Linus Torvalds ugradio AI kod u Linux unatoč kritikama

Riječ je o seriji od osam zakrpa (patch) objavljenih u Torvaldsovu osobnom repozitoriju pod granom nazvanom noref-filemap-read-with-llm. Sufiks „llm” označava veliki jezični model, a u poruci koja prati zakrpe Torvalds navodi da su kod, testni programi, pregled i prva verzija teksta nastali „uz pomoć AI asistenta za kod (Claude Code) pod mojim vodstvom”. Mjerenja performansi pokrenuo je sam, na vlastitom prijenosnom računalu — tu AI nije imao prste.

Torvalds je time napravio zaokret koji nitko nije mogao predvidjeti. Na Open Source Summitu u Beču u listopadu 2024. izjavio je da ga AI ne zanima jer ne podnosi pompu oko te teme, a kasnije se žestoko obrušio na izvještaje o greškama koje generiraju AI alati i koje zatrpavaju održavatelje. Otada je popustio u koracima: koristio je AI za otklanjanje grešaka u kernelu, bavio se „vibe codingom” s Googleovim alatom Antigravity izvan kernela, ali odbija da AI potpisuje kod umjesto programera. Nedavno je te alate opisao kao dobra ulazna vrata za mlade programere.

Što zakrpa zapravo mijenja

Tehnički, zakrpa napada cache stranica — dio radne memorije u kojem kernel drži nedavno čitane datoteke kako ne bi svaki put išao na disk. Kada više niti istovremeno čita male dijelove iste datoteke, svako čitanje mijenja brojač na dotičnoj stranici. Jezgre procesora tada se otimaju oko tog brojača i sve se usporava. Na problem je još 2024. upozorio razvijatelj Matthew Wilcox.

Torvalds rješava stvar uklanjanjem tog brojanja pomoću mehanizma RCU (Read-Copy-Update), koji odgađa oslobađanje memorije dokle god je neki program može čitati. Sigurnosna mjera prisiljava kernel da oslobodi stranice čim ih više od 1.024 čeka na istoj logičkoj jezgri. Sam Torvalds priznaje da je ta memorija na čekanju „najmanje riješeni dio” serije.

Rezultati na njegovu prijenosniku s procesorom Core i7-8565U iz 2018. godine zvuče impresivno: s osam niti koje čitaju po 16 bajtova, propusnost skače s oko 10 milijuna na 30 do 33 milijuna čitanja u sekundi. Rad kernela po čitanju pada s 2.950 na 725 procesorskih ciklusa, četiri puta manje. No brojke dolaze s jedne jedine mašine, i to s isključenim softverskim zaštitama protiv ranjivosti procesora.

Uz to ide i cijena. Kada jedna nit upisuje rezultat čitanja u memorijsko područje koje program još nije koristio, operacija skače s oko 4.150 na 6.550 ciklusa, gotovo 60 posto više. U najčešćem slučaju — čitanje jednom niti — trošak pada 10 posto.

Ništa od ovoga još nije spojeno u službeni kernel. Bilo da koristite Ubuntu ili noviju distribuciju poput Omarchyja, ništa se ne mijenja. Grana polazi od Linuxa 7.3-rc6 i nije izvjesno hoće li ući u Linux 7.4. Prozor za spajanje te verzije otvara se izlaskom Linuxa 7.3, čija je sedma pretpregledna verzija objavljena 11. listopada.

Pitanje koje izvor ne postavlja

Ovdje nije riječ samo o jednoj optimizaciji. Linux kernel pokreće većinu web poslužitelja i sve Android pametne telefone, a svaka izmjena prolazi kroz recenziju koja je na glasu kao nemilosrdna. Torvalds je tim potezom de facto legalizirao AI-generirani kod u projektu koji je godinama bio utočište onih koji mu vjeruju najmanje. Protivnici AI koda izgubili su najtežeg saveznika.

Pitanje koje se samo nameće: ako je čovjek koji je AI nazvao marketingom sada njime pisao kernel, koliko je njegova stara procjena bila odraz stvarnog stanja tehnologije, a koliko otpora prema hypeu koji ga okružuje? I obrnuto — ako je AI dovoljno dobar za kernel, zašto Torvalds inzistira da kod ipak potpisuje čovjek, a ne stroj? Ta granica između alata i autora mogla bi postati ključno pitanje za cijelu industriju.

Podjele u svijetu Linuxa već su otvorene. Kada je Debian dopustio kod proizveden iz AI alata, jedan je razvijatelj spektakularno dao ostavku. Distribucije zatim vuku svaka svoju liniju, poput Ubuntua koji prema AI zauzima drugačiji stav. Torvaldsov potez neće zatvoriti taj spor — samo će ga dodatno zaoštriti.

Ono što ostaje nedorečeno jest tko snosi odgovornost ako AI-generirani kod u kernelu izazove sigurnosni propust. Torvalds je jasan: AI je pomagao, ali odgovara čovjek. Je li ta podjela dovoljna za projekt o kojem ovise milijarde uređaja, tek će se pokazati.