Podvodni grad na Putu svile pronađen u Kirgistanu

Arheolozi su na dnu jezera Issyk-Kul u Kirgistanu pronašli ostatke trgovačkog grada koji je pod vodom završio prije otprilike 800 godina.

Ronilački tim od dvadesetak znanstvenika, predvođen voditeljem ekspedicije Maksimom Menšikovim, od 2024. sustavno istražuje lokalitet koji se nalazi na trasi nekadašnjeg Puta svile, trgovačke rute koja je od drugog stoljeća prije Krista do sredine 15. stoljeća povezivala Kinu s Mediteranom. Projekt financira Ruska akademija znanosti, a riječ je o prvom ozbiljnom istraživanju nalazišta otkako je ponovno pronađeno u 19. stoljeću.

Ime grada nije poznato, kao ni broj stanovnika. Procjenjuje se da se prostirao na gotovo pet četvornih kilometara. Nalazi dvaju grobalja upućuju na to da su građeni u razdoblju rane islamizacije regije, a među ostacima je i ukrašena javna zgrada — moguće džamija, javno kupalište ili vjerska škola. Prostor je, prema svemu sudeći, bio pod kontrolom Karahanida, turske dinastije koja je od devetog do početka trinaestog stoljeća držala velik dio srednje Azije.

Što je potopilo grad

Uzrok potapanja naselja ostaje nepoznat. Spominju se dvije teorije: klizište koje je grad odvuklo na dno jezera ili postupno plavljenje zbog takozvane tektonske brane, prirodne pregrade koja je mogla nastati nakon potresa. Geolog Ruske akademije znanosti Andrej Strelnikov kao vjerojatni uzrok navodi prošlu seizmičku katastrofu.

Ronilački tim svakodnevno iznosi na površinu kosti životinja i ulomke keramike. Viktor Pozdnjakov, ronilac i laboratorijski asistent, objašnjava da će kosti omogućiti utvrđivanje prehrane i starosti ostataka, a keramika preciznije datiranje nalaza i podrijetlo proizvodnje. Među bolje očuvanim predmetima je dječja noćna posuda, takozvani „tuvaq”, koja se, kako napominje Menšikov, u srednjoj Aziji i na Kavkazu rabi i danas.

Menšikov istraživanje uspoređuje s Pompejima. „Imali su visoko razvijenu civilizaciju i kulturu. I u trenutku je priroda sve to uništila”, rekao je. No ta usporedba otvara pitanje koje u izvještaju ostaje neodgovoreno: ako je grad uništen u jednom trenutku, gdje su ostaci njegovih stanovnika? U Pompejima su žrtve erupcije ostale sačuvane u pepelu. Ovdje se izvlače kosti životinja i posude, ali ne i ljudski ostaci koji bi potvrdili iznenadnu katastrofu. Do odgovora će trebati još iskopavanja.

Slijepa pjega u središtu srednje Azije

Menšikov sam priznaje da je riječ o „slijepoj pjegi u povijesti”, iako se nalazi u samom središtu srednje Azije. To nije slučajno. Prostor današnjeg Kirgistana stoljećima se povezivao isključivo s nomadima, a sjedilački gradovi na Putu svile ostali su izvan glavnog interesa istraživača. Tek sustavni rad ruskih i kirgiških timova zadnjih godina počinje popunjavati tu prazninu.

Ovdje se otvara i šire pitanje. Put svile nije bio samo trgovačka ruta nego i kanal kojim su ideje, tehnologije i vjere putovale između Istoka i Zapada. Ako je grad na Issyk-Kulu bio dio te mreže, njegovi nalazi mogli bi promijeniti sliku o tome koliko je srednja Azija bila urbana i povezana u srednjem vijeku. Za sada znamo samo da je postojao, da je trgovao i da je nestao pod vodom.

Sudbina tog grada nije samo arheološka zanimljivost. Ona pokazuje kako civilizacija koja je stoljećima držala vezu između kontinenata može biti izbrisana iz sjećanja — i kako je za njezino ponovno otkrivanje potrebno gotovo tisuću godina. Pitanje koje ostaje visjeti nad Issyk-Kulom jest koliko još takvih gradova leži pod vodom i čeka nekoga da zaroni.