Signal koji je prije tri godine proglašen najvećim sudarom crnih rupa ikada zabilježenim mogao bi biti tek običan spoj u usporedbi s onime što su znanstvenici mislili da su vidjeli.
Gravitacijski valovi, nabori u prostor-vremenu koje stvaraju crne rupe pri sudaru, putuju do Zemlje brzinom svjetlosti. No, prema novoj analizi objavljenoj u The Astrophysical Journal Letters, ako taj val na svom putu prođe pokraj dovoljno masivnog objekta, njegova gravitacija može djelovati poput povećala i iskriviti signal. Znanstvenici s Instituta Max Planck za gravitacijsku fiziku predvođeni Miguelom Zumalacárregujem tvrde da je upravo to moglo zavarati istraživače koji su analizirali signal GW231123.
Taj je signal u studenom 2023. godine zabilježila mreža detektora LIGO-Virgo-KAGRA. Činilo se da je nastao sudarom dviju crnih rupa ukupne mase između 190 i 265 Sunčevih masa. Bila bi to najmasivnija binarna crna rupa ikada viđena i teža nego što standardni modeli kolapsa zvijezda dopuštaju.
Zumalacárregujev tim posumnjao je da su te mase napuhane upravo gravitacijskim lećenjem. Napravili su model koji uključuje kompaktni objekt, potencijalno crnu rupu srednje mase, smješten unutar galaktičkog gravitacijskog polja na putanji signala. Testirali su koliko se dobro predviđanja modela podudaraju s izobličenjima u signalu GW231123.
Manje mase, veća sumnja
Rezultati su pokazali solidnu statističku potporu za objašnjenje lećenjem, s manje od jedan posto šanse da je uzorak nastao slučajno. Ako je ta teorija točna, stvarna ukupna masa crnih rupa koje su se sudarile pada na skromnijih 100 do 180 Sunčevih masa. To bi ublažilo napetost s postojećim modelima nastanka crnih rupa, ali postavlja pitanje koje znanstvenici nisu postavili: koliko je još dosadašnjih rekorda zapravo iluzija?
Ako je lećenje moglo preuveličati GW231123, tko jamči da i drugi iznimno masivni sudari nisu prošli kroz isti efekt? Detektori gravitacijskih valova postaju sve osjetljiviji, a tim s Max Plancka tvrdi da prošla otkrića zaslužuju ponovni pregled. Možda neke od najekstremnijih crnih rupa u svemiru ipak nisu toliko ekstremne.
Ova priča nije samo znanstvena rasprava o brojkama. Riječ je o upozorenju da se i najsigurnije činjenice suvremene fizike mogu srušiti kada se uzme u obzir kontekst. Svemir je, čini se, skloniji iluzijama nego što smo mislili, a naši najpouzdaniji instrumenti mogu nas zavarati na načine koje tek počinjemo razumijevati.