Demokratska većina u Kongresu ne može ustavnim putem zaustaviti rat bez Trumpovog potpisa, ali može mu zatvoriti novčanik — i to je jedina poluga koja stvarno radi.
Nakon uvjerljive pobjede na međuizborima, Demokratska stranka preuzima oba doma Kongresa i time dobiva kontrolu nad proračunom. Rat protiv Irana, koji je američke porezne obveznike dosad stajao gotovo 50 milijardi dolara, postaje prva meta nove većine. No put od izborne pobjede do zaustavljanja rata daleko je složeniji nego što se čini na prvi pogled.
Rezolucija bez zubiju
Kongres je već u lipnju pokušao zaustaviti rat. Rezolucija o ratnim ovlastima, donesena na temelju zakona iz 1973., naredila je predsjedniku da povuče snage ili zatraži odobrenje Kongresa. Trump ju je jednostavno ignorirao. Sličan pokušaj u Senatu propao je u rujnu.
Takozvane sukladne rezolucije nemaju obvezujuću snagu — one izražavaju volju Kongresa, ali ne obvezuju izvršnu vlast. Da bi zaustavljanje rata imalo zakonsku težinu, potreban je zakon koji bi predsjednik gotovo sigurno vetirao. Za nadglasavanje veta trebala bi dvotrećinska većina u oba doma, što znači masovni prelazak republikanaca na drugu stranu. Malo vjerojatno.
Istraživanja kao taktika odugovlačenja
Druga opcija su kongresne istrage — javna saslušanja, pozivi na dostavu dokumenata, ispitivanja dužnosnika administracije. Demokratski kadar mogao bi ciljati i na opoziv ministra obrane Petea Hegsetha, osobito ako novi predsjednik Zastupničkog doma Hakeem Jeffries želi umiriti progresivno krilo stranke. Ali pravni temelji za opoziv zasad su nejasni, a čak i s demokratskom većinom u Senatu osuda je gotovo nemoguća bez prebjega republikanaca.
Istraživanja su, usto, dugotrajan proces. Rat neće stati zbog saslušanja.
Novac je jedina prava poluga
Ustav Sjedinjenih Država, članak I., odjeljak 9, jasan je: nijedan dolar ne može izaći iz riznice bez odobrenja zakona. Ta klauzula poznata je kao moć novčanika i jedina je stvarna poluga koju Kongres ima.
Od trenutka kada se novi saziv prisegne u siječnju, svaki novi dolar koji Pentagon zatraži mora proći kroz oba doma. Demokratska većina može u obrambeni proračun ugraditi klauzulu koja zabranjuje financiranje neprijateljstava protiv Irana. Trump bi to mogao vetirati — ali bi tada blokirao i plaće cijeloj vojsci. Politički teret prebacuje se na njega.
Precedent postoji. Godine 2007. demokrati su pokušali na isti način nametnuti raspored povlačenja iz Iraka. Predsjednik George W. Bush uložio je veto, a obje strane optuživale su jedna drugu da ostavlja vojnike bez plaće. Demokratska većina na kraju je popustila pod pritiskom birača. Pitanje koje se sada postavlja glasi: je li nova generacija demokrata spremna izdržati istu optužbu — ili će i ovaj put trepnuti prva?
Republikanci traže krivca
Trump je nakon poraza priznao da je rat odigrao ulogu u izbornom debaklu, ali je ostao pri odluci: ponovio bi je bez oklijevanja ako bi to spriječilo Iran u stjecanju nuklearnog oružja. Potpredsjednik JD Vance bio je izravniji. U objavi na platformi X napisao je da je rat razlog zašto su republikanci izgubili i da svaki iskren razgovor o budućnosti stranke mora početi od te činjenice.
Vance je godinama kritizirao američko vojno upletanje u prekomorske sukobe, ali je kao potpredsjednik javno podržavao Trumpove poteze protiv Irana. Izborni poraz sada mu je dao politički prostor da se distancira — i to je prvi znak pucanja unutar republikanskog vrha.
Što Amerika gubi, a što Peking dobiva
Za Trumpa bi prekid rata sada značio poniženje. Kampanja je potrošila gotovo 50 milijardi dolara s malo opipljivih rezultata. Iran je, pak, naučio da Hormuški tjesnac može kontrolirati — kao i Bab al-Mandeb kod Jemena, gdje pomorske snage povezane s Teheranom napadaju komercijalne brodove.
Ti troškovi nadživjet će Trumpov mandat. Rat bi mogao označiti kraj unipolarnog poretka koji je Washington gradio od završetka Hladnog rata. I tu leži pitanje koje se u američkoj raspravi o proračunu i rezolucijama gotovo ne postavlja: ako najveći gubitnik nije Teheran, nego Washington, nije li najveći dobitnik Peking? Kineska vanjska politika ne treba ni jedan vojni udarac da bi gledala kako se američki kredibilitet topi u perzijskom pijesku.
Demokrati sada drže ključ blagajne. Ali pitanje nije samo hoće li ga okrenuti — nego hoće li Amerika, dok se unutar Washingtona lomi politička volja, shvatiti da se cijena rata ne mjeri samo u dolarima nego i u svjetskom poretku koji je nestao prije nego što je itko potpisao primirje.
11 komentara
razmisljati “crveni ili plavi” je maglenje, kad tu aktivnost vode crvenoplavi (cak ni crtica izmedju. dakle, ne “zajedno” nego kao jedan). fakat, oni još plavljiji vode ove crvenoplave (i dalje, i uvjek) al ajt sad. štaje-tuje
Obe stranke su iste, vode k istom cilju povecavanje kapitala i dodatno bogacenje bogatih slojeva. Koja demokracija, hhaaaa. Ovdje direktno vidi se vladavina velikih mega korporacija, bankara i financijskog trzista, farmaceutskih lopova i vampira, naftnog, te It lobija kao i krvavih monstruma vojne industrije te vlasnika mm medija. Svi oni daju bianko cek usa politicarima republikanske i demokratske stranke, to vrijedi i za sve drzave ukljucujci i Hrvatsku. Obicni puk – plebs, predstavljaju jos od anticke Grcke i Rima ovce za sisanje koje u ovim manijakalnim igramasudjeluju vecinom bez pogovora u brojnim ratovima, pandemijama (zadnja C19 a u pripremi ih je još), u pripremi globalne nestasice hrane i gladi, koji ce jako sliciti tzv laznom ukrajinskom holdomoru (jer glad nije bila samo u ukrajni vec i u cijeloj rusiji od koje nisu umirali samo ukrajinci vec i rusi). Uzrok toga bio je veliki rat (WW I), te gradjanski rat a posljedica toga je unisteni seososki sloj, cije su ostatke grubo ikljucili u velike poljoprivredne kolektive – kolhoze.
Da ne duljim sve se to slicno dogadja i ponavlja tijekom ljudske povjesti, ali vecina obicnih ljudi ne vide jer brzo zaboravljaju, a kada se to ponovo desi, onda prosla baba s kolacima. E onda ljudska civilizacija Ide ili koraca ponovo istim krvavim smrtonosnim putem ali uvijek sa malo težim posljedicama – jedna vrsta doomsdaya – reseta svega.
Lp.
“Obe stranke su iste, vode k istom cilju povecavanje kapitala i dodatno bogacenje bogatih slojeva.”
Naravno. To je suština kapitalizma i bilo kojeg klasnog društvenog uređenja.
Besklasno društveno uređenje je osnovni preduslov za istinsku demokratiju, narodnu vladavinu nad samim sobom. Bez ukidanja i zabrane podjele društva na klase nema ništa od narodne vlasti (demo-kratije)
aferim dulji jos malo.. .
je, je, je je.. al opet je razlika..
kad se nema podrške većine..
ipak je on iziša nakon ovivi glasanja prilično grogi.
Reći če Trump:
Vi ste me natjerali da bacim taktičku nuklearnu bombu na Iran jer mi je jedino to preostali bez drugih sredstava !!!
Onda če složit onaj svoj “jockerovski” smješak i objaviti pobjedu.
A većina europskih medija če pisati kako je radijacija u zraku zapravo od iranskog obogaćenog Uranija i da ga je očito bilo puno i da je dobro da je Trump to uništio.
 Nakon poraza republikanaca na srednjoročnim izborima u SAD-u, zaliha društvene matične kompanije Trumpove Media & Technology Group pala je u četvrtak za još deset posto, a ponekad i ispod četiri dolara, znatno manje od vrha 80 dolara u martu 2024.,..
Prodaju maglu i oko rata i oko izbora. Lova je u pitanju i svejedno je tko pobjedi jer ovaj rat je njihov interes, a “oni” naređuju i demokratima i republikancima i predsjednicima, premijerima…
Naravno da je lova u pitanju. U kapitalizmu je uvijek i samo lova u pitanju. Lova i kontrola koja stvara lovu i moć.
Najgore je vidjeti kad i najveći proleteri i komunisti prodaju svoj obraz pa podlegnu pod utjecaj kapitalista kao što su Vučić i Purin. Meni je bar jasno da nijedan sistem nije za narod ili kako ti kažeš proletarijat.
Ma da.., sve lud zbunjenoga..ima nešto dobro i ovoj dimenziji..; kad tad kanalizacija se sama očepi od silna pritiska .