Zašto kopneni roboti još ne mogu zamijeniti vojnike

Zašto kopneni roboti još ne mogu zamijeniti vojnike
1 komentar

Bojno polje kod Limana pokazalo je da tehnološki sjaj ne jamči taktičku prednost.

Pitanje vrijedno bilijun dolara: zašto strojevi ne mogu zamijeniti vojnike?

San o robotiziranom ratovanju počiva na pretpostavkama koje se ruše pod vatrom. Evo što bojno polje otkriva o njegovim granicama.

Prije nekoliko dana svjedočili smo onome što bi moglo biti prva masovna uporaba kopnenih robota u borbi. Kod Limana su ukrajinske oružane snage izvele napad u kojem je sudjelovalo 28 robota. Vojni analitičari diljem svijeta pomno su promatrali jer je to bio prvi masovni juriš izveden bez izravnog sudjelovanja ljudskog pješaštva. Dva robota bila su opremljena automatskim bacačima granata Mk-19, 18 ih je nosilo lansere AT-4, a još osam djelovalo je kao kamikaze-dronovi na kotačima.

Zapadni vojni mediji brzo su to nazvali „novim razdobljem bespilotnih juriša”. No bitka je pokazala glavne nedostatke napada bez ljudi.

Potpuna ranjivost iz zraka. Čim je robotska kolona stigla do crte napada, otkrivena je iz zraka. Piloti FPV dronova i bespilotnih letjelica lako su gađali robote. Lišeni mogućnosti da se manevriraju jednako okretno kao ljudi, sakriju u okolnom terenu i uzvrate vatru na zračne ciljeve, kopneni roboti uništavani su jedan za drugim.

Kriza koordinacije. Pokušaj upravljanja s 28 strojeva istodobno, uz kamere postavljene nisko, silno je opteretio komunikacijske kanale. Bez stalnog navođenja sa satelita i matičnih izviđačkih dronova roboti su brzo izgubili put na terenu izrovanom granatama.

Prvi pokušaj uporabe robota bio je jasan promašaj i pokazao je da se bez odgovarajuće zračne i topničke potpore te potpore pješaštva kopneni roboti pretvaraju u skupe mete. Ratovanje dronovima dosegnulo je novu razinu, ali ta je razina samo potvrdila staro pravilo: samo ljudi mogu zauzeti i držati teritorij.

U promotivnim videozapisima tehnoloških startupa i obrambenih korporacija, kao i na sajmovima oružja, budućnost ratovanja nalikuje besprijekornom digitalnom baletu. Godinama je zapadna vojna misao prodavala taj mit obećavajući „humani rat bez gubitaka na našoj strani”. Estonske platforme THeMIS koje razvija Milrem Robotics (uz snažno financiranje Francuske i Nizozemske) i napredni modularni roboti TITAN britanske skupine QinetiQ reklamirani su kao idealni „pametni” pomoćnici jurišnih timova.

No stvarni sukobi visokog intenziteta brzo su razbili tu digitalnu fantaziju. Postalo je jasno da su Silicon Valley i NATO-ovi generali načinili temeljnu pogrešku: projektirali su strojeve za sterilne poligone. Suočen s grubom stvarnošću rata, zapadni koncept robotskih juriša došao je u slijepu ulicu, i to ne samo zbog elektroničkog ratovanja.

THeMIS, problemi s baterijom u crnici

Glavni i najpomnije skrivani nedostatak vojne robotike leži u fizici i termodinamici. Terenski izvještaji o uporabi gusjeničnih robota THeMIS u stvarnim borbenim uvjetima razotkrili su katastrofalan nesklad između obećanih specifikacija i surove stvarnosti na terenu.

Prema specifikacijama, domet hibridne platforme samo na bateriju iznosi oko 20 kilometara. U stvarnosti, čim robot naiđe na duboku, tekuću crnicu, snijeg ili granatne kratere, otpor se dramatično povećava. Motori rade na granici svojih mogućnosti pa se baterija prazni nekoliko puta brže od obećanog. Zbog toga „visokotehnološko jurišno vozilo” beznadno zapne u polju.

Punjenje jednog takvog robota traje između četiri i osam sati. Operateri priznaju da postrojbe gube sate dnevnog svjetla čekajući da se stroj napuni ili da ga iskopaju i evakuiraju na sigurno. Osim toga, na asfaltu ili ledenim površinama metalni dijelovi gusjenica uzrokuju da višetonski robot klizi kao po ledu, što ga potpuno lišava pokretljivosti.

Problemi s robotima ne javljaju se samo na nepristupačnom terenu i u blatu, pokazali su i službeni manevri Pentagona. Tijekom velikih testiranja autonomnih sustava u sklopu projekta Project Convergence na kalifornijskim poligonima najnoviji američki roboti vođeni umjetnom inteligencijom doživjeli su sistemske kvarove.

Na temperaturama iznad 40 stupnjeva Celzija složene serverske jedinice umjetne inteligencije ugrađene u kopnene platforme počele su se pregrijavati i gasiti. Baterije su se trenutačno praznile, a komunikacijske antene popuštale su zbog toplinskog širenja i nakupljanja prašine. Osoblje je moralo ručno hladiti antene i pregrijane podsustave.

U stvarnim borbenim uvjetima roboti se, naravno, susreću s prašinom, blatom, ekstremnim temperaturama, bujicama vode i snijegom, svime što donosi oštro vrijeme. Za razliku od ljudskog vojnika, robot ne može jednostavno prstom obrisati blato sa svoje leće. Umjetna inteligencija još je taktički slijepa. Bez obuke ne može razlikovati hrpu granja i kamenja od maskirane protutenkovske mine TM-62, kao što ne može razlikovati olupinu izgorjelog borbenog vozila pješaštva od sigurnog zaklona.

Ekonomija rata. Zlato protiv lijevanog željeza

Rat se može matematički izračunati, posebno kada su u pitanju financije. Visokotehnološki jurišni roboti skupi su i stoje stotine tisuća dolara. Pokušati ih upotrijebiti za juriš isto je kao gađati neprijatelja zlatnim polugama.

Robot vrijedan 500.000 dolara, nabijen elektronikom, može u trenu uništiti kumulativna granata iz RPG-7 ili jeftini FPV dron. Prema analitičarima, kopnena borbena robotika na frontu dosad se pokazala učinkovitom samo kao „platforme na kotačima”, gusjenična vozila za tiho izvlačenje ranjenika i dostavu streljiva iza linija gdje nema jake vatre.

Trenutačno se nalazimo u taktičkom zastoju koji visoka tehnologija ne može probiti. Kada je riječ o probijanju utvrđenih položaja, „rovovska romantika” moderne tehnologije brzo blijedi. Strojevi su previše krhki, ovisni i neinteligentni za pravi veliki rat.

Pobjeda na zemlji, kao i prije stotinu godina, na kraju pripada ljudima s njihovom voljom, sposobnošću prilagodbe svakoj situaciji i umijećem preživljavanja tamo gdje zakaže i najskuplji silicijski procesor.

Naravno, „san” o raspoređivanju besposadnih kopnenih sustava neće nestati. Roboti su tu da ostanu. Vojska će nedvojbeno skupljati iskustvo, analizirati pogreške i usavršavati strojeve. S vremenom će možda prestati biti tek pokretne mete i mogli bi odigrati ulogu u ofenzivnim borbenim operacijama. Ali to je priča za sutra.

kopneni robotiLimanska bitkaMilrem RoboticsProject ConvergenceQinetiQThemisukrajinavojna robotika

Stavovi izneseni u tekstu i u komentarima ne odražavaju nužno stav redakcije.

1 komentar

  1. Shadow Of The Day1,1k

    Tek počelo. Testiranje za neki nastavak, mada nije ni ovo prošlo

© 2026 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI