Kukuruz u Belizeu star šest tisuća godina

Arheolozi su u močvarama južnog Belizea pronašli tragove kukuruza starije od šest tisuća godina, što znači da su se ljudi bavili poljoprivredom tisućljećima prije nego što su podignuta prva velika naselja.

Studija objavljena u časopisu Communications Earth & Environment, koju su vodili Keith Prufer sa Sveučilišta Novi Meksiko i Megan Walsh sa Središnjeg washingtonskog sveučilišta, dokumentirala je dva ključna zaokreta u načinu uzgoja na području maja jezične skupine. Prvi je onaj najstariji — uz rubove močvara, gdje je vlage u tlu bilo u izobilju, ljudi su uzgajali kukuruz već prije 6.000 godina.

Kukuruz je C4 biljka, što znači da u fotosintezi troši manje vode i ostavlja prepoznatljiv izotopski potpis u tlu. Upravo su ti tragovi ugljika omogućili da se uzgoj dokaže i nakon šest tisućljeća. Uzorci su prikupljeni u močvarama i na uzvisinama oko drevnog grada Uxbenká, a analize su rađene u laboratorijima u Sjedinjenim Državama.

Suša je promijenila sve

Nakon sušnog razdoblja koje je završilo prije otprilike 4.000 godina, poljoprivreda se seli s močvarnih rubova na uzvisine. Tamo se počinju formirati stalna naselja, a ona s vremenom prerastaju u velike zajednice. Kada je lokalno stanovništvo dosegnulo vrhunac prije otprilike 2.000 godina, uzgoj uz močvare gotovo je napušten.

Iste te uzvisine obrađivane su tijekom cijelog klasičnog razdoblja Maja i obrađuju se i danas, bez pada produktivnosti. To je podatak koji ruši uvriježenu predodžbu o iscrpljivanju tla kao glavnom krivcu za propast majanske civilizacije.

U istraživanju je sudjelovao i Jose Mes, mopan-maja govorni farmer iz sela Santa Cruz, koji živi u području Maya Golden Landscape. Tamo se i danas prakticira polikultura — kukuruz, grah i bundeve na istoj parceli, uz višegodišnji odmor zemlje prije ponovne obrade. Mes je istraživačima prenio kako farmeri procjenjuju klimatske uvjete i rizike za urod, što je znanstvenicima pomoglo da rekonstruiraju strategije drevnih zajednica.

Što studija ne kaže

Pruferov tim radio je na ovom projektu od ranih 2000-ih, u regiji koju čini 35 tradicionalnih maja zajednica. Metodologija je interdisciplinarna — arheologija, izotopska ekologija i paleoekologija — a podaci su uspoređivani s ranim klimatskim zapisima kako bi se vidjelo kako su promjene padalina utjecale na odluke farmera.

Ono što studija ne otvara jest pitanje tko je i zašto potisnuo polikulturu u korist monokulture u suvremenoj poljoprivredi. Drevni Maje su kroz tisućljeća gradili otpornost sustava kombinacijom kultura i odmaranjem zemlje. Današnji globalni model, koji počiva na jednoj kulturi, umjetnim gnojivima i sjemenu koje se mora kupovati svake sezone, nema nikakve veze s tom tradicijom — a upravo se ta tradicija pokazala održivom dulje od bilo kojeg industrijskog sustava u povijesti.

Istraživanje je objavljeno pod DOI oznakom 10.1038/s43247-026-04026-5. Kukuruz je danas dio gotovo svakog obroka u maja regiji, a ova studija pokazuje da ta nit traje šest tisuća godina — dulje od svih carstava koja su ga uzgajala.