Dok svijet raspravlja o umjetnoj inteligenciji i ratnim žarištima, prava se bitka vodi u tišini — u vrijednosti novca u vašem džepu.
Analitičari Matthew Piepenburg i Jonny Haycock iz švicarske financijske kuće upozoravaju da su dugotrajni dugovi i valutni rizici postali neupitna stvarnost zapadnih gospodarstava. Rastući prinosi na obveznice, sve češće intervencije američke središnje banke, vojne napetosti i inflacija koja ne posustaje — sve su to, tvrde, znakovi da je globalni financijski sustav pred velikim promjenama.
Posebno zabrinjava ono što nazivaju neiskrenošću američke središnje banke i slomljenim globalnim tržištem obveznica. Kada središnja banka tiska novac da bi pokrila dugove, a istovremeno tvrdi da vodi računa o stabilnosti cijena, građani plaćaju cijenu kroz kupovnu moć koja im izmiče iz ruku.
Zlato kao odgovor na tiskanje novca
U takvom okruženju zlato ponovno dobiva na važnosti. Iako ga središnje banke, predvođene Kinom, masovno skupljaju, u privatnim portfeljima zapadnih ulagača zlato je i dalje zastupljeno zanemarivo malo. To je paradoks: dok institucije jačaju svoje pozicije u plemenitim metalima, građani ostaju izloženi riziku da njihova štednja izgubi vrijednost.
Ovdje se otvara pitanje koje izvor ne postavlja: zašto hrvatski građani, čija je štednja vezana uz valutnu klauzulu i banke u stranom vlasništvu, ne slijede primjer središnjih banaka? Umjesto da drže novac u institucijama koje ga izlažu inflaciji i valutnim rizicima, mogli bi razmotriti zlato kao zaštitu — ono što su nekad činile i hrvatske obitelji.
Naša monetarna politika, umjesto da štiti domaću štednju, često je podređena interesima stranih banaka. Uvođenje valutne klauzule značilo je vezivanje uz njemačku marku, potom uz euro, čime je Hrvatska izgubila kontrolu nad vlastitom valutom. Dok središnje banke svijeta kupuju zlato, hrvatski građani ostaju vezani uz sustav koji ih čini ranjivima.
Što nam poručuje globalna nesigurnost
Rastući dugovi, vojne napetosti i inflacija nisu samo strani problemi. Oni se prelijevaju i na hrvatsko gospodarstvo kroz trgovinske lance, cijene energenata i kamatne stope. Ako središnje banke izgube kontrolu, građani će to najviše osjetiti.
Zato je ključno pitanje: tko kontrolira naš novac? Dok god je Hrvatska vezana uz euro i strani bankarski sustav, a ne razvija vlastitu monetarnu politiku s ciljem zaposlenosti i zaštite štednje, građani će ostati taoci odluka donesenih izvan naših granica. Zlato nije rješenje za sve, ali jest podsjetnik da prava vrijednost ne ovisi o odlukama političara i bankara.
Umjesto da se bavimo ideološkim temama koje razbijaju društvo, bilo bi mudrije posvetiti se onome što stvarno određuje našu budućnost — kontroli nad vlastitim novcem i resursima. Kao što su nekada naši stari čuvali zlato u slamnjačama, tako i danas trebamo razmišljati o tome gdje je naša štednja sigurna. Jer kada sustav jednom popusti, pitanje neće biti jeste li vjerovali u inflaciju, nego jeste li imali zlato.