Rimljani su poznati po golemim cestama, akvaduktima i arenama, no novo istraživanje otkriva da su se znali poslužiti i starijim spomenicima – točnije, 4000 godina starom humkom iz brončanog doba u Suffolku, koji su pretvorili u središte religijskog kompleksa.
Arheolozi su još 2016. godine iskopavali lokalitet Land East of Kings Warren u engleskom Suffolku gdje su pronašli jedan kružni grobni humak. No tek je detaljna analiza sedimenata i nalaza pokazala da to nije bila obična prapovijesna grobnica. Humak promjera 45 metara sagrađen je između 2200. i 1600. godine prije Krista, a oko njega su pronađeni predmeti iz razdoblja od neolitika do srednjeg vijeka. Ono što je istraživače navelo na zaključak da je riječ o rimskom svetištu jesu tragovi drvene građevine, ritualni prinosi i ogromni opkop koji je cijelo područje zatvarao u jedinstvenu svetu cjelinu.
Tragovi drvenog svetišta i životinjskih žrtava
Ključni dokaz bio je otisak manje drvene građevine. Arheolozi su pronašli rupe za stupove, rimske krovne crijepove i oslikani žbuku u i oko strukture, smještene tik uz prapovijesni humak. Iako sama ukrašena građevina ne dokazuje da je riječ o vjerskom objektu, unutar okolnog opkopa nije bilo nikakvih znakova kućanstava ili svakodnevnog života, što upućuje na to da je zgrada imala posebnu namjenu.
U tlu pokraj drvene građevine pronađeni su ritualni darovi: svinjske lubanje i noge, cijeli kostur psa, gotovo cijela kokoš i gotovo cijela krava. Angus Forshaw, autor rada objavljenog u časopisu Britannia, ističe da raspon predmeta upućuje na to kako je sam čin polaganja bio važniji od predmeta koji se polaže. “Raznolikost predmeta koji su položeni nagovještava da je možda sam čin deponiranja, a ne sam predmet, bio relevantniji na ovom lokalitetu”, napisao je Forshaw.
Posljednji dio slagalice bio je golemi rubni opkop koji je okruživao čitav kompleks, zatvarajući i prapovijesni humak i novo svetište u jedinstveno sveto područje. Takva praksa bila je uobičajena u rimskoj Britaniji i Galiji, gdje su stariji prapovijesni spomenici često uključivani u vjerske prostore.
Vjera izvan gradskih središta
Iako istraživanje nije uspjelo utvrditi kojem su božanstvu ili božanstvima ovdje upućivane molitve, nalazi pružaju rijedak uvid u to kako su ruralna rimska društva prakticirala vjeru daleko od gradova i njihovih veličanstvenih hramova. Ovo otkriće postavlja i pitanje koje izvor ne postavlja: koliko je takvih prapovijesnih lokaliteta diljem Europe još uvijek neistraženo, a moglo bi promijeniti shvaćanje rimskog vjerskog sinkretizma?
Rimljani nisu bili samo graditelji nego i pragmatični nasljednici. Umjesto rušenja starijih spomenika, oni su ih često preuzimali i prilagođavali vlastitim potrebama. Ovaj slučaj iz Suffolka najbolji je primjer kako se prošlost ne odbacuje, nego se ugrađuje u novi svjetonazor. Ostaje vidjeti hoće li daljnja iskapanja na ovom lokalitetu otkriti i ime božanstva kojem je ovo skromno, ali značajno svetište bilo posvećeno.
Rimljani su dosli kao vojska i kontrolisali ostrvo a da su naselili britaniju i da se domicilno stanovnistvo odselilo veze sa vezom. U najboljem slucaju su cinili 2% stanovnistva. Tako moze biti i vjerski ili bilo kakav objekat za domace stanovnistvo samo su Rimljani pomogli u odrzavanju ili se od Rimljana odnosno iz nekog njihovog logora-tvrdjave mogao nabaviti crijep povoljno i tako moze tu biti jos koliko hoces pretpostavki. Ali to da ako je bilo rimsko carstvo automatski da se ponistava autohtono stanovnistvo kao da je prestalo postojati mislim stvarno dokle vise. I mi smo bili pod Rimskim carstvom pa tako sta god da se otkopa iz te epohe odmah se pripisuje rimskom carstvu. To su takve besmislice, prilikom gradnje autoputa Beograd-Zagreb negdje u istocnoj Slavoniji je iskopana grobnica iz 2 vijeka sa 92 skeleta izuzetno ocuvani zajedno sa nosnjom i raznim detaljima nakitima, i od 92 samo 6 su… Čitaj više »