Mars desetljećima zaokuplja maštu znanstvenika koji tragaju za dokazima da je crveni planet nekada bio dom tekućoj vodi i potencijalno povoljnim uvjetima za razvoj života.
Nova seizmička analiza upravo je iz temelja uzdrmala dosadašnje teorije otkrivši dokaze o golemim podzemnim oceanima magme koji su mogli održavati planet toplim i vlažnim milijunima godina dulje no što se ikada pretpostavljalo.
Istraživači sa Sveučilišta u Oxfordu ponovno su proučili podatke koje je prikupila NASA-ina sonda InSight tijekom svoje misije na Marsu između 2018. i 2022. godine. Njihova analiza, objavljena u uglednom časopisu Nature Astronomy, otkrila je oštru geološku granicu na dubini od 24 kilometra ispod površine koja razdvaja dva potpuno različita tipa stijena. Gornji sloj obiluje željezom i magnezijem, dok se ispod njega proteže znatno gušća kristalinična stijena osiromašena silicijem sve do plašta na 38 kilometara dubine.
Takva separacija materijala mogla se dogoditi isključivo unutar divovskih rezervoara magme gdje su se teže komponente prirodno taložile prema dnu. Fenomen poznat kao transkrustalni magmatizam dosad je opažen jedino na Zemlji i nikada nije zabilježen na nekom drugom nebeskom tijelu. Ovi džepovi rastaljene stijene protezali su se stotinama, a možda čak i tisućama kilometara, međusobno povezani ispod marsovske površine u golemu vulkansku mrežu planetarnih razmjera.
Ogromne vulkanske aktivnosti mogle su u atmosferu neprestano izbacivati ugljični dioksid i tako održavati snažan efekt staklenika. Upravo taj mehanizam sugerira da je Mars ostao topao i dovoljno vlažan za potencijalni život dugo nakon razdoblja za koje se dosad smatralo da je planeta već postala hladna i negostoljubiva pustinja. Znanstvenici ističu kako ovo otkriće značajno produljuje vremenski okvir u kojem su na crvenom planetu mogli postojati uvjeti povoljni za razvoj mikrobnih oblika života.
Glavni autor istraživanja, Tobermory Mackay-Champion, naglašava kako bi Mars zahvaljujući ovakvoj burnoj geološkoj prošlosti mogao sadržavati i znatno više rudnih bogatstava neposredno uz površinu. Ta činjenica predstavlja iznimno dragocjen resurs za planiranje budućih ljudskih misija koje će se oslanjati na lokalne materijale za gradnju nastambi i proizvodnju goriva. Saznanje da je planet nekada kiptio od unutarnje vulkanske energije dodatno osnažuje hipoteze o drevnom oceanu koji je možda prekrivao čitavu sjevernu hemisferu Marsa.
Svaki novi sloj podataka koje znanstvenici uspiju dekodirati iz arhivskih mjerenja sonde InSight približava nas razumijevanju kako je crveni planet evoluirao od potencijalno nastanjivog svijeta do hladne pustinje kakvu poznajemo danas. Otkriće transkrustalnog magmatizma izvan Zemlje predstavlja revolucionaran trenutak u planetarnoj geologiji i otvara sasvim novo poglavlje u potrazi za tragovima drevnog života na našem nebeskom susjedu.
Mars, da bi sadržao atmosferu od kiseonika i nitrogena kao Zemlja bi trebao imati barem 3 puta veću masu. Sa svojom masom od 10% Zemljine može sadržati samo malene količine CO2 i Xenona. Ne može se ga teraformirati.
Super AJMO svi na Mars da ga sjebemo
Ima to sve u sci-fi filmovima.
Sjedi i sanjari.