Španjolski arheolozi su u špilji Prado Vargas u Burgosu ove sezone otkrili više od 1.500 životinjskih ostataka i kamenih alata, čime je ukupna istražena površina neandertalskog sloja dosegnula 140 četvornih metara.
Iskapanja u špilji Prado Vargas, smještenoj u selu Cornejo u sjevernoj španjolskoj pokrajini Burgos, unutar krškog kompleksa Ojo Guareña, proširena su za 32 četvorna metra u neandertalskom podsloju 4D. Riječ je o sloju starom otprilike 46.000 godina koji se sve više pokazuje kao veliki neandertalski kamp, a ne tek privremeno boravište.
Iskapanjima zajednički rukovode Alfonso Benito iz Nacionalnog centra za istraživanje ljudske evolucije (CENIEH), Marta Navazo sa Sveučilišta u Burgosu i Rodrigo Alonso iz Muzeja ljudske evolucije. U radu je sudjelovalo dvadesetak arheologa i studenata, uglavnom sa sveučilišta u Burgosu, Kantabriji i Madridu, te s Čileanskog australskog sveučilišta i Prirodoslovnog muzeja u Čileu.
Kosti govore o prehrani i vještinama
Među životinjskim ostacima pronađeni su zubi i fragmenti kostiju divlje svinje, konja, stepskog bizona, tura, jelena lopatara i običnog jelena. Na mnogima su vidljivi tragovi rezanja i udaraca, posebno na kostima udova, što upućuje na obradu lešina i razbijanje dugih kostiju radi vađenja srži.
Oko 95 posto pronađenih kamenih alata izrađeno je od kremena, dok je ostatak od kvarcita i kvarcnih oblutaka. Dominiraju neobrađeni oštri komadići, a slijede strugači, urezi i nazubljeni alati. Među najzanimljivijim nalazima su koštani retušeri kojima su neandertalci oblikovali i održavali rubove kamenih alata. Dosad ih je na lokalitetu dokumentirano oko stotinu, što Prado Vargas čini iznimno važnim mjestom za proučavanje te tehnološke prakse.
Ovogodišnji nalazi podupiru tezu da je podsloj 4D služio kao veliki kamp u kojem su se neandertalske skupine zadržavale od proljeća do jeseni tijekom više generacija. No postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: ako su neandertalci ovdje boravili tako intenzivno i organizirano, zašto ih se u javnom diskursu još uvijek prikazuje kao inferiorne u odnosu na anatomski suvremene ljude koji su ih naslijedili?
Prvi sapiens u Ojo Guareñi
Uz istraživanje neandertalskog sloja, ove je sezone dovršeno iskopavanje mlađih podslojeva 4A-AB koji pripadaju gornjem paleolitiku. Tijekom prošlogodišnje sezone u tom je području otkriveno ognjište povezano s nekim od najranijih skupina anatomski suvremenih ljudi koje su nastanjivale unutrašnjost Iberijskog poluotoka. Preliminarni datumi govore o starosti od oko 35.000 godina.
Nalazi potvrđuju da špilja nije bila samo neandertalsko utočište, već da su je kasnije koristili i rani pripadnici vrste Homo sapiens tijekom širenja naše vrste po zapadnoj Euroaziji. Proučavanje prikupljenog materijala pomoći će istraživačima da razumiju kako su ti rani ljudi nastanjivali krš Ojo Guareñe i koristili krajolik uz rijeku Tremu.
Znanost i zajednica
Iskapanja su popraćena i programom volontera posvećenim ispiranju arheoloških sedimenata. Od 10. do 14. kolovoza na rijeci Trema kod Corneja, u suradnji s lokalnom tvrtkom Ráspano Ecoturismo i centrom za posjetitelje prirodnog spomenika Ojo Guareña, oko 50 mještana i posjetitelja pralo je, prosijavalo i razvrstavalo otprilike pola tone sedimenta iz sloja 4.
U sedimentu su pronađeni ostaci sitnih sisavaca, uključujući voluharice iz roda Microtus te glodavce Pliomys coronensis i Apodemus sylvaticus. Proučavanje tih ostataka pomoći će istraživačima da rekonstruiraju klimu i okolišne uvjete u Ojo Guareñi tijekom kasnog pleistocena. Ovakvi programi pokazuju kako arheologija može povezati znanost i lokalnu zajednicu, no istodobno postavljaju pitanje o održivosti sličnih projekata u Hrvatskoj, gdje su domaća nalazišta često zapostavljena u korist turističke ponude.
Dana 22. kolovoza održan je i dan otvorenih vrata na kojem je sudjelovalo 72 ljudi, uključujući lokalno stanovništvo i posjetitelje koji ljeto provode u regiji Las Merindades. Ravnatelji iskopavanja sudjelovali su i na 36. ciklusu prapovijesnih predavanja, gdje su predstavili najnovija otkrića iz Prado Vargasa.
Prado Vargas tako postaje jedan od najopsežnije istraženih neandertalskih špiljskih lokaliteta na svijetu, a njegovi nalazi neprestano mijenjaju sliku o životu i sposobnostima neandertalaca koji su, čini se, bili daleko organiziraniji nego što smo ih desetljećima zamišljali.