Znanstvenici su opisali novu vrstu dinosaura iz Zimbabvea koja se razlikuje od svojih južnoafričkih rođaka, a to otvara pitanje zašto su se životinje na samo tisuću kilometara udaljenim nalazištima razvijale odvojeno.
Riječ je o vrsti Musango matusadonaensis, sauropodomorfnom dinosauru čiji je nepotpuni skelet pronađen na obali rijeke Nyamasango, blizu otoka Musango, po kojem je i dobio ime. Životinja je bila dvonožna, dugačka oko 4,5 metra i teška 220 kilograma. Prstenovi rasta u kostima pokazuju da je uginula prije nego što je postala spolno zrela. Lubanja nije sačuvana, pa prehrana ostaje nepoznata, ali bliski srodnici bili su uglavnom biljojedi.
Sto godina istraživanja i nekoliko desetljeća zastoja
Dinosaurusi su u Zimbabveu zabilježeni još 1916. godine, no rani nalazi dugo su bili ignorirani. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća Geoffrey Bond i Michael Raath sustavno su istražili nalazišta kod Bulawaya i u dolini donjeg Zambezija. Većina pronađenog materijala tada je pripisana vrstama poznatima iz Južnoafričke Republike.
Istraživanje je potom zamrlo na nekoliko desetljeća. Amaterski lovac na fosile Steve Edwards, inače voditelj safari kampa, pronašao je nova bogata nalazišta na obali jezera Kariba, umjetnog jezera koje čini veći dio granice između Zimbabvea i Zambije. Vijest je stigla do Jonaha Choiniera sa Sveučilišta Witwatersrand u Johannesburgu, koji je okupio međunarodni tim iz Južne Afrike, Zimbabvea i Velike Britanije.
Terenski rad bio je logistički zahtjevan jer se nalazišta nalaze duboko unutar nacionalnog parka Matusadona. Rješenje je bilo unajmiti kućni brod na jezeru Kariba kao mobilni hotel i laboratorij. Dvije ekspedicije, 2017. i 2018. godine, prikupile su obilje materijala iz crvenkastih muljnjaka i pješčenjaka koje su prije oko 210 milijuna godina, tijekom kasnog trijasa, taložile drevne rijeke.
Klima, a ne geografija, objašnjava razlike
Očekivalo se da će se u tim slojevima pronaći iste vrste kao u Južnoafričkoj Republici, s obzirom na sličnu starost i blizinu nalazišta. No sve prikupljeno pokazalo je životinje jedinstvene za Zimbabve. One nisu čak ni najbliži srodnici svojih južnoafričkih susjeda. Uz dinosaure, pronađeni su i fosili riba plućnjača te vodenih gmazova fitosaura, koji su u južnoafričkim nalazištima rijetki ili ih uopće nema.
Tim sada preispituje i povijesne zbirke u Bulawayu. Pokazuje se da se ni mnogi stariji fosili ne mogu pripisati južnoafričkim vrstama, suprotno ranijim pretpostavkama. Zimbabve je tada, kao i danas, bio sjevernije od Južne Afrike i bliže ekvatoru, pa razlike u klimi mogu objasniti različit sastav vrsta. Klima, naime, snažno utječe na rasprostranjenost živih životinja.
Sljedeći korak je povratak na Karibu po nove fosile te prikupljanje podataka o točnoj starosti i okolišu stijena koje sadrže dinosaure, kako bi se nalazišta preciznije usporedila s onima drugdje u svijetu.
Što ovo govori o našem vlastitom istraživanju
Zimbabveanski dinosaurusi nisu tek produžetak bolje poznate južnoafričke faune, nego zasebna priča ispisana u kamenu. To je nalaz koji ide protiv uvriježene pretpostavke da su fosili s juga Afrike univerzalni ključ za cijeli kontinent. Istraživači su pokazali i nešto što se rijetko priznaje: desetljećima su znanstvenici preskakali lokalne nalaze jer su ih unaprijed svrstavali pod poznate južnoafričke vrste.
Isti obrazac ponavlja se i danas, samo na drugim razinama. Kada se domaći znanstvenici i lokalni entuzijasti poput Edwardsa ne uzmu ozbiljno, gubi se vrijeme, a s njim i nalazi koji mogu promijeniti sliku svijeta. Umjesto da se oslanjamo na tuđe kataloge i tuđe laboratorije, pitanje koje se samo nameće jest: koliko još toga leži u našim rijekama i brdima, čekajući da ga netko domaći prepozna prije nego što ga strani timovi odvezu i opišu pod svojim imenom?
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.