Gnijezdo

Gnijezdo

Kako ljudi posjeduju kuće u kojima žive, tako i ptice posjeduju gnijezda. Izgrade ga na mjestu koje im najviše odgovara, veličine i oblika koji im je po mjeri i od materijala koji smatraju prikladnim.

Slično ljudima, i većina ptica sama sebi gradi dom i u njemu provodi veći dio života. S vremena na vrijeme ga samo dograđuju i preuređuju. Ptice selice imaju po dva gnijezda, kao i ljudi koji privremeno napuštaju zavičaj zbog posla. I ljudi i ptice smatraju svoj dom samo svojim, intimnim prostorom, i u njega se ne može ući bez njihovog pristanka čak i po cijenu fizičkog obračuna. I tako bi se mogle dalje nabrajati sličnosti, ali mi se zanimljivijima čine razlike.

Ptičja gnijezda su mnogo sličnija jedna drugima nego kuće ljudi. Ako pogledamo, recimo, gnijezda vrabaca, vidjet ćemo da su ona sva približno iste veličine, koja odgovara veličini vrapca, kao i kod drugih ptica što odgovaraju njihovoj veličini. Kod svih vrabaca gnijezda su izgrađena od sličnih travki i žilica, složenih na isti način, kao što je kod svih lastavica gnijezdo od blata uzidano na sličan način. Kod ljudi veličina kuća je vrlo šarolika – od malih u koje se čovjek jedva nekako smjesti, do onih koje imaju toliko prostorija u koje vlasnik nikada nije ni ušao. O različitom materijalu od kog su građene da i ne govorimo, od slame do armiranog betona.

Dalje, ptice imaju po jedno gnijezdo, ili selice dva, i da im se ponudi na stotine drugih, njima to ne bi bilo zanimljivo, ne bi ih ni pogledale. A ljudi, bilo koliko kuća da imaju, malo im je i željeli bi još, i čini se da bi im i to bilo malo. I upravo o tome, o toj ljudskoj osobini razmišljam. O drugim ljudima, ali i o sebi.

Životni put mi je bio takav da sam živio na više mjesta, čak u različitim državama, u kojima sam imao i kuće u kojima sam živio. Ali istina je da sam na njih uvijek gledao s nekog diskriminatorskog stajališta, da ih nisam sve doživljavao na isti način. Ona iz zavičaja, ona u kojoj sam rođen, uvijek je, i samo ona, bila moj dom, dio mene. I, mada to u stvari i nije kuća u kojoj sam stvarno rođen, ali jest na tom mjestu, rušena i ponovo građena, obnavljana, smještena na prostor moga odrastanja, u njoj su ponikla moja djeca i umrli moji roditelji, i valjda zato ima i veliku, neprocjenjivu emotivnu vrijednost. I druge kuće u kojima sam živio ili živim, bile one stvarmo moje ili tek iznajmljene, drage su mi. I u njima je dio moga života, i neke od njih sam gradio svojim rukama i sa svojom obitelji, ali njih bih mogao prodati i iz njih se iseliti bez ozbiljnijih emotivnih stresova. To sam čak i činio. Ali kuću iz zavičaja, iz mojih Grebnica ne bih prodao ni za ko zna koliku sumu novaca. Kada bih je prodao, vjerujem da nikada više ne bih bio kompletan, da bih time prodao dio sebe. A kada sve ovo pišem, želim reći da vjerujem da nisam jedini koji se osjeća tako, da mnogi ljudi osjećaju ovo pitanje na sličan način. Mnogi žive slično.

I, da se vratim pticama. Ne znam da li one ptice koje imaju dva gnijezda osjećaju jedno od njih više svojim. Recimo, ono u kom su im se izlegli ptići. Ali čini mi se da one bolje razumiju ovu temu od ljudi. Da razumnije, racionalnije troše svoje vrijeme, da su odgovorniji roditelji i od onih ljudi koji svojoj djeci ostave u nasljeđe stotinu kuća. One ne provode vrijeme u stjecanju materijalnog bogatstva koje im nije neophodno, zanemarujući svoje ptiće. One znaju živjeti i uživati u onoliko koliko im je potrebno, a čovjek ni u mnogo više od toga.

Nije li lijepo biti ptica?!

15
Ostavite komentar

avatar
10000
 
6 Grupirani komentari
9 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
15 Komentatori
DundićDundićDundićUmpah PahPetar Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Davor
Gost
Davor

I Tko je pticama upisao u DNK svu tu mudrost? Eto mnoge ptice lete tisućama kilometara ,s kontinenta na kontinent ,po preciznim kordinatama se vraćaju točno na mjesto gdje su godinu dana prije, jednako tako napravile gnijezdo, da ga opet naprave(npr.lastavice,čigre). Ta mala hrpica perja preleti koliko i mlazni zrakoplovi. Oboje lete po kordinatama ,ali koliko zrakoplov treba goriva i buke i moderne tehnologije ,da to postigne.
Naravno ,zrakoplovi imaju konstruktore inžinjere koji su ih konstruirali,u to nitko ne sumnja. Ali pun je svijet ” “mudraca” ,koji će reći da ptice postoje same po sebi,sklopile se same iz neke prajuhe i mjehurića. Nedaj Bože,reći slava tebi Bože sve si mudro stvorio…( otkrivenje 4:11)

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo

Neznamo mi tko modificira DNK, nekame sile očito jesu i neznamo koje su to sile jer je ljudski DNK u nekom trenutku prije nekoliko tisuća godina prije pojave Krista taki midificiran da su ljudi počeli međusobno ratovati i ubijati se. Prije tog trenutka oružje nije postojalo jer arheolozi nikakvo oružje koje datira iz vremena prije nisu našli.

Petar
Gost
Petar

Arheolozi ne kopaju dovoljno duboko, jer da to rade svašta bi našli u zemlji!

Gost
"Neko"

Ja obožavam ptice, a najdraži mi je kos, koji me u proljećna jutra uveseljava svojom pjesmom, sa jedne lipe u blizini mog prozora! Inače, tekst je predivan, i trebamo više ovakvih!

Dundić
Gost
Dundić

ove godine ima kosova više nego inače, u mojoj ulici, oko 500 m, praktički se u svakom dijelu čuje pjesma kosova …, kao što rekoh gore, i na mojem balkonu im je gnijezdo ! gnijezda su vrlo lijepa i vrlo su uredni, nikakvo smeće oko njih. Jedino ih se ne treba nikako uznemiravati, taj dio balkona je zatvoren dok su oni tu.

Dundić
Gost
Dundić

Naučile su, od svojih roditelja prije svega – samo mi ne možemo proniknuti u njihovu tejniku učenja, obzirom da ne govre…no, to rade nekako drugačije i vrlo uspješno.

Davor
Gost
Davor

S druge strane po Zakonima država je zločin slomiti ptici jaje u gnijezdu. Slažem se ,to i jest zlo,slomiti jaje s zametkom iz kojeg će izletjeti jedno prekrasno biće.
Ali isti ti Zakoni dozvoljavaju da se potrga zametak čovjeka iz maternice,koja je isto neka vrsta gnijezda. Pa tako godišnje po statistikama u svijetu imamo oko 60 000 000 abortusa,pa pomnožiti to s nekih 50 zadnjih godina,imamo preko 2,5 milijarde legalno ubijene djece. Ti isti fetusi ,po onome što kažu pojedini stručnjaci služe za proizvodnju cjepiva,krema…osim onih koje bacu u smeće.
Da se čovjeku zgadi u kakvom to Đavolskom sustavu živi… i onda ti isti tobože brinu za nas ,kao u slučaju ove Korona situacije. Licemjerstvo bez granica,Bože pomozi nam,dosta nam je Zloga.

Petar
Gost
Petar

Da, samo to “gnijezdo” je nečiji stomak, odnosno dio tijela, i bez dozvole tog nekog, odnosno te žene, i nesuđene majke niko ne može ubiti njeno ptiče! Dok se sve životinje, bore za život svojih mladunaca, samo čovjek, prije svega majka svoje mladunce ubija! Žalosno!

cogo
Gost
cogo

to je to .imam prijetlja galeba,svaki dan se ujutro pozravimo i dam mu marendu ,,pa da mi neko kaže da ptice nemaju osječaj ni digne pritisak do neba,,kad bi bili ljudi barem malo slični pticama imali bi i na zemlji raj !!!!!!

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo

Imao sam puno “prijatelja” kad sam im plaćao pića, ručkove i marende da bih poslije shvatio kako mi “prijatelji” nikad nebi ni postali da nije bilo hrane i pića.
Ljudi znaju bit kao galebovi progutat će sve što im oko vidi, ali ljudi ih ipak nadmašuju jer i ono što nemogu progutati neće ostaviti drugim ljudima kao galeb galebovima.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ljudima, baš kao i pticama pripada kreativnost, naravno ne u istoj mjeri. Ptice će napraviti ono što mogu i to najfunkcionalnije i najjednostavnije, ljudi će dati sebi prostora za ideje.
Ptice se nikad neće prejesti, znaju da bi crkle uslijed prevelike količine hrane. Čovjek se prejeda (i crkne uslijed toga, samo s odgodom).
Ptice znaju da im je pohlepa smrtni neprijatelj i ne pada im na pamet. Čovjeku je pohlepa narkotik o kojem postaje ovisan.
Samo jedno mjesto na svijetu se zove dom (pjeva Jura Stublić) – da, ima nas koji ne možemo samog sebe odvojiti od mjesta, kuće u kojoj smo se rodili ili koju pamtimo kao dom. Naše stanice su izgrađene od mirisa doma, od prašine iz njega, od oblika, od zemlje oko njega, ispod noktiju nam je zemlja crnica s dvorišta, ušla u nas i naša je fizička veza s domom.
Moramo znati letjeti poput ptica u našem ljudskom letu, kao pojedinci koji grade nastambe; jednako tako moramo od ptica naučiti kako se leti u jatu. Ptice znaju i jedno i drugo, kako im zatreba ili kako jatu zatreba.
Nema sukoba između individualnosti i jata/kolektiva, naroda.

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo

Ljudima ne pripada kreativnost nego je kreativnost ljudima dana. To je potvrdio jedan od onih kojemu je kreativnosti najviše dano, a to je Nikola Tesla. On je rekao kako je ono što mu je dano odnosno što je dobio samo proslijedio čovječanstvu. Nije rekao to pripada njemu i kako to je to njegovo, a ti je ipak razlika.

milivoje
Gost
milivoje

divna prica o pticama i ljudima. ptica gradi i koristi svoj dom taman koliko je treba a ljudima je uvek malo materijalnog!! ali i medju pticama ima onih koje ne haju za svoj dom. kukavica voli tudj dom i tu svoja jaja podmetne. kod ljudi ima onih koji su vise voleli tudje stanove, kuce, imovinu i da se razbaskare u tudjem. a pravog vlasnika moguce je i likvidirati ili u aps poslati. ali dom je samo gde si rodjen. za normalne ljude i za normalne ptice.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

ČOVIJECI :
Odlazak iz vikendice kućama :
Dakuće !
Odlazak iz kuća u vikendicu :
Davikendica !

Dundić
Gost
Dundić

imam gnijezdo kosa u cviječu na balkonu ! Iznijela je jaja, evo sad sjedi !

POVEZANE VIJESTI

Izbornik