Broj kukaca na vjetrobranima automobila u Velikoj Britaniji pao je za 60 posto u samo pet godina, što je najsnažniji dosadašnji pokazatelj koliko brzo nestaje jedan od temelja životnog lanca na planetu.
Građanska znanstvena studija provedena od 2021. do 2025. pratila je broj kukaca stradalih na registarskim pločicama vozila. Analiza više od 25.000 putovanja pokazala je prosječni godišnji pad od 19 posto od početka istraživanja. Riječ je o najvećem zabilježenom padu otkako se takva mjerenja provode, a trend se ne zaustavlja ni u jednom dijelu svijeta.
Slični obrasci zabilježeni su diljem Europe, ali i u tropskim prašumama, među najbogatijim staništima na Zemlji. Poljoprivredna zemljišta bilježe najdrastičnije gubitke. Na planetu živi procijenjenih deset kvintilijuna kukaca, no stručnjaci upozoravaju da ih gubimo brže od bilo koje druge skupine životinja.
Što ubija kukce?
Glavni krivci su gubitak staništa, bolesti, onečišćenje i pesticidi. Poljoprivreda je posebno problematična jer pretvaranje zemljišta u oranice uklanja domove postojećim vrstama, dok kemijski pripravci namijenjeni štetnicima nesrazmjerno pogađaju i korisne kukce. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju sve ostale čimbenike.
Kada su temperature više, voda postaje teže dostupna, biljke su pod stresom, a hrana za kukce sve oskudnija. Ljeto 2026. donijelo je rekordne vrućine, a godina se očekuje kao najtoplija u povijesti mjerenja za Britaniju. Suše, požari i promjene krajolika stvaraju svijet u kojem se kukci sve teže snalaze.
Vrste se sele iz južne Europe prema sjeveru, mijenjaju svoje sezonske životne cikluse, a s njima se sele i bolesti koje prenose na nove ljudske i životinjske populacije. Znanstvenici ovaj gubitak bioraznolikosti nazivaju šestim masovnim izumiranjem u povijesti planeta.
Zašto bi nas to trebalo brinuti?
Kukci drže štetnike pod kontrolom, oprašuju biljke prenoseći pelud s cvijeta na cvijet te recikliraju otpad hraneći se i usitnjavajući organski materijal. Američki prirodoslovac E.O. Wilson upozorio je da bi okoliš bez kukaca uronio u kaos. Njihove populacije mogu se oporaviti, ali samo ako shvatimo koliko su temeljni za život kakav poznajemo.
Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: ako se pad nastavi ovim tempom, hoće li naša djeca uopće imati priliku vidjeti leptira ili pčelu izvan zoološkog vrta? Dosadašnja iskustva s oporavkom populacija, primjerice nakon smanjenja upotrebe pojedinih pesticida, pokazuju da je moguć preokret. No za to je potrebna politička volja koja će poljoprivrednu produktivnost staviti u ravnotežu s opstankom vrsta bez kojih nema ni poljoprivrede.
A britanci srećni, manje moraju da čiste stakla….
Hoće li djeca budućnosti još vidjeti leptire i pčele? Vjerojatno da. Hoće li ih vidjeti u istoj količini, raznolikosti i na istim mjestima kao danas? Ako se sadašnji trendovi nastave, sve je manje vjerojatno.
I još jedna zanimljiva stvar: kukci imaju iznenađujuće veliku sposobnost oporavka. Kad se ukloni pritisak — primjerice pesticidi ili uništenje staništa — neke se populacije mogu relativno brzo vratiti.
Dakle, ovo nije priča samo o propasti; to je i priča o tome koliko brzo možemo dobiti pozitivan rezultat ako promijenimo uvjete.
Kao mali sam svako proljeće u vrtu vidio ogroman broj pčela, trutova, bumbara, osa, stršljenova, bijelih leptira, lastinih repova, bubamara i raznih drugih malih letača, a sada tek tu i tamo i daleko ih je manje.
Počeli su ih stvljati u hranu pa ih pomalo istrebljuju.😀
Da istina je da ih ima manje osim mrava i komaraca.