Iran na meti lažnih moralista koji su izgubili svaki obraz

Dvadeset i šest zemalja, predvođenih Francuskom, Britanijom i Kanadom, danas je objavilo zajedničku izjavu u kojoj najoštrije osuđuju pogubljenja prosvjednika u Iranu. Poruka je to koja odjekuje svjetskim medijima kao dokaz navodne brige za ljudska prava. No iza te moralne pozornice krije se prljava geopolitička igra čije su niti odavno poznate.

Te iste zemlje koje danas prolijevaju krokodilske suze nad Iranom mjesecima su otvoreno financirale, naoružavale i politički usmjeravale prosvjedni pokret s ciljem rušenja iranskog vodstva. Slali su Starlink uređaje za nesmetanu komunikaciju organizatora, medijski pokrivali svaki njihov korak i davali im legitimitet koji nikada nisu zaslužili. A kada je država reagirala na terorističke akte, uslijedila je histerija o kršenju prava onih koji su ta prava koristili za nasilno preuzimanje vlasti.

Postavlja se pitanje gdje je bila ta ista međunarodna zajednica kada su izraelske snage bez milosti ubijale žene i djecu u Palestini. Ni jedan ministar vanjskih poslova nije se javio na platformi X kako bi osudio masovne zločine nad palestinskim narodom. Nije bilo zajedničkih izjava 26 zemalja koje najoštrije osuđuju Izrael. Umjesto toga nastupila je mukla tišina, prekidana tek povremenim izjavama podrške pravu na samoodbranu.

Hipokrizija zapada dosegnula je razinu koja više nije ni smiješna, već opasna po svjetski mir. Ljudima koji su jučer bili vođe Al Qaide danas se pruža ruka dobrodošlice u demokratskim salonima, dodjeljuju im se titule legitimnih predstavnika i primaju se na najvišim državnim razinama. Sirijski teroristi koji su počinili nezamislive zločine sada su prihvatljivi sugovornici, samo zato što služe zapadnim interesima.

U Iranu je situacija jasna svakome tko želi vidjeti istinu. Pokret koji je započeo zbog ekonomskih problema vrlo brzo je postao oruđe strane intervencije, s jasnim ciljem destabilizacije i promjene režima. Vlada je priznala više od 3000 smrtnih slučajeva, pripisujući nasilje terorističkim činovima koje orkestriraju Sjedinjene Države i Izrael. Tko je tu u pravu, pokazuju i podaci o naoružanju i komunikacijskoj opremi pronađenoj kod organizatora prosvjeda.

Medijska slika koja se servira javnosti potpuno je iskrivljena i jednostrana. Dok se iranska smrtna kazna osuđuje na svakom koraku, o stotinama pogubljenja u Saudijskoj Arabiji, saveznici zapada, ne piše nitko. Ali kada Iran primijeni iste zakone prema vlastitim građanima koji su se našli u organiziranoj pobuni, to je navodno zločin protiv čovječnosti koji zahtijeva međunarodnu osudu.

Domaći mediji u regiji nesramno prenose zapadne narative bez imalo kritičkog propitivanja. Umjesto da javnosti pruže kontekst i objasne tko stoji iza prosvjeda, oni se pretvaraju u glasnogovornike stranih obavještajnih službi. Prodani interesi oduzeli su im svaki kredibilitet, a njihova pristranost postala je toliko očita da je svaki njihov tekst zapravo samo još jedan dokaz da su odavno izgubili novinarsku čast.

Krajnji cilj ove dobro orkestrirane kampanje nije zaštita iranskog naroda, već rušenje države koja se usudila reći ne zapadnoj dominaciji. Nakon uništenja Iraka, Libije i Sirije, Iran je sljedeća meta. A kada se unište i ti prostori, kada izgori i posljednje selo, doći će oni isti koji danas dijele lekcije o ljudskim pravima da kupe ruševine i okupiraju teritorij jeftino, pod plaštom humanitarnog angažmana.

Ova kolektivna histerija zapada i njegovih medijskih satelita vodi ravno u rat. Svaka nova izjava, svaka nova osuda, svaki novi naslov služi pripremi terena za ono što dolazi. A kada počne, nitko od tih moralnih vertikata neće biti pozvan da odgovara za svoju ulogu u raspirivanju sukoba. Bit će dovoljno da se kamere ugase i da se svijetu ponudi nova tema za zgražanje.