Keltska kaciga pronađena u Poljskoj mijenja sliku željeznog doba

Brončana kaciga pronađena u Poljskoj nije bila ratni plijen, nego dokaz da su Kelti živjeli tisuću kilometara od svoje domovine.

Arheolozi su na lokalitetu Łysa Góra u sjeveroistočnoj Poljskoj iskopali berrušku kaciguTip brončane kacige koji se dosad nalazio isključivo u keltskim grobovima od francuske Champagne do austrijskog Dürrnberga. Riječ je o prvom primjerku te vrste pronađenom izvan keltske matice u 4. stoljeću prije Krista. Kaciga nije ležala u grobu dostojnom ratnika — bila je smrvljena, razlomljena i bačena u jamu zajedno sa željeznim sjekiricama i kosom.

Iskopavanja je vodio Bartłomiej Kaczyński iz Državnog arheološkog muzeja u Varšavi. Njegov tim u ritualnoj jami punoj nagorjelih ostataka isprva je mislio da gleda brončanu posudu. Tek kad su otkrili vrh, postalo je jasno da drže kacigu izuzetno rijetkog tipa. Nalaz je objavljen u časopisu Antiquity.

Smrvljena kaciga kao poruka, ne kao smeće

Čin uništenja ovdje nije slučajan. Kaciga je simbol ratničke elite, a njezino namjerno razbijanje i bacanje u jamu s poljoprivrednim alatkama govori o ritualu kojim se moć javno razgrađuje. Takva praksa nije nepoznata europskoj željeznodobnoj arheologiji, ali je rijetko tako jasno dokumentirana na nalazištu tako daleko od izvorišta predmeta.

Uz kacigu je pronađen i 31 fragmentirani lateński broš te prstenasti ukrasi. Ukupno je na Łysa Góri dosad izvučeno gotovo 80 predmeta te kulture. Kaczyński zaključuje da raznolikost nalaza upućuje na to da je skupina Kelta tamo živjela otprilike dva naraštaja, a ne da se radilo o pukoj trgovini.

Jantar, robovi i strategija

Zašto bi Kelti zapeli baš na pješčanoj dini između rijeke Orzyc i jezera? Lokalitet leži na rubu Kurpi, regije bogate jantarom, i na trgovačkim rutama koje vode prema sjeveru, do Sambijskog poluotoka. Pozicija je omogućavala kontrolu kretanja jantara i druge robe prema srednjoj Europi.

Kaczyński otvara i temu koju arheolozi nerado spominju: antički pisani izvori ne isključuju mogućnost da se na tom mjestu trgovalo i robovima. Nalazište je očito bilo radno i prometno — gotovo 350 metalnih predmeta, jantarne perle, nedovršeni jantarni prsten i brončani novac koji se pripisuje tračkom kralju Seutesu III.

Prošle godine tim je pronašao i instrument za trepanaciju, bušenje lubanje. Za Kaczyńskog to znači da je među stanovnicima Łysa Góre bio netko s medicinskim znanjem, možda druid.

Što ovo govori o hrvatskoj arheologiji

Nalaz je vrijedan i kao metodološka lekcija. Łysa Góra bila je poznata desetljećima, iskopavana s prekidima od 1971. do 1992., ali nalazi gotovo nikad nisu objavljeni. Lokalitet je zbog toga stekao reputaciju teško poremećenog terena i istraživači su dolazili bez nade. Sustavna objava starih iskopavanja, a ne samo novi teren, često otvara najveća otkrića.

Hrvatska ima vlastite primjere nedovoljno objavljenih kampanja iz druge polovice 20. stoljeća, posebno na prostoru Like, Dalmacije i Slavonije. Pitanje koje se ovdje nameće nije keltsko, nego domaće: koliko predmeta u depoima hrvatskih muzeja čeka reviziju koja bi promijenila sliku ranije željezne dobi na ovim prostorima?

Kaczyński poručuje da je Łysa Góra arheološki san i da očekuje još izuzetnih nalaza. Za sada je jasno jedno: kaciga smrvljena u jami nije dokaz propasti, nego dokaz prisutnosti. Netko je nosio tu kacigu, netko ju je razbio, i taj netko je živio tamo gdje ga povijest nije očekivala.