EU ucjenjuje BiH – Međutim, ona može biti totalno neovisna za 5 € mjesečno po stanovniku ako odluči razumno

U svijetu geopolitičkih i ekonomskih izazova, često se manje države nađu u situaciji gdje se moraju suočiti s moćnijim i organiziranijim protivnicima. Bosna i Hercegovina trenutno se nalazi u takvoj poziciji spram Europske unije i njenih ucjena vezanih uz Europski sustav trgovanja emisijama (ETS), što će uništiti sve termocentrale i poskupiti struju.

Što se događa?

Entitetska ministarstva energije BiH usaglasila su tekst Zakona o električnoj energiji i pristala na formiranje državne berze električne energije, što su ključni uvjeti da Bosna i Hercegovina bude izuzeta iz EU Mehanizma za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), pri čemu država mora uspostaviti i sistem trgovine emisijama (EU ETS) koji omogućava kompanijama trgovanje “pravom da zagađuju“, čime bi se prihodi od zagađenja usmjeravali u BH. budžete umjesto u EU. Formiranje berze električne energije donosi milijarde gubitka, zatvaranje termoelektrana, gubitak radnih mjesta i upitnu budućnost Bosne i Hercegovine.

Što činiti?

Kada je neprijatelj jači, postoje dvije klasične opcije: pokorna predaja ili strateška prilagodba koja preokret usmjerava u vašu korist. U kontekstu energetske politike, BiH je suočena upravo s takvim izborom.

Europska unija svojim uvjetima vezanim uz ETS direktno prijeti bosanskohercegovačkim termoelektranama, koje su okosnica energetske samostalnosti zemlje. Prihvaćanje ovih uvjeta dovelo bi do zatvaranja termoelektrana ili placaćnje skupih poreza na CO2, što bi neizbježno rezultiralo znatno višim cijenama električne energije za građane i industriju.

EU traži postupni prelazak na obnovljive izvore – vjetroelektrane, solarne panele i hidroelektrane. Međutim, taj put zahtijeva desetljeća razvoja i golema ulaganja, a struja iz tih izvora često je skuplja i manje pouzdana zbog svoje intermitentne prirode.

Nuklearna elektrana – Treća i najbolja opcija

No, postoji treća opcija koja predstavlja strateški zaokret – izgradnja nuklearne elektrane. Ovakav potez omogućio bi BiH da:

1. Osigura energetsku neovisnost za sljedećih 60-100 godina
2. Proizvodi električnu energiju bez emisija CO₂ koji je dio Zelene agende globalista, čime bi se uskladila s europskim zelenim ciljevima
3. Proizvodi energiju po značajno nižoj cijeni od većine obnovljivih izvora
4. Razvija visokotehnološku industriju i stvara radna mjesta za visokoobrazovane stručnjake
5. Postane regionalni izvoznik električne energije

Umjesto da se pokori uvjetima ili desetljećima gradi skupe, ružne i nepredvidljive sustave obnovljivih izvora, BiH može jednim strateškim potezom riješiti tri ključna problema:

1. osigurati energetsku neovisnost
2. proizvoditi čistu energiju i
3. potaknuti gospodarski razvoj.

Nuklearna energija često je predmet kontroverzi, ali moderna nuklearna postrojenja predstavljaju najsigurniji i ekološki najprihvatljiviji izvor energije velikog kapaciteta. Dok se ostale zemlje muče s nestabilnošću opskrbe i rastućim cijenama, BiH bi mogla osigurati stabilnu energetsku budućnost za svoje građane i gospodarstvo.

Ponekad, kada se suočite s protivnikom koji ima prednost, najbolje je ne boriti se na njegovom terenu, već promijeniti igru korištenjem njegovih vlastitih pravila za stvaranje svoje prednosti.

Kako, što i koliko to košta građane?

Uvijek je lakše kritizirati i polemizirati, zato vam nudim detaljnu analizu kako bismo bolje shvatili kako se boriti protiv globalističkog plana, a da pri tome budemo bolji i jači. Da omogućimo nama, našoj djeci i našim unucima bolju budućnost. Sve je moguće kada čovjek staloženo i razumno funcionira – naravno, osoba mora biti intelektualno poštene a ne kupljena od raznih lobija. Da krenemo…

Cijene električne energije u EU i BiH (utjecaj ETS-a)

Prosječna maloprodajna cijena električne energije za kućanstva u Europskoj uniji trenutno iznosi oko 0,30 € po kWh (uključujući sve poreze i pristojbe). To je povijesno visoka razina, djelomično potaknuta poskupljenjem goriva i troškovima emisijskih certifikata (EU ETS) tijekom energetske krize 2022–2023. Nasuprot tome, kućanstva u Bosni i Hercegovini plaćaju znatno nižu cijenu – oko 0,09 € po kWh (0,174 KM/kWh), što je svega ~43% prosjeka Europe. Sličan omjer vrijedi i za poslovne subjekte: npr. industrija u BiH plaća ~0,10 € po kWh, dok je europski prosjek oko 0,18–0,20 €. Jeste li primjetili da u BiH više plaćaju firme koji su veliki potrošači, nego fizička lica, što je suprotno u EU. Apsurd, zar ne? U Tablici 1 prikazane su usporedne cijene.

Tablica 1: Prosječna cijena električne energije (€/kWh) – kućanstva

Glavni razlog ovako niskih cijena u BiH je izostanak troškova CO₂ emisija. Europski proizvođači električne energije moraju kupovati ETS dozvole za emisije CO₂, što poskupljuje struju iz fosilnih izvora. Cijena emisijskih jedinica u EU posljednjih je godina vrlo visoka (2023. dosezala i 80–100 € po toni CO₂) – u proljeće 2024. kreće se oko 63 €/t. Takva cijena ugljika dodaje približno 0,05–0,10 € na proizvodnu cijenu svakog kWh iz termoelektrana na ugljen (jer izgaranje 1 MWh ugljena emitira ~1 tonu CO₂). EU ETS tako znatno utječe na krajnju cijenu struje u EU. BiH trenutno nije dio EU ETS sustava, pa njene termoelektrane nemaju tu stavku troška – što djelomično objašnjava zašto su cijene struje u BiH i preko tri puta niže nego u EU.

Upravo vlasti u BiH potpisuju ugovor o pristupu ETS i to je razlog zašto pišem ovaj članak.

Osim ETS-a, u EU cijenu povećavaju i visoki nameti i PDV (prosječno ~24% udjela u cijeni za kućanstva), dok BiH održava nizak nivo poreza i koristi domaći ugljen. Ipak, valja napomenuti da su europske cijene 2024. blago stagnirale ili pale u odnosu na kriznu 2022/23. (zahvaljujući mjerama vlada i većoj proizvodnji iz obnovljivih izvora), ali i dalje ostaju više nego dvostruko veće od onih u BiH. Drugim riječima, prosječna cijena struje za kućanstva u BiH tek je oko 1/3 europskog prosjeka.

Godišnja potrošnja električne energije – kućanstva vs. industrija (EU vs. BiH)

Prosječna godišnja potrošnja električne energije po stanovniku u EU iznosi oko 1.500 kWh, dok u BiH iznosi oko 1.070 kWh. To znači da je ukupna potrošnja (po glavi stanovnika) u BiH ~36% manja od europskog prosjeka, što odražava niži stupanj industrijalizacije i manju potrošnju po kućanstvu, te korištenja drveta ugljena, drveta i peleta za grijanje.

Kad gledamo po kućanstvu, situacija je slična. Kućanstva u EU, ovisno o zemlji i klimi, u prosjeku troše između ~3.000 i 5.000 kWh godišnje na električnu energiju (npr. “srednje” europsko kućanstvo troši oko 2.500–5.000 kWh godišnje). Za usporedbu, prosječno kućanstvo u BiH potroši oko 3.250+ kWh godišnje, prema anketama potrošnje. Ovaj podatak sugerira da su veća bosanskohercegovačka kućanstva (u prosjeku ~3,1 člana) i dalje znatan potrošač električne energije, možda zbog električnog grijanja u zimskom periodu ili manje energetske učinkovitosti. Tablica 2 prikazuje približne prosjeke.

Tablica 2: Prosječna godišnja potrošnja električne energije

Napomena: EU prosjek kućanstva varira – manja potrošnja u južnim zemljama s manje grijanja, veća u sjevernim (npr. kućanstva u Njemačkoj oko 3.000–3.500 kWh, a u Švedskoj ili Francuskoj i preko 6.000 kWh zbog električnog grijanja). Potrošnja kućanstava u BiH (~5,2 MWh) uključuje i veća ruralna domaćinstva; činjenica da je bliska gornjem rasponu EU može odražavati nižu cijenu struje (pa se više koristi za grijanje i sl.). S druge strane, industrijska potrošnja čini veći dio ukupne potrošnje u EU nego u BiH. U EU industrija prosječno troši ~35–40% ukupne električne energije, dok kućanstva čine ~25–30%. U BiH je udio kućanstava oko 50% ili više ukupne potrošnje (jer je ukupna industrijska potrošnja relativno manja). To znači da BiH ima relativno manji opseg energetski intenzivne industrije: npr. ukupna godišnja potrošnja struje u BiH je oko 11–12 TWh (uz ~16–17 TWh proizvodnje, višak se izvozi), od čega otprilike polovicu troše građani, a polovicu industrija i usluge. Za usporedbu, EU ukupno troši preko 2.800 TWh godišnje, od čega stotine TWh odlaze pojedinačno na industriju i na kućanstva.

Scenarij: Nuklearna elektrana 1200 MW u BiH

Zamislimo da Bosna i Hercegovina izgradi nuklearnu elektranu (NE) snage 1200 MW. U ovoj sekciji analiziramo ključne aspekte takvog projekta: troškove izgradnje (ovisno o tehnologiji i državi izvođaču), pokrivenost potreba BiH tom elektranom, isplativost ulaganja kroz 50 godina eksploatacije, te utjecaj na kućanstva (koliko bi mjesečno koštao ovaj projekt po prosječnom domaćinstvu).

Trošak izgradnje (ovisno o izvođaču/reaktoru)

Cijena izgradnje nuklearne elektrane uvelike varira ovisno o odabranom dobavljaču tehnologije i državi graditelju. U svijetu danas postoji nekoliko vodećih tehnologija reaktora ~1200–1400 MW koje bi došle u obzir: američki Westinghouse AP1000, francuski EDF EPR, ruski Rosatom VVER-1200, te južnokorejski KEPCO APR-1400. Svaka od ovih opcija ima različitu cijenu, iskustva gradnje i financijske modele. Tablica 3 daje usporedbu okvirnih troškova na temelju recentnih projekata:

Tablica 3: Procijenjeni kapitalni trošak nuklearne elektrane 1200 MW prema tehnologiji

Napomene: Cijene su informativne i ovise o tečaju (1 € ≈ 1,1 USD). Također, financijski model utječe na “cijenu” – npr. ruski i kineski model često uključuje državne kredite s odgodom plaćanja, build-own-operate aranžmane itd., što olakšava početno ulaganje zemlji kupcu. Američke i europske ponude obično zahtijevaju veće avanse i jamstva, što je izazov za manje ekonomije. U slučaju BiH, vjerovatno bi se tražilo strateško partnerstvo (npr. da strani partner financira i gradi elektranu, uz dugoročnu otkupnu cijenu struje ili suvlasništvo).

Iz Tablice 3 vidimo da bi nuklearka od ~1200 MW koštala okvirno između 4 i 12+ milijardi €, ovisno o scenariju. Najjeftinije je teoretski korejsko ili rusko rješenje (~5 mlrd €), dok bi zapadne opcije mogle prijeći 10 mlrd € ako dođe do kašnjenja. Za konzervativnu analizu, možemo uzeti ~6–7 mlrd € kao moguće srednje očekivanje (npr. da BiH odabere iskusnog graditelja i izbjegne ekstremno probijanje troškova).

Pokriva li 1200 MW nuklearna elektrana potrebe BiH?

Instalirana snaga od 1200 MW koja radi visokom pouzdanošću praktički bi mogla pokriti veliku većinu potreba za električnom energijom BiH. Nuklearne elektrane imaju vrlo visok faktor kapaciteta (iskorištenja) – često oko 90% ili više, što znači da godišnje isporuče energiju blisku svom maksimalnom potencijalu (rade skoro non-stop). Za naš reaktor od 1200 MW to znači oko 9–10 TWh električne energije godišnje (računica: 1200 MW × 8760 h × 0,85–0,95 = ~9–10,0 milijardi kWh).

U 2022. ukupna potrošnja električne energije unutar BiH iznosila je oko 11–12 TWh (ostatak proizvodnje od ~16–17 TWh izvezen je). Dakle, jedan takav nuklearni blok mogao bi pokriti oko 80–90% trenutne unutarnje potrošnje BiH. U energetski povoljnim godinama (npr. dobrim hidrološkim uvjetima) BiH ionako proizvodi višak struje i izvozi – nuklearka bi taj višak dramatično povećala. S druge strane, ako potrošnja poraste u idućim desetljećima (npr. elektrifikacija prometa, rast industrije), tih 1200 MW omogućilo bi da BiH bez problema podmiri vlastite potrebe i zadrži status izvoznika.

Drugim riječima, 1200 MW nuklearne snage bio bi ogroman izvor za BiH: otprilike ekvivalent svim postojećim termoelektranama na ugljen zajedno. Time bi se mogli zamijeniti stari blokovi na ugljen (ispuniti klimatske ciljeve globalista) i još uvijek imati viškova za izvoz ili za nove potrošače. Jedino ograničenje bilo bi dinamičko upravljanje mrežom – nuklearka radi stabilno u baznom režimu, pa bi fleksibilnost trebali osigurati hidroelektrane i buduće obnovljive elektrane kako bi se pratila dnevna potrošnja.

Isplativost projekta na horizontu od 50 godina

Nuklearne elektrane imaju dug životni vijek – projektira ih se za 60+ godina rada (uz refuelling svake 1–2 godine i periodičke revitalizacije). Razmotrimo 50-godišnji horizont za povrat investicije. Ključni čimbenici isplativosti su: kapitalni trošak (uloženo X milijardi €), operativni troškovi (gorivo, održavanje, osoblje, zbrinjavanje otpada) te cijena električne energije koja će se ostvarivati prodajom.

Ako pretpostavimo da bi nuklearka 1200 MW proizvodila ~9,5 TWh godišnje i da se ta struja može plasirati po prosječnoj cijeni od recimo 50 €/MWh (0,05 €/kWh) na veleprodajnom tržištu – što je konzervativno, jer trenutne tržišne cijene struje u regiji često su više – onda godišnji prihod iznosi oko 475 milijuna €. U 50 godina, to je nominalno ~23,8 milijardi € prihoda. Čak uz značajne operativne troškove i diskontiranje, ovakav projekt ima prostora otplatiti ulaganje od npr. 6–7 mlrd € i generirati dobit. Ako bi prosječna prodajna cijena bila viša, npr. 80–100 €/MWh (što je moguće ako EU uvodi karbonske takse na uvoz struje ili ako tržište ostane napeto), tada bi i prihodi bili veći (npr. 9,5 TWh × 80 €/MWh = 760 mil. €/god).

Važno je istaknuti da su operativni troškovi nuklearke relativno niski u usporedbi s termoelektranama na fosilna goriva. Gorivo (uran) je jeftino po jedinici energije i čini tek ~10% proizvodne cijene, a troškovi CO₂ emisija ne postoje (gotovo nulta emisija CO₂ u radu). Najveći O&M troškovi su za visoko kvalificirano osoblje, sigurnost i održavanje, ali sveukupno, kad je kapital otplaćen, nuklearna struja može biti vrlo konkurentna (čak jeftina). Problem je, naravno, otplata ogromnog inicijalnog duga: s kamatama, otplata 6–7 mlrd € može zahtijevati desetljeća. Međutim, projektni vijek od 50+ godina omogućava dug period zarade nakon otplate duga.

Konkretne analize isplativosti (NPV, IRR) ovise o pretpostavkama o cijeni struje. No, možemo zaključiti: ako se izbjegnu veliki troškovni prebačaji i osigura povoljno financiranje, nuklearna elektrana bi se u 50 godina vrlo vjerojatno isplatila i višestruko vratila uloženo. Primjer: južnokorejski APR-1400 reaktori u UAE imaju dogovorenu cijenu struje oko 0,08 $/kWh, i pri tome su investitorima isplativi; europski projekti (poput Hinkley Point C) imaju garantiranu cijenu ~0,11 €/kWh kako bi investitor (EDF) ostvario povrat. Dakle, čak i uz otkupnu cijenu od ~0,08–0,10 €/kWh, projekt bi bio financijski održiv.

S društveno-ekonomskog stajališta BiH, velika korist bila bi i energetska neovisnost i izbjegavanje troškova CO₂ – za nekoliko desetljeća, kada ugljen bude opterećen visokim taksama ili zabranama, nuklearka bi osigurala jeftinu i čistu energiju za domaće potrebe i izvoz bez karbonskih penala. Naravno, postoje i rizici: prije svega, rizik prekoračenja rokova i troškova (kao što su iskusili SAD i Francuska) koji bi ugrozili isplativost. Dobro ugovaranje projekta (fiksna cijena “ključ u ruke” s penalima za izvođača) bilo bi ključno.

Trošak po kućanstvu – koliko bi “plaćali” građani BiH?

Iz perspektive građana, zanimljivo je koliko bi ovakav mastodontski projekt teretio prosječno kućanstvo, bilo kroz račune za struju ili poreze. Pretpostavimo li da se kompletan trošak investicije ravnomjerno otplaćuje 50 godina kroz cijenu električne energije za krajnje potrošače u BiH, možemo procijeniti prosječni mjesečni iznos po kućanstvu.

BiH ima oko 1,13 milijun kućanstava. Ako je ukupna investicija, recimo, 6 mlrd €, to raspodijeljeno na 50 god × 12 mj = 600 mjesečnih rata, znači da bi mjesečno trebalo prikupiti 10 milijuna € da se isplati glavnicu (6 mlrd/600 mj = 10 mil €). Podijeljeno na 1,13 mil. kućanstava, to ispada oko 8,8 € mjesečno po kućanstvu (≈17 KM). U slučaju skuplje investicije od npr. 9 mlrd €, taj iznos bi bio ~13 € mjesečno.

Naravno, u praksi ne bi sav teret snosila samo domaćinstva – dio bi plaćala i industrija kroz račune, a vjerojatno bi značajan dio proizvodnje išao u izvoz (što donosi prihode izvana). No i ovaj grubi izračun ilustrira da trošak nuklearke, rastegnut kroz životni vijek, ne bi nužno bio neizdrživ. ≈10 € mjesečno po kućanstvu (što je ~20% prosječnog računa za struju u BiH) zvuči kao podnošljivo poskupljenje ako zauzvrat država dobije stabilan izvor struje bez emisija. Usto, nakon što se elektrana otplati, daljnja proizvodnja bi mogla sniziti račune.

Alternativno, projekt se može financirati djelomično i izvan računa za struju – npr. kroz javno-privatno partnerstvo, pa bi dio dobiti od izvoza struje ići otplati. Tako bi domaća kućanstva mogla i minimalno osjetiti trošak gradnje. U svakom slučaju, bitno je naglasiti da nuklearna elektrana zahtijeva velika početna ulaganja, ali pruža dugoročnu korist; stoga se povrat investicije mjeri u desetljećima.

Ekvivalentna proizvodnja iz vjetroelektrana (1200 MW nuklearke vs. vjetar)

Umjesto nuklearne elektrane, BiH bi istu godišnju proizvodnju energije teoretski mogla ostvariti i gradnjom vjetroelektrana. No, zbog prirode vjetra, za istu količinu MWh potrebno je instalirati višestruko veći kapacitet. Vjetroelektrane imaju puno manji kapacitet iskorištenja od nuklearki – ovise o vremenu. U BiH se može očekivati faktor kapaciteta vjetra oko 25–35% (ovisno o lokaciji), što znači da 1 MW vjetra daje tek ~1/4 do 1/3 godišnje energije koju daje 1 MW nuklearne snage.

Konkretno, da bi vjetroelektrane proizvele ~9–10 TWh godišnje (kao NE 1200 MW), trebalo bi instalirati otprilike 3–4 puta veći kapacitet vjetra. Procjena: pri 30% iskorištenja trebalo bi oko 3.600 MW vjetroelektrana, a pri 25% i do 4.500 MW. Uzmodernije turbine od 3 MW svaka, to znači oko 1.200+ vjetroturbina širom BiH. Za ilustraciju, studija MIT-a navodi da je “potrebno gotovo 800 vjetroturbina prosječne veličine da bi se energetski izjednačila proizvodnja jednog nuklearnog reaktora od 900 MW”. Razmjerno tome, za 1200 MW reaktor bilo bi potrebno oko 1.000 turbina te veličine.

Površina potrebna za vjetropark te veličine također je neusporedivo veća od lokacije jedne nuklearne elektrane. Nuklearna elektrana od 1200 MW mogla bi se smjestiti na lokaciju od možda 1–2 km² (uključujući zaštitnu zonu). Nasuprot tome, vjetroturbine moraju biti raspoređene na velikom području zbog međusobnog razmaka (radi boljeg “hvatanja” vjetra i smanjenja zasjenjenja vjetrom). Prema MIT-u, nuklearke zauzimaju ~10 hektara po proizvedenom TWh godišnje, dok vjetroelektrane trebaju oko 100 hektara po TWh samo za površinu temelja turbina, a čak 10.000 ha/TWh ako se računa čitav raspon vjetroparka (razmaci između turbina). To znači da bi za ~10 TWh iz vjetra ukupno područje vjetroparkova moglo biti reda veličine 800–1000 km² (srećom, to nije “izgubljena” zemlja – većinom bi to i dalje bile pašnjaci, polja ili brda između turbina). Vizualno, prirodne ljepote Bosne i Hercegovine bi bile uništene i više nitko od turista ne bih dolazio.

Primjer izračuna: ako jedna moderna turbina od 3 MW radi s 30% kapaciteta, proizvede oko 7,9 GWh godišnje. Za 9.500 GWh trebalo bi ~1.200 takvih turbina. Ako svaka turbina treba oko 0,1 km² ekskluzivne površine (temelj, prilazni put, razmak), to je 120 km² neposredno zauzeto, ali prostiranje farmi (s razmacima od nekoliko stotina metara) moglo bi obuhvatiti područje ~10 puta veće. Ukratko, vjetroelektrane zahtijevaju ogroman prostorni zahvat u odnosu na jednu elektranu.

Treba naglasiti i da bi ukupna investicija u toliku snagu vjetra također bila vrlo visoka. Cijena vjetroturbina je pala, ali i dalje iznosi oko 1–1,5 mil € po MW instalacije. Za ~4000 MW to je reda 4–6 mlrd € – dakle usporedivo s gradnjom nuklearke. Prednost je što se mogu graditi modularno i postepeno, no za istu energetsku pouzdanost trebalo bi uložiti i u sustave skladištenja ili balansiranja (jer vjetar ne puše stalno). Nuklearna elektrana daje stalnu snagu (baseload), dok bi 1000+ vjetroturbina davalo visoko varijabilnu proizvodnju (mnogo struje kad je vjetar, ali premalo u bonaci), pa bi bez masovnih spremnika energije BiH morala i dalje imati rezervu iz drugih izvora (hidroelektrana, plinskih ili uvoz) za bezvjetrice.

Sažetak: Teoretski je moguće ~1200 MW nuklearke zamijeniti s ~4000 MW vjetra, ali to znači stotine kvadratnih kilometara vjetroparkova i tisuću turbina po brdima. Također, efektivna dostupnost te snage nikada ne bi dosegnula pouzdanost nuklearnog bloka – uvijek bi bile potrebne rezerve ili skladištenje za pokrivanje varijacija vjetra.

Prednosti i nedostaci: Nuklearna elektrana vs. obnovljivi izvori u BiH

Na temelju prethodne analize, možemo istaknuti ključne prednosti i nedostatke izgradnje nuklearne elektrane u odnosu na ulaganje u obnovljive izvore (poput vjetroelektrana i solarnih elektrana) u kontekstu BiH:

• Stabilnost i pouzdanost vs. intermitentnost: Nuklearna elektrana radi kontinuirano i ima najveći faktor iskorištenja od svih izvora (90+%), što znači da osigurava stalnu baznu energiju. Obnovljivi izvori poput vjetra i Sunca su povremeni – vjetar ima faktor 20–40%, Sunce ~10–20% (ovisno o klimi), i ovise o vremenu i dobu dana. Prednost nuklearke je dakle energetska neovisnost od vremenskih prilika i pouzdana opskrba (što je ključno za industriju i stabilnost mreže). Nedostatak obnovljivih je potreba za balansiranjem i spremnicima (ili backup elektranama) što povećava stvarne troškove integracije.
• Količina energije i snaga: Nuklearna elektrana na maloj lokaciji proizvodi ogromne količine energije. Za sličnu proizvodnju, obnovljivi trebaju mnogo veći instalirani kapacitet i raspršenost. Kako smo vidjeli, 1200 MW nuklearno ≈ 3600–4000 MW vjetra ≈ tisuću turbina. Prednost nuklearke je štednja prostora – lakše je naći jednu pogodnu lokaciju nego stotine kilometara terena za vjetroparkove. S druge strane, obnovljivi izvori mogu se disperzirati – vjetroparkovi se mogu graditi po etapama na raznim lokacijama gdje ima vjetra, što smanjuje ovisnost o jednom objektu i jednu investiciju možete skalirati postupno. Nuklearka je “sve ili ništa” – velika jednokratna investicija i single-point-of-failure (ako stoji, stoji 1200 MW odjednom).
• Emisije CO₂ i okoliš: I nuklearna i vjetar/solar su nisko-ugljični izvori što promoviraju globalisti – nemaju izravne emisije stakleničkih plinova. Time bi pomogli BiH izbjeći EU CO₂ carine i doprinijeli klimatskim ciljevima globalista bez da se ugroze građani. Nuklearna ima prednost što ne zahtijeva fosilna goriva ni u standby (dok vjetroelektrane možda impliciraju potrebu za plinskim backupom). S okolišne strane, glavni problem nuklearke je radioaktivni otpad i potencijalna nesreća. Iako se otpad iz novih reaktora skladišti sigurno i količine su relativno male, to je i dalje teret za tisućljeća i zahtijeva odgovorno upravljanje. Obnovljivi nemaju takav otpad, ali npr. vjetroelektrane utiču na pejzaž, mogu imati utjecaj na ptice, proizvodnja solarnih panela ima svoj ugljični i kemijski otisak itd. No, općenito obnovljivi su percepcijski “čistiji” – nuklearke nose stigmu rizika (Černobil, Fukushima). BiH bi morala razviti vrhunsku regulativu nuklearne sigurnosti, osigurati skladištenje otpada i javnu podršku – što je značajan društveni izazov.
• Ekonomski aspekt i radna snaga: Izgradnja nuklearne elektrane je visokorizično ulaganje – zahtijeva precizno upravljanje projektom, jaku institucijsku podršku i ogromnu početnu investiciju. Prednost je što donosi vrhunska znanja, tehnologiju i kvalificirana radna mjesta, a vremenom i jeftinu energiju koja može privući industriju. No, pitanje je može li BiH financirati tako nešto bez zaduženja koje bi opteretilo proračun ili cijene. Obnovljivi projekti mogu biti manji i lakše financirani (npr. više manjih kredita za više vjetroparkova) i mogu uključiti domaće tvrtke u gradnji. Nuklearka bi vjerojatno bila uvoz “ključ u ruke” s relativno malim učešćem domaćih tvrtki (osim građevinara). Također, vrijeme izgradnje nuklearke (min. 7-10 godina u najboljem slučaju) je puno dulje nego vjetroparka (1-2 godine), pa se ulaganje sporije vraća i kasnije donosi korist.
• Sigurnost opskrbe i fleksibilnost: Nuklearka bi omogućila BiH energetsku neovisnost (uran se lako skladišti za godine unaprijed, a dobavljača ima više – Kazahstan, Kanada, Nigeria itd.). Za razliku od plina ili ugljena, ne ovisi se o dnevnim uvozima. Vjetar i solar ovise o lokalnoj prirodi – što je dobro, ali njihova fleksibilnost je niska. U slučaju viškova, vjetar/solar se moraju isključiti (ili trošiti na manje efikasan način), dok nuklearka može kontinuirano izvoziti baznu energiju. Nuklearka je manje fleksibilna u smislu modulacije snage (obično radi konstantno, premda moderni reaktori mogu do neke mjere smanjivati snagu), ali BiH već ima dosta hidroelektrana koje su odličan partner – mogu se brže paliti/gasiti da prate potrošnju dok nuklearna daje bazu. U scenariju 100% obnovljivih, BiH bi trebala ogromne spremnike energije ili oslanjanje na susjede za balans (što može biti skupo ili nesigurno).

Da zaključimo

Nuklearna elektrana u BiH bila bi strategijski iskorak koji donosi dugoročno obilje stabilne, čiste energije uz visoku početnu cijenu i kompleksnost, dok su obnovljivi izvori evolutivan put koji postupno poboljšava održivost energetike uz manje pojedinačne rizike, ali zahtijeva velike površine i rješavanje problema varijabilnosti. Idealna budućnost možda leži i u kombinaciji: BiH bi mogla maksimalno iskoristiti svoj obnovljivi potencijal (hidro, vjetar, solar) – koji je značajan – uz potencijalno dodavanje jednog nuklearnog bloka koji bi osigurao baznu snagu i zamijenio ugljen. Time bi se postigla globalistička dekarbonizacija uz sigurnu opskrbu. Naravno, takva odluka zahtijevala bi detaljne studije, široki konsenzus i međunarodnu podršku, s obzirom na financijske i političke izazove gradnje nuklearne elektrane u Bosni i Hercegovini, ali bitno u svemu ovome je to da Bosanci i Hercegovci ne bi financirali tuđe automobile, ljubavnice i odmore, nego bi se sav prihod slio u BiH.

Napomena autora: Iskreno molim sve čitatelje da u komentarima isprave eventualne greške u tekstu. Puno statističkih podataka nosi veliki rizik da se pogriješi. Cilj ovog teksta je objektivnost i informiranost, dakle ispravljat ćemo ga dok sve ne bude ispravno i objektivno.

Izvori:

• Cijene električne energije za kućanstva u Europi
• Cijene električne energije u Bosni i Hercegovini – rujan 2024.
• Emisije CO₂ u EU pale za 5 % u 2024. – napredak prema cilju 2030. | Reuters
• Statistika cijena električne energije – Eurostat
• Pregled energetskog tržišta BiH – Enerdata
• Prosječni godišnji trošak struje za bh. kućanstvo iznosi 892 KM – Večernji.ba
• Energetski sektor Bosne i Hercegovine – Trgovinsko izvješće SAD-a
• Projekcija troškova nuklearne elektrane Vogtle prelazi 30 milijardi USD
• EDF pokreće rad 1,65 GW EPR reaktora u Flamanvilleu (Francuska)
• Nuklearna energija u Bjelorusiji – World Nuclear Association
• Saudijska Arabija u potrazi za nuklearnim reaktorima – izvješće Neutron Bytes
• Nuklearna energija u Južnoj Koreji – World Nuclear Association
• Koliko je vjetroturbina potrebno da zamijene jedan nuklearni reaktor? | MIT
• Broj kućanstava u Bosni i Hercegovini – Helgi Library