Geolokatori veličine Tic Tac bonbona otkrili su da ptičice iz Anchoragea umjesto očekivanih 3.000 kilometara do Kalifornije prelijeću gotovo 11.000 kilometara do obale Meksičkog zaljeva.
Istraživači sa Smithsonian instituta i Sveučilišta Cornell opremili su žutogrle cvrčiće, poznate i kao „maslac-stražnjice”, minijaturnim napravama koje bilježe svjetlost, tlak zraka i visinu leta. Nakon godinu dana čekanja i ponovnog hvatanja ptica, podaci su pokazali da sjeverozapadne populacije ne slijede najkraći put prema jugu, nego putuju istočno preko kanadske tajge prije nego što skrenu prema obali Zaljeva.
Rezultati su objavljeni u stručnom časopisu i otvaraju pitanje koje znanstvenici nisu postavili: ako ptice iz Anchoragea ne idu u Kaliforniju, tko onda tamo zimuje? Ornitolog Richard McGregor još je 1899. godine zabilježio žutogrle cvrčiće zimi na kalifornijskoj obali i pretpostavio da se tamo gnijezde na Aljasci. Nova otkrića pokazuju da je možda pogriješio.
Put koji nema logike
Zašto bi ptica letjela dvostruko duže nego što mora? Evolucijski biolozi smatraju da odgovor leži u posljednjem ledenom dobu. Kada su se ledenjaci povlačili prije nekoliko milijuna godina, šume su se širile prema sjeveru i zapadu, a ptice su svake sezone odlazile malo dalje u novu šumu. Migracijske rute danas prate tu drevnu ekspanziju, poput mrvica kruha koje su ostavili Hansel i Gretel.
Znanstvenici su slične zaobilazne rute već primijetili kod crnokape grmuše i Swainsonovog drozda, što sugerira da je riječ o obrascu koji se ponavlja kod više vrsta. Genetski kod ptica jednostavno pamti rutu kojom su se širile njihove populacije, čak i kada ta ruta više nije optimalna.
Nova tehnologija barometrijskih geolokatora koristi tlak zraka za preciznije određivanje položaja ptice nego što je to moguće svjetlosnim senzorima. Kada ptica poleti tijekom migracije, uređaj bilježi nagli pad tlaka, a između letova visina terena otkriva gdje se točno nalazi. Usporedbom s globalnim vremenskim podacima, istraživači mogu odrediti rutu s točnošću od nekoliko desetaka kilometara, umjesto stotina koliko su dopuštale stare metode.
Zaštita ptica kroz cijelu godinu
Precizniji podaci o migracijama ključni su za zaštitu vrsta, posebice kada se radi o sudarima s vjetroelektranama i zgradama. Visina leta koju bilježe novi senzori izravno govori o riziku od sudara, a podaci o vremenu polijetanja i slijetanja pomažu u planiranju zaustavljanja rada turbina u kritičnim razdobljima.
Istraživači su dosad opremili geolokatorima više od 50 vrsta ptica i broj svake godine raste. No ostaje pitanje koje izvor ne postavlja: koliko je etički opterećivati male ptice uređajima koji im mogu promijeniti aerodinamiku i potrošnju energije? Studije pokazuju da geolokatori mogu smanjiti vjerojatnost preživljavanja povratka ptica iz zimovališta, a malo se govori o toj cijeni znanstvenog napretka.
Bez obzira na to, podaci o 6.800 kilometara dugom putu žutogrlog cvrčića mijenjaju sliku o migracijama ptica pjevica i podsjećaju da priroda često ne bira najlogičniji put. Ponekad je najkraći put do cilja onaj kojim su išli preci.