Nova studija sa Sveučilišta Flinders pokazuje da su neke vrste fidžijskih pčela ne samo preživjele ljudske promjene okoliša, nego su u njima prosperirale — suprotno globalnom trendu izumiranja oprašivača.
Istraživači su analizirali genetske uzorke pet vrsta pčela znojnica (rod Lasioglossum) s glavnog otoka Viti Levu i otkrili da su sve populacije doživjele nedavnu ekspanziju, unatoč klimatskim promjenama i krčenju šuma. Rezultati su objavljeni u časopisu Journal of Biogeography.
Zemljane pčele koje se ne predaju
Dok šumski specijalisti poput maskiranih pčela nestaju, nizinske znojnice iskoristile su prilike koje im je čovjek pružio — krčenje zemljišta i unos egzotičnih cvjetnica stvorili su im nova gnijezdilišta i izvore hrane. Doktorandica Patricia Slattery, prva autorica studije, kaže da su nalazi u skladu s ranijim istraživanjima koja pokazuju da invazivne biljke mogu povećati mogućnosti gniježđenja upravo za ove pčele.
Zanimljivo je da izoliranije planinske populacije na otoku pokazuju stabilnu brojnost, dok nizinske vrste bilježe snažan rast. To znači da je ljudska prisutnost na Fidžiju, koja traje oko 3000 godina, ostavila genetski trag koji se može iščitati i danas.
Izuzetak koji potvrđuje pravilo
Koautor studije dr. Mike Schwarz ističe da životni ciklus ovih zemljanih pčela — za razliku od šumskih specijalista — omogućava bolju prilagodbu ljudskim promjenama. No istraživači upozoravaju da je riječ o izuzetku, a ne o pravilu.
Ovdje se nameće pitanje koje studija ne postavlja: ako su neke vrste uspjele iskoristiti antropogene promjene, zašto druge — poput mrava i drugih pčela — nisu? Odgovor vjerojatno leži u fleksibilnosti gniježđenja i prehrambenim navikama, no to znači da svaka vrsta zahtijeva zasebnu procjenu prije donošenja zaključaka o zaštiti prirode.
Ova studija podsjeća na ranije slučajeve u kojima su se urbani ekosustavi pokazali neočekivano gostoljubivima za određene vrste ptica i kukaca. No to ne umanjuje činjenicu da je globalni trend za većinu oprašivača porazan — i da bi se upravo ti izuzeci trebali pomno proučiti kako bismo razumjeli što točno omogućava opstanak u svijetu kojim dominira čovjek.
U povijesti Zemlje bilo je više razdoblja masovnog * Izumiranja.
Među njima bilo je i takvih da je svekoliki život u tom trenutku mogao izumrijeti i zbog * klimatskih promjena.
A čovjeka nije bilo, niti je itko razmišljao njemu. Osim Boga.
Život će uvijek naći načina da se sačuva ako za to postoji i najmanja mogućnost.
Kada ljudi kao “svesna bića” indukuju masovno izumiranje vrsta.
Onda će “svesna bića” nestati ili će im svesnost biti drugačija.
Ipak će pre nestati.
vjerujem da se sad getjs ceska po glavi , nista mu nije jasno oko ovih pcela