Hantavirus je obična mišija groznica, ali političari bi opet karantene jer su uništili gospodarstvo

Dok su se svjetski mediji uzbudili zbog britanskih padobranaca koji skaču na daleki otok Tristan da Cunha, malo tko je spomenuo da se zapravo radi o običnoj mišjoj groznici. Ista ona bolest koju su naši djedovi znali liječiti rakijom i mirovanjem danas postaje povod za vojne operacije i svjetsku paniku. Netko očajnički želi da se ponovno bojimo.

Hantavirus zvuči egzotično i opasno, ali u hrvatskom narodu ta bolest oduvijek nosi ime mišja groznica. Seljaci i lovci poznaju je desetljećima, a smrtnost joj je niska ako ne zakomplicira svojim kroničnim bolestima. Britanska vojska na spomen jednog sumnjivog slučaja bacila je osam padobranaca na otok s tristotinjak stanovnika. To nije medicinska nego psihološka operacija.

Tko stoji iza ovog novog straha? Isti oni ljudi koji su nas držali u covid karantenama dok im gospodarstvo nije propalo. Na čelu Svjetske zdravstvene organizacije i dalje sjedi ravnatelj Tedros Adhanom Ghebreyesus koji nas uvjerava da ovo nije novi covid. Zašto onda uopće spominjemo tu riječ ako nije potrebna? Zato što žele održati atmosferu straha koja opravdava mjere.

Kruzer MV Hondius preveze tridesetak zaraženih i tri mrtve osobe, što je tragedija za obitelji, ali ne i pandemija. Tri čovjeka su umrla od bolesti koju šire glodavci. U isto vrijeme na cestama svijeta dnevno pogine više ljudi nego što je hantavirus ubio u zadnjih deset godina. Mediji o kruzeru pišu kao o brodu kuge.

Bolest se ne širi zrakom nego izravnim kontaktom sa zaraženim mišjim izmetom ili iznimno bliskim kontaktom s bolesnikom. Da bi netko pokupio takozvani andes soj hantavirusa, mora doslovno biti u istoj sobi s osobom koja kašlje vlastitu krv.

Političari i globalističke institucije naučili su lekciju iz korone. Kad je gospodarstvo na koljenima, treba im novi strah da skrenu pažnju s bankrota i nezaposlenosti. Hantavirus je savršen jer zvuči dovoljno znanstveno i zastrašujuće. Britanski padobranci stvaraju izvrsnu sliku za večernje vijesti dok se obični ljudi pitaju zašto im računi rastu.

Najveća ironija je u tome što je takozvani nulti pacijent bio sedamdesetogodišnji Nizozemac koji se bavio ornitologijom. Čovjek je volontirao na argentinskom smetlištu, području prepunom štakora koji prenose bolest. To nije neobjašnjiva epidemija nego posljedica lošeg odabira mjesta za izlet. Njegova smrt je tragična, ali ne treba zbog nje zatvarati granice.

Ista osoba, sedamdesetogodišnji Nizozemac, prva je umrla od bolesti. Njegova supruga također je preminula. Prema pisanju New York Posta, posjetio je odlagalište otpada blizu argentinskog grada Ushuaie kako bi promatrao ptice neposredno prije ukrcaja na brod. Tamo su oboje mogli udahnuti čestice izmeta lokalnih štakora koji prenose hantavirus.

Hrvatska javnost treba biti posebno oprezna jer smo mi narod koji pamti karantene u svojim kućama. Znamo što znači policijski sat i zabrana kretanja. Sada nam pokušavaju prodati novu priču s istim receptom. Iskustvo pokazuje da se nakon svake krize nastoji zadržati kontrola nad ljudima u ime sigurnosti.

Ono što se događa na kruzeru Hondius tužna je ljudska priča, a ne svjetska katastrofa. Osam zaraženih i tri mrtva na brodu s putnicima iz dvadeset i tri zemlje nije dokaz o prijenosu bolesti u općoj populaciji. Britanska vojska demonstrirala je sposobnost, ali ne i nužnost. Otok Tristan da Cunha preživjet će bez padobranaca, a svijet bez novog lockdowna.

Umjesto panike, građani trebaju znati da je mišja groznica poznata bolest s jasnim simptomima i niskom smrtnošću. Operite ruke, izbjegavajte mišji izmet i ne dijelite čaše s grozničavim ljudima. To su mjere koje funkcioniraju bez vojske i karantena. Ne dajte da vas isti oni koji su uništili gospodarstvo sada uvjere da se bojite vlastite sjene.