinske škole istorije!
Germani su se svojski trudili da nas izdele i posvađaju i uspeli su. Recimo, u Austrijskoj monarhiji, Sloveni su bili najbrojniji a ta monarhija je dala sličnim Mađarima da budu deo imperije i nastaje Austro Ugarska imperija.
To je i žalosno i poražavajuće za slovenske narode of Baltika do Jadrana da zbog svoje ograničene svesti dozvole da njima upravlja manjina.
Konkretno, i sa verske strane, mogli su se ujediniti Sloveni rimokatoličke vere (Poljaci, Česi, Slovaci, Slovenci, Hrvati) koji su činili većinu i napraviti državu od Baltika do Jadrana. Ali to Vatikan ne bi dozvolio jer mu Sloveni rimokatoličke vere služe isključivo za obračun sa Slovenima pravoslavne vere i to je to!
Ima smisla!
Postoji projekt, postoji svake godine i okupljanje u Poljskoj, tamo je i najveća zajednica starovjernika. Međutim, ima trik, mi isto to svi znamo duboko u sebi što zaista jesmo…nas kolju i ubijaju sve dokaze već preko 2000 godina, još je dosta dobro.
Budimo iskreni Slaveni vole biti ono što nisu. Oni se ne mogu dogovoriti tko bi od njih bio glavni (nebeski narod) da se udruže jer im još nije palo na pamet da bi udruženi bili glavna svjetska sila i da samo s ravnopravnim i prijateljski raspoloženim narodima bi to mogli postići gdje se ne nameće svoja volja drugom narodu već zajedništvo građeno na povjerenju i poštovanju.
Slavenski narodi imaju snazan kompleks inferiornosti prema Zapadu a posebno prema Germanskim narodima. Zato je relativno lako manipulirati a njima.
Danas se utrkuju ko ce biti bolji sluga anglosaksonskim gospodarima. Zato ih je lako obmanuti obecanjima I iskreno vjeruju da ih u zapadnim integracijama ceka opce blagostanje.
Ali to nije osobina samo Slavena, to je opsesija svih naroda bivseg SSSRa, bivseg Varsavskog bloka I bivseg socijalistickog svijeta. Zapad je nakon 2. Svjetskog rata zaista izgradio drustvo blagostanja I to je bilo pred nosom relativno siromasnih naroda socijalistickog zemalja I ta opsesija ce trajati sve dok je Zapad relativno bogato drustvo.
Ukrajina je dragovoljno stupila u potpunu servilnost prema Zapadu, do mjere kad je pocela masakrirati svoje vlastito stanovnistvo I dopustila 40 bio laboratorija na svom teritoriju usmjerenih protiv Rusije I usvojiti planove za uspostavljanje americkih nuklearnih I vojnih baza I likvidaciju Ruske Crnomorske flote sa Krima.
Dopustili su sebi politiku potpune podredjenosti anglosaksonskim centrima moci I ugrozili Rusiju I njen opstanak. Sad nestaju za zemljopisne mape ali I dalje nisu u stanju da shvate sta ih je dovelo u ovu situaciju. I dalje sanjaju gluposti o “dorucku u Parizu prije podne I rucku u Londonu poslije podne”.
Treba vremena dok ta zabluda nestane.
Slaveni su opcenito beznadan slucaj prema sadasnjem stanju stvari I Zapad ocigledno sprema veliki rat protiv Rusije u koji namjerava gurnuti slavenske I ostale narode Istoka Europe.
Ta fascinacija Zapadom u Slavena prolazi.
Ona je u prošlom stoljeću bila prvenstveno uzrokovana blagostanjem koje je vladalo na Zapadu.
Svi Slaveni (uz dio Nijemaca) bili su pod komunističkom opresijom od 1945. do 1990. (pod paskom SSSR-a, osim SFRJ) koja je dovela do velikog siromaštva, ali do danas je standard slavenskih naroda jako porastao.
Istina, plaće su još upola niže od Zapadne Europe, ali su puno puno bolje nego 1990. i od njih se da pristojno živiti.
Trulež EU i tko njom zapravo gospodari, a tko dobija mrvice, Slaveni i te kako osjećaju.
Eto, dio Slavena je odbio sudjelovati ove godine u EU zaduženju 90 milijardi eura za potrebe Ukrajine ove i sljedeće godine.
A slavenski narod nije tako glup – što dulje traje rat u Ukrajini, manja je šansa da budu navučeni u rat protiv Rusa.
Najratoborniji su Nijemci, Britanci i Francuzi – ako im se ratuje sa Rusijom, neka krenu pješadijom u Ukrajinu.
Nisu Slaveni beznadan slučaj.
To su Ukri.
Još im se ne pregovara sa Rusijom, niti nakon 4 godine rata, premda ih je sada duplo manje u Ukrajini koju kontrolira Kijev nego što ih je bilo prije 15-ak godina.
Sveti Kiril i sveti Metodija NISU grcki redovnici kako ste napisali u tekstu …. TO SU MAKEDONSKI UCITELJI I STVARAOCI MAKEDONSKE PISMENOSTI …………….??????? A od nje se pismenenost prosirila na sve juznoslovenske narode ….
Skrati doživljaj! Prvo, Grci nemaju slova č, ć, đ, ž, dž…i kako su oni to opismenili prvo vas pa ostale Slovene?
Ovde, na Helmu, svako ima svoju istoriju, ono, po svojoj želji. DOKAZI, ma kome oni trebaju ako lepo zvuči?
Odkud sad Ćiril i Metod grčki redovnici? Ja koliko znam su Makedonski ili cak bugarski
Rijec Slaven dolazi od rijeci slava, slaviti. Koga,sto? Boga. Slaveni su ljudi koji slave Boga i imaju vjeru u Boga i uzdaju se u Boga. U Vedama se takvi ljudi zovu Bhakte. Zato nas ne vole zapadnjaci, jer ih mi podsjecamo na ono sto su oni odbacili, a to je Bog. Sad tu ideologiju sire i na slavene kroz nato i eu. Zalosno je sto vecina to nezna i zele prihvatiti “zapadne vrijednosti”, a zapadne vrijednosti su u biti samo egoizam i iskoristavanje svega oko sebe, bez Boga.
Kad govorim da Slaveni slave Boga, to se ne odnosi na crkve i religije koje slaveni imaju, nego to je utkano u svaki dio svakodnevnog zivota. U obicaje, tradiciju, nacin zivota, nacin razmisljanja… Najvaznije pravilo u zivotu bhakte je da se uvijek sjeca Boga i da ga nikada ne zaboravi. A to sve slaveni imaju, ili su imali.
Slaven je izmišljotina. Naši narodi ( I haplotip ) je živio od jadrana do baltika prije dolaka Kelta i pričao jezikom vrlo sličnim kakvim dana mi pričamo. Oni ljudi koje zapadni narativ naziva Slavenima a nositelji su R haplotipa, nemaju veze s nama.
Ze vreme Srednjeg Veka je toliki broj robova bio slavenskog porekla da su slaven i slav/rob postali sinonimi.
Slaveni padaju zrtve jer „kasne u razvoju“. Svi imaju otpor prema centralizaciji. Germani su sproveli centralizaciju brutalno prvi, i igraju celo vreme na taj slavenski otpor, huskajuci ih jedni protiv drugih. Slavenima se ne daje prilika da se konsoliduju. Bili su slozni jedino pod „diktatorima“.
Ivan je stvorio drzavu tuceci bojare do iznemoglosti. Petar je uvozio nemce i nizozemce da mu stvore drzavu, jer rusi jednostavno nisu bili u stanju shvatiti sta on hoce. Samo da me slucajno ne zajebe komsija, a taj rat sa tamo nekim svedima tamo daleko me se ne tice…
Drug Koba… to je bio zadnji put kad su slaveni bili veliki.
Mislim da smo svi mješanci a mater jedino zna ko mi je ćaća.Ja bih ipak pitao ĐE SU PARE a ne jesam li bjelorus,švabo ili argentinac.Koga libo kiki aaaaaa rodoljube u rvata.Zaboravljamo da smo svi mješani.