17. prosinca 2021. Je li ”Pax Amerika” mrtav i je li najavljen završetak američke hegemonije?

Povijest: Truman 1947. Pax Britannica je mrtav! Živio Pax Amerika!

12. ožujka 1947. 33. predsjednik Sjedinjenih Država, Harry Truman, održao je govor uživo u Kongresu Sjedinjenih Država najavljujući 400 milijuna dolara financijske pomoći vladama Turske i Grčke.

Kako se taj prozaični govor, sam po sebi, pokazao kao najvažnija definirajuća geopolitička putanja 20. stoljeća? Truman navodi tri temeljne rečenice:

Citat – “Velika Britanija se našla pod potrebom da smanji ili likvidira svoje obveze u nekoliko dijelova svijeta, uključujući Grčku.”

U ovom trenutku, SAD je jedina zemlja sposobna pružiti financijsku pomoć: Citat – “Nema druge zemlje kojoj se demokratska Grčka može obratiti”.

Od ovog trenutka pa nadalje, vanjska politika SAD-a je radikalno promijenjena: Citat – “Slobodni narodi svijeta od nas traže podršku u očuvanju svojih sloboda. Ako posustanemo u svom vodstvu, možemo ugroziti mir u svijetu i sigurno ćemo ugroziti dobrobit naše vlastite nacije”.

Što je Truman pokušavao prenijeti ovim diplomatskim, ali nedvosmisleno čvrstim tonom i jezikom?

U francuskom kraljevskom dvorskom leksikonu njegove riječi mogu zvučati slično: Le Roiest mort! Živjelo kraljevstvo!

Trumanov govor iz 1947. ima jednu bitnu poruku: Pax Britannica je mrtav! Živio Pax Amerika!

Nepotrebno je analizirati u kojoj je mjeri tektonski rascjep između carstva u kojem sunce nikad ne zalazi, Pax Britannica, i dolaska Pax America utjecao na globalne geopolitičke procese 20. stoljeća. Američka globalna hegemonija je neosporna činjenica.

17. prosinca 2021.

No, vratimo se na 17. prosinca 2021. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije objavilo je dva dokumenta koja, rekao bih, imaju isto geopolitičko značenje za sadašnje 21. stoljeće.

U vrlo izravnom tonu, otvoreno rečeno, Rusija je postavila ”ultimatum” (unatoč tome što je Putin odbacio takvu formulaciju) Sjedinjenim Državama i NATO-u: ako ne prihvatite naše uvjete, bit ćemo prisiljeni koristiti vojno i vojno- tehnička sredstva.

Očito, nije uobičajeno govoriti o hegemonu, još više o globalnom hegemonu, koji je nakon raspada SSSR-a trijumfalno proglasio ne samo planet ”američkim”, tzv. unipolarni svijet, već i 21. stoljeće “American Century”, temeljeno na poznatoj doktrini “Projekta novog američkog stoljeća”.

Što se zapravo dogodilo 17. prosinca 2021.?

Na isti način na koji je svijetu objavljen kraj Britanskog Carstva, tog je datuma objavljen kraj američke hegemonije.

Ruski prijedlozi u ova dva dokumenta su brojni, ali u sažetku, glavni su tonovi sljedeći:

• Nema više širenja NATO-a prema ruskim granicama.
• Povlačenje NATO pozivnice Ukrajini i Gruziji iz 2008.
• Pravno obvezujuća garancija da nikakvi udarni sustavi koji bi mogli ciljati Moskvu neće biti raspoređeni u zemljama pokraj Rusije.
• Nema NATO-ovih ili ekvivalentnih (Velika Britanija, SAD, pl.) ”vježbi” u blizini ruskih granica.
• NATO brodovi, zrakoplovi trebaju biti na određenoj udaljenosti od ruskih granica.
• Redovna razmještanja vojske

Napomene:

• Povlačenje vojnih kontingenata i baza SAD-a i NATO-a iz Srednje i Istočne Europe, uz održavanje vojnog pariteta od 1997. godine, prije nego što su Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska primljene u članstvo NATO-a.
• Nema nuklearnih bombi srednjeg dometa u Europi.

Unatoč neizbježnom šoku u Washingtonu i NATO-u na ton ruskih mirovnih prijedloga, ovoga puta Rusija je odlučila prijeći Rubikon i diktirati svoje uvjete kolektivnom Zapadu i to s pozicije snage.

Prevedeno na laički jezik, značenje ovog ultimatuma je: upoznati “novog šerifa u gradu” bilo na miran način, susretom s ministrom vanjskih poslova g. Lavrovom, ili na bolan način, kako je to već slikovito i nedvosmisleno izrazio utjecajni vanjskopolitički analitičar, “sastankom s gospodinom Iskanderom, gospodinom Calibrom, gospodinom Kinjalom i gospodinom Cirkonom”.

Je li takva prijetnja pretjerana?

Odgovor vjerojatno glasi ne!

Prema riječima načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije i prvog zamjenika ministra obrane generala Valerija Gerasimova, upozorio je da sukob neće biti verbalan, što je odjeknuo i zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandar Gruško koji je otvoreno rekao na Solovyov Live YouTube kanal. “Došao je trenutak istine”

Takav bi ton za Washington bio potpuno nezamisliv ako izuzmemo vrijeme karipske krize 1962. godine, a još manje iz “benzinske crpke”, kako je pokojni senator John McCain opisao Rusiju. No ovaj put, čini se, Washington je spreman pregovarati.

Zašto?

Prisjetimo se kategorične izjave zamjenika ministra vanjskih poslova Aleksandra Gruška:

“Samo jasno dajemo do znanja da smo spremni razgovarati o prijelazu s vojnog ili vojno-tehničkog scenarija na politički proces koji će ojačati sigurnost u svim zemljama. Područje OESS-a, euroatlantske i euroazijske regije. Ako to ne uspije, signalizirali smo im [NATO] da ćemo prijeći i na stvaranje protuprijetnji, ali tada će biti prekasno pitati nas zašto smo donijeli te odluke i zašto smo rasporedili sustave.“

Mogućnost novog raspoređivanja oružanih sustava, uključujući hipersonično oružje, koji bi prijetio Sjedinjenim Državama ne samo iz Rusije nego i iz Bjelorusije, Arktika, Atlantika (uključujući Meksički zaljev) i Pacifika natjerala bi Sjedinjene Države da ozbiljno preispitaju ove prijedloge. Zašto? Jedno moguće objašnjenje… je nedovoljno 5 minuta potrebnih za uništavanje strateških mjesta na američkom teritoriju, uključujući Washington, s obzirom na brzinu novih ruskih hipersoničnih napadačkih sustava: Cirkon 9 Macha (9.800-11.025 km/h ili 3 km u sekundi) i Avangard 20-27 Macha (30.000 km/h ili 8,5 km u sekundi).

Treba napomenuti da nova generacija hipersoničnih sustava ne rješava jedini izazov nove geopolitičke stvarnosti s kojim bi se Washington u ovom trenutku trebao pozabaviti.

Rusko-kinesko savezništvo vrlo čvrsto

Osim toga, postoji jedan posebno značajan, nezaobilazan čimbenik, koji se ne smije zanemariti – Kina. Danima prije objave ruskih ultimatuma, kineski predsjednik Xi Yin Ping opisao je odnose s Rusijom koristeći posebno zagonetni diplomatski leksikon: „Mi (razumijem) (Rusija i Kina) smo mnogo više od saveznika“.

Što god se uistinu krilo iza ove izjave, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijiang opisao je odnose između dviju zemalja kao “čvrste”.

U tom smislu, SAD će morati odgovoriti na ruski ultimatum s obzirom na osovinu Moskva-Peking – odnosno apsolutnu noćnu moru roditelja moderne geopolitike Halforda Mackindera, prema kojem je jedina prepreka globalnoj hegemoniji “kolektivnog Zapada” je stvaranje unije dvaju glavnih euroazijskih kolosa – Rusije i Kine.

Ostaje za vidjeti kako će Sjedinjene Države prihvatiti ovu novu geopolitičku stvarnost.