Talijansko istraživanje na više od 700 učenika pokazuje da se disgrafija može prepoznati prije nego što dijete uopće dođe na specijalistički pregled — ali ne zahvaljujući novom testu, nego senzorima skrivenima u običnoj olovci.
Znanstvenici s milanskog Politehnike i Sveučilišta Insubria objavili su u časopisu PLOS Digital Health rezultate studije u kojoj su djeca iz osnovnih i nižih srednjih škola pisala papirnatim zadacima koristeći THInkPen olovku s ugrađenim senzorima. Riječ je o takozvanoj tele-zdravstvenoj ink pen olovci koja izgleda i radi kao svaka druga, ali bilježi pritisak na papir, fluentnost pokreta, nagib olovke i frekvenciju signala koje šalje u uređaj.
Djeca su tijekom testiranja rješavala dva zadatka iz BVSCO-3 baterije, najkorištenijeg talijanskog instrumenta za procjenu teškoća pisanja, disgrafije i disortografije. Upravo tu leži ključna razlika prema dosadašnjim rješenjima: učenik piše na papiru, a ne na tabletu, pa se ne mijenja sam čin pisanja koji se mjeri.
Što su senzori otkrili
Iz prikupljenih podataka istraživači su izračunali digitalne pokazatelje i usporedili ih s kliničkim rezultatima. Veza je bila dosljedna — digitalni indikatori vjerno su odražavali razine kliničkih ocjena. Modeli umjetne inteligencije uspjeli su razlikovati učenike s teškoćama pisanja od ostalih, a takozvana objašnjiva umjetna inteligencija (XAI) ponudila je i razloge zašto neko dijete postiže ispodprosječne rezultate. To otvara prostor za ciljane intervencije umjesto paušalnog slanja na preglede.
Statistička analiza po razredima pokazala je i da digitalni pokazatelji prate poznati obrazac poboljšanja pisanja iz razreda u razred, što znači da senzori hvataju razvoj grafomotoričkih vještina, a ne samo trenutno stanje.
„Korištenje THInkPen olovke za analizu ne samo konačnog napisanog proizvoda, nego cijelog procesa pisanja, moglo bi podržati rano prepoznavanje teškoća u školama i time omogućiti pravovremeno i učinkovito aktiviranje kliničkih službi”, objašnjava Simona Ferrante, profesorica na milanskom Politehnici i koordinatorica istraživačkog tima.
Kontekst je, kako ističe Cristiano Termine, profesor dječje neuropsihijatrije na Sveučilištu Insubria, sve teži: službe za dječju i adolescentnu neuropsihijatriju suočene su s rastućom potražnjom i dugim listama čekanja. Školske teškoće jedan su od glavnih razloga upućivanja djece na procjenu, no ne zahtijevaju sve poteškoće specijalističku kliničku obradu.
„Zato je ključno imati pouzdane alate za promatranje i probir koji školama mogu pomoći bolje razumjeti prirodu tih teškoća i ranije izdvojiti situacije koje doista trebaju upućivanje službama”, dodaje Termine.
Od neurodegeneracije do školske klupe
Projekt je patentiran u suradnji Politehnike u Milanu i Sveučilišta u Milanu, uz doprinos profesora Alberta Borghesea. Prvotno je zamišljen za probir neurodegenerativnih bolesti, a tek je kasnije razvijen za neurorazvojnu procjenu. U razvoju je sudjelovala i Linda Greta Dui, istraživačica na Odjelu elektronike, informatike i bioinženjeringa, dobitnica nagrade Tecnovisionaria 2025 za taj rad.
Ovo nije prvi put da tehnologija ulazi u učionicu pod izlikom ranog otkrivanja. Tableti su već pokušali istu stvar i pokazali se problematičnima upravo zato što mijenjaju sam predmet mjerenja — pisanje rukom. Talijanski pristup zato je pametniji: mjeri se ono što dijete ionako radi, olovkom na papiru.
Ostaje pitanje koje studija ne postavlja: što se događa s podacima o pisanju stotina tisuća učenika jednom kada probir postane rutina? Senzori bilježe pritisak, nagib i ritam — biometrijske tragove koji su jedinstveni poput potpisa. Ako škola postane prva linija dijagnostike, tko čuva te zapise i po kojem ih se kriteriju smije koristiti?
Istraživači su pokazali da tehnologija može prepoznati teškoću ranije. Nisu pokazali da to i treba činiti bez jasnih pravila o podacima, pristanku i granici između pedagoškog promatranja i kliničke obrade. Bez tih odgovora, pametna olovka mogla bi završiti kao još jedan alat koji rješava problem na papiru — dok stvarni problem ostaje na listi čekanja.