Iako ga se često demonizira, kortizol je ključan hormon za opstanak, a njegovo ‘reguliranje’ nije potrebno bez dijagnosticirane bolesti.
Na društvenim mrežama kortizol je proglašen glavnim krivcem za debljanje, nesanicu i iscrpljenost. Međutim, ovaj hormon, koji se stvarno luči u stresnim situacijama, ima brojne vitalne funkcije u organizmu. Stručnjaci naglašavaju da je njegova prirodna regulacija dovoljna za većinu ljudi.
Kortizol je hormon koji proizvode nadbubrežne žlijezde. Sudjeluje u regulaciji šećera u krvi, krvnog tlaka i imunološkog sustava te održava budnost. Njegovo lučenje prati normalan cirkadijalni ritam, s vrhuncem ujutro za buđenje i postupnim smanjenjem tijekom dana.
Kortizol se luči kada se tijelo suoči s prijetnjom, pokrećući evolucijski naslijeđeni odgovor „borba ili bijeg“. Nakon početnog udarca adrenalina, kortizol povećava koncentraciju šećera u krvi kako bi mišićima i mozgu osigurao energiju za suočavanje s izazovom. Ovaj zaštitni mehanizam postaje problematičan samo kada je stres intenzivan i dugotrajan.
Istraživanja, uključujući ona objavljena u Nature Reviews Neuroscience, pokazuju da kod kroničnog stresa visoke koncentracije kortizola mogu biti štetne za mozak. Međutim, to se odnosi na trajna stanja, a ne na normalne svakodnevne fluktuacije. Stoga se kod zdravih ljudi ne traži „regulacija“ kortizola – organizam ga normalno automatski regulira, a njegov prolazni porast koristan je za prilagodbu.
Poziv na „regulaciju“ kortizola često se temelji na populariziranoj teoriji o „zamoru nadbubrežnih žlijezda“. Međutim, Endocrine Society, američko stručno društvo, ističe da ne postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju da je to stvarni medicinski poremećaj. Pravi poremećaji kortizola, poput Cushingova sindroma (patološki višak) ili nadbubrežne insuficijencije (manjak), rijetki su i jasno definirani te zahtijevaju specijalističku dijagnostiku i liječenje.
Prema pregledu literature objavljenom 2024. godine u časopisu Psychoneuroendocrinology, pojedinačna mjerenja kortizola ne mogu dijagnosticirati poremećaj povezan s psihološkim stresom jer koncentracije prirodno variraju ovisno o dobu dana, snu, prehrani ili tjelesnoj aktivnosti. Ipak, redovita tjelovježba, dovoljan san i tehnike opuštanja mogu poboljšati opću dobrobit, iako ne reguliraju sam hormon izravno.
Zaključno, osim u slučaju specifičnih endokrinih bolesti koje dijagnosticira liječnik, ne postoje znanstveni dokazi koji opravdavaju pokušaje regulacije vlastite razine kortizola.