Nekada se u nekim odlukama i ponašanjima ne možemo ni sami prepoznati. Samo se malo kasnije pitamo jesmo li to stvarno bili mi ili neka druga osoba? Tako sam se osjećao jučer nakon jednog događaja koji me naveo na to da se preispitujem i provjeravam svoje ponašanje. A evo šta se dogodilo.
Bio sam kod moje svastike koja je trebala koristiti građevinska kolica na kojima je pukla guma. Pritekao sam joj u pomoć, skinuo točak i uputio se k vulkanizeru u susjedno selo Obudovac. Vulkanizer je pogledao točak, uzeo ga i rekao da to može odmah uraditi, ali da nema gumu, nego da je ja idem u prodavnicu Jasen na drugom kraju sela kupiti, a on će zato vrijeme ovu puknutu skinuti.
Čim sam krenuo ka navedenoj prodavnici, vidio sam pored puta prodavnicu ispred koje su vani bile izložene traktorske i još neke druge gume. Odmah sam pomislio kako je moguće da u toj prodavnici drže i manje gume, baš onakve kakva meni treba. Ipak, nisam stao, produžio sam ka Jasenu, ali sam razmišljao da je moguće da je vulkanizer u lošim odnosima sa susjedom i kako me namjerno šalje dalje samo kako bi susjedu napakostio. To me već navelo da se, bez ikakvog dokaza, ljutim na vulkanizera. Došao sam do prodavnice u koju sam upućen i tražio vanjsku i unutarnju gumu. Prodavač mi je donio obje i rekao da to košta dvadeset maraka. Ali u tom trenu spazih kompletan točak s gumom i osovinom s zavrtnjima i upitah koliko taj komplet košta, a trgovac mi kaže da je cijena trinaest maraka. Kad uračunam još montažu kod vulkanizera, to bi mogla biti dvostruka razlika u cijeni između kompletnog točka i samo guma. Već sam se u sebi počeo ljutiti i na trgovca što mi sam nije ponudio povoljniju varijantu, a on mi poče objašnjavati kako je razlika u kvaliteti, da je točak kineski kao i guma na njemu, a da je ova koju mi prodaje proizvedena u Srbiji i da je mnogo kvalitetnija, te da to što je jeftinije, na kraju je ipak „skuplje“. Sad se u sebi još više ljutim na njega, jer ne vjerujem da razlika, čak i ako postoji, može biti tolika. Ali na brzinu razmišljam kako me tamo vulkanizer već čeka sa skinutom gumom, kako mu se trebam pravdati ako odustajem od dogovorenog posla, kako…
Ipak sam uzeo ono po što sam i krenuo, samo gume, i krenuo nazad vulkanizeru. Usput sam opet u sebi bio ljut na njega jer me poslao prvo u dalju prodavnicu, drugo što mi i sam nije rekao da mi je jeftiniji kompletan točak nego mijenjanje gume. Malo sam ga i opravdavao jer, eto, on ipak gleda da zaradi. Ali opet, da bi dobio svojih pet, zar od mene treba uzeti nepotrebno još deset maraka?
I tako, već sam stigao kod vulkanizera, on odmah uzima gumu i mijenja je, a dok radi ja mu pričam kako u prodavnici postoji i kompletan točak čija cijena je trinaest maraka. On mi na to spremno odgovara: „A, znam, to je kineski, ali ne valja ničemu! Ja sam ga kupio, i čim malo jače zarije sunce, guma se raspadne. Vjeruj mi, nisi pogriješio što si ovu kupio!“ Opet mu ne vjerujem, mada to ničim ne pokazujem i ponašam se krajnje pristojno, ali razmišljam kako je uporan u svom obmanjivanju samo kako bi zaradio svojih pet maraka. Briga njega i za mene i za poštenje!
Brzo je završen posao i na kraju pitam ga koliko trebam platiti, a on kaže: „Ništa! Nije to bio neki veliki posao.“ Kao da mi je tresnuo šamar! Kako sad – ništa?! Znači, cijela moja teorija o tome kako sam namagarčen pada u vodu, a ja ispadoh magarac?! Ne znam jesam li se zacrvenio, ali znam da me bilo stid. Ne njega, on nije ni naslućivao šta sam mislio, stidio sam se sebe. Smušeno sam u džepu našao par metalnih maraka koje je on, nećkajući se, ipak primio. Uzgred, kasnije sam saznao i da je u vrlo prijateljskim odnosma sa susjedom koji prodaje traktorske gume, ali ne i za građevinska kolica.
I evo, i jučer i danas još razmišljam o tome – kako to da sam i ja postao kao neki za koje mislim da nisu dobri ljudi? Mislio sam, a to su mi nekada i drugi govorili, da sam i previše lakovjeran kada su ljudi u pitanju, da im vjerujem i kada ne treba, da sam nekada čak naivan, a gle ovo, ja im ne vjerujem i kada bih im trebao vjerovati? Jesam li se to ja promijenio, ostario, postao čangrizalo i skeptik, ili su se okolnosti oko mene promijenile pa i mene natjerale da se ponašam drukčije? Jesu li se i neki drugi promijenili pa drukčije razmišljaju? Postajemo li to manje tolerantni, više sebični, manje ljudi? Ne znam, ali znam da ne bi bilo na odmet da se svi malo preispitamo?
30 komentara
Postali smo amerikanizirano društvo. Što ti je progres.
Jednom mi je doša novi šef za kojeg san od više ljudi, čuja samo loše stvari. Nije mi bilo drago, složija san u glavi svakakve scenarije. Nakon malo vrimena se ispostavilo da je čovik pravi šef koji ima znanje i stoji iza ljudi, samo ne trpi amaterizam.
Je, to je poznati obrazac koji govori kako je bilo manipulatora u toj sredini . . . bez obzira da li su se oni nalazili među suradnicima ili u razini šefa ili iznad njega.
Lako za manje sredine odnosno firme, međutim u korporacijama samo psihopati napreduju od dna prema vrhu, a to postižu manipulacijama s ljudima sa kojima rade. Psihopata u populaciji ima nekoliko postotaka, a u upravnim odborima korporacija oni su velika većina. Sićan se jednoga mojega davnoga šefa koji je avanca blizu vrha firme od nekoliko stotina zaposlenih worldwide kad mi je na pitanje kako je tamo gori odgovorija “I am swimming in the narrow pool full of shit and sharks” i završija na antidepresivima. C’est la vie.
Najgore je upast u zavzlamu misli kreiranu zbog manjka znanja, najčešće jer nismo pitali na vrime. Osjetiš se kad lik iz crtanog kojem naraste magareća glava😁
A znaś, nemore se sve znat, sama spoznaja kako neznamo puno toga i šta je još gore nemoremo ni saznat stvara određenu nelagodu.
A i pitanje “na vrime” je okay u svojoj profesiji di znaš red stvari, ali izvan toga je besmisleno.
Ajme Moreno, sigurno si imao problema i iskustva s našim “majstorima” (čast izuzecima) i naslušao se svakakvih priča i hvalospjeva o stručnosti istih. I večina njih su majstori za sve moguče i nemoguče poslove. Samo što ti keramičari ne popravljaju parlafone i stolari ne rade struju. Ali kad treba ispostaviti račun, e tu su pravi majstori!!!!!
I lipo je puno stvari znat i korisno ali zadrži to za sebe i najbliže prijatelje (ako im nešto zatreba) a ono za što si skolovan i što ti je posa to treba svakim danom usavršavat i ne zaostajat u vremenu i prostoru. I onda te ljudi cijene kad svoj posa radiš profesjonalno i stručno i naravno ne daješ lažna obečanja.
Uf, da ima loša iskustva, ko nije . . . samo to san odavna prevlada na način da u bilo kojemu dogovoru san svijestan kako su sve opcije otvorene. Puno toga je nepredvidivo i ovisi kako baci . . . kad krene loše triba ostat smiren šta nije nimalo lako . . .
E, to sa lažnim obećanjima je vrlo bitna stvar . . . danas nema napretka ako se ne koriste suptilne metode “lažnih obećanja”, a to je “spika” koja puno toga govori dok ključnih par detalja ostanu svijesno neizgovoreni odnosno opsjenar vješto izbjegava sve kritične situacije i uvik mu je složena priča tako da kad se sr#nje dogodi kako on more reć “ja to nisan reka” šta je istina, a to šta je on odma zna kako ćeš upast u sr#nje nije njegov problem. To se uglavnom događa na malo višim razinama di se vrti lova visine životne ušteđevine, a na još višim razinama to izgleda drugačije jerbo su sa obe dvi strane profesionalni opsjenari.
Interesantna tema bi bila primjena metode s ugovorima koji sadrže “sitna slova” čemu se zakonodavstvo iz dana u dan sve više prioagođava i di se odvija sistemska prevara, a mi poluđujemo na nekoga one man show meštra koji je loše postavija desetak kvadrata pločica u kužini.
Nema to veze sa amerikom,pogledaj samo ovaj cirkus sa nosenjem maski,strucni i kompetentni ljudi objasnjavaju kako se zastititi od bolesti,ulazu znanje i sredstva za pronalazak lijekova i vakcina,dok u isto vrijeme armija nitkognikovica i pametnjakovica smislja po citave dane teorije zavjera.
Zadnjih dana viđam invaziju nickova povezanih sa stožeraškom propagandom. Što bi to moglo značiti?
To znači da se moramo čuvat, stat doma i bit odgovorni ☺
A šta si ti neki novi trolan ovde ili si stari, ali si prominija nick . . . ajmo brzo reci . . . ☺
I biće . . . nisan u tijeku sa ovin novima . . . ☺
Da, zbilja je veliki cirkus.Glavni u cirkusu su izvođači,naravno- stožeraši,prodana medicinska struka,korumpirani političari.A narod gleda,gleda, cirkusu vrijeme da ode, a ne odlazi,zauzeli sve,troše resurse,ljudima vrijeme od života uzimaju,narod još uvijek gleda cirkus,i misli pomalo što mu je činiti da cirkusu objasni da je dosta bilo.
Dok sam čitao tekst sjetio sam se pjesme Zvonka Špišića – Bicikl. Što nam sve padne na pamet kada sami počnemo konstruirati priču, zamišljati zaplete, stvarati imaginarne probleme i unaprijed pripremati što ćemo reći ili učiniti krenu li stvari neželjenim pravcem.
A da se mijenjamo vremenom, mijenjamo se. To sam primijetio još dosta davno na svojem ocu. Ono što ga nimalo nije intrigiralo, prije dok je bio mlađi, počelo ga je smetati. Postale su mu bitne sitnice i nevažni detalji. Danas to isto primjećujem na sebi. A bojim se da i drugi to vide na meni.Kako vrijeme odmiče, a mi starimo, osim fizičkih promjena dešavaju se i promjene u ponašanju, načinu razmišljanja, prihvatanju novog, odnosu prema drugim ljudima i novcu.
u pravu si, kad sam bio nekih cetrdestak godina primjetio sam na sebi neke osobine danas pokojnog oca koje mi se i nisu bas svidjale, kazem to jednom zgodom suprugi a ona ce: bogu hvala, da sam ti to ja rekla ne bi mi vjerovao.
logika, dovoljno je poci od zablude i ludilu nigdje kraja?
E, a do zablude dolazi kad um koristi krive koncepte iz percepcije . . . a problem je u tome šta su ti koncepti u percepciju insertirani dok nismo bili svijesni, a najveća zabluda je kako se more bit skroz svijestan cilo vrime . . . a to nemogu ni yogiji koji žive sami po indijskim pećinama, a kamoli mi bombardirani svim vrstama energija, elektromagnetskih valova . . . i čega sve ne . . . nismo savršeni, a tili bi bit . . .
to je to, zivot je kao zamrseno klupko vune sa bezbroj cvorova, sto svjesno – vecinom nesvjesno, kojem se cesto vise ne vidi ni pocetak a kamo li kraj…
Ja sam uradio suprotno, uzeo ovi kompletni kineski………………i gle čuda, več dvi i pol godine nikakvih problema.
Poznata su mi sva ta čuda, doma iman bušilicu / kacavidu na baterije iz Peveca od 150kn i puntine od 5 kn, a u radioni za održavanje brodova iman Makitu od 2500 kn i puntine od 20 kn pa isto sve radi. Ključna rič je heavy duty ☺
Po mom mišljenju, ovaj tekst ne bi trebao biti dio novinarskog portala već dio osobnog bloga. Osobna pitanja i psiha rješavaju se na drugim mjestima.
A tko te tera da otvaraš i čitaš ono kaj te ne zanima?
Ivo je zakon!
Odgovor na pitanje iz naslova je u posljednjim rečenicama teksta. Čovjek se u biti ne mijenja puno, čovjek najviše mijenja svoj odnos spram drugih ljudi, a na osnovi doživljenih iskustava. I onda, ovisno tko je s druge strane, gleda ga se ovako ili onako, on je dobar (kad si koristan) ili ma, nula od čovika (kad od tebe nema koristi). Naravno, nije uvijek tako, ali je ipak često i prečesto.
Dragi Ivo,
Čuvjek se mora STALNO preispitivati. Ako ništa drugo, TO sam naučio. 🙂
To je to.Bravo.
Dobro je to što je Ivo napravio distancu od uma i postao svjestan procesa misli koji su ispleli razne teorije glede situacije oko gume. Vjerovatno je um “vrtio” i ranije ali je Ivo sada postao svjetan tog procesa. Ovo ne bih nazvao starenjem, već napretkom, radom na sebi i osvješćivanjem nesvjesnih procesa. Težnja je da se postigne stanje uma gdje neće biti bespotrebnih misli, teorija i li bar da ih se bude svjesno kada dođu.To je osnova Zen-a. U konkretnoij situaciji, Ivo želi da kontroliše situaciju, ima znanje i možda je mogao sam da nabavi i zamijeni gumu. Sretno u oba slučaja. Podrška drugu Ivi i svima koji žele raditi na sebi i preporuka štiva sa ovom temom: “Zen budizam i psihoanaliza” (D.T. Suzuki i E. Fromm) tanka knjizica i “Učenje o prenošenju duha” (Huang Po) isto tanka knjizica. U zdravlje svima.
Sjetio sam se domaćeg filma koji svi znate, a koji najbolje govori o tome kako um zna da konstruiše razne teorije. To je “Balkanski špijun”, prosto maestralno urađen. Ilija Čvorovijć a kasnije i njegov brat Đuro su ubijeđeni da podstanar Marko radi protiv države…. To je kada um pravi konstrukcije koje mogu otići predaleko. Taj film zaslužuje da se o njemu otvori tema na logično sa svih mogućih aspekata.
Energija koju mi kreiramo nasim mislima moze bitno uticati na svijet oko nas, cesto i presudno.
Ako bih mogao dati savjet je taj da se treba paziti sta se misli i obratiti paznju na to da bi mozda najsumnjivije trebale biti misli u kojima sumnjamo na nekoga ili se ljutimo. Kako sam ja shvatio takve misli dodju kao neki test, da li cemo pokleknuti pod njima i inzervirati se dok ne skoci pritisak ili mirno i stalozeno analizirati problem ili situaciju. Na ovaj drugi nacin sigurno cemo doci do boljeg rjesenja i iz sire i ljepse perspektive gledati na svijet ali obicno je tesko izbjeci prvi nacin, odnosno prepoznati na vrijeme da se nalazimo u stanju sumnje, ljutnje, STRESA, a da prethodno nismo iz svih persptektiva sagledali problem. Jako poucna prica, moze se lijepo vidjeti koliko je negativne energije kreirano iz pogresnih uvjerenja, pretpostavki, pogleda.
Preporucujem prebacivanje na instagram
Ivi si postavio dijagnozu, ali za ovu dvojicu grijesis – jedan je zanatlija, a drugi obican trgovac. Obojica nisu prosli kurseve menadzmenta i marketinga. Oni se drze one narodne: ako prevarim musteriju – izgubio sam musteriju, a selo je malo i brzo cu ostati bez posla.