Carlson Tucker: Ljudi što se ovo događa – Amerika infiltrirana cionistima želi srušiti džamiju Al-Aqsa i izgraditi Treći hram

Dok se agresija na Iran i sukobi već danima šire Bliskim istokom, u medijima se sve glasnije postavlja pitanje koje nadilazi uobičajene geopolitičke analize. Postavlja se pitanje je li moguće da agresija koja je zahvatila regiju ima dublji, religijski predznak koji seže u drevna proročanstva. Bivši televizijski voditelj Tucker Carlson pokrenuo je lavinu kontroverzi svojom tvrdnjom da ključni akteri u Washingtonu i Jeruzalemu rat vide kao sredstvo za ostvarenje biblijskog cilja izgradnje Trećega hrama.

Njegova teza, iako na prvi pogled zvuči kao teorija zavjere, to očito nije  i otvara niz pitanja o utjecaju religijskoga mesijanstva na suvremenu politiku te o ljudima koji danas sjede na ključnim položajima moći i upravljaju ratnim operacijama koje su već odnele tisuće života.

Pete Hegseth i njegova vizija čuda

U središtu te priče nalazi se Pete Hegseth, aktualni američki ministar obrane, kojega je Carlson prozvao “ministrom rata”. Ono što je posebno zaintrigiralo javnost jesu Hegsethovi vlastiti nastupi iz 2018. godine, koji su ponovno isplivali na površinu i danas, usred rata, dobivaju sasvim novo značenje. Te je godine na konferenciji u Jeruzalemu Hegseth govorio o nizu povijesnih događaja koje je opisao kao čuda.

Spomenuo je 1917. godinu i Balfourovu deklaraciju, 1948. i stvaranje države Izrael te 1967. i Šestodnevni rat. No najviše pozornosti privukle su njegove riječi o budućnosti. Hegseth je tada izjavio da ne vidi razloga zašto bi “čudo ponovne uspostave Hrama na Brdu hrama” bilo nemoguće. Priznao je da ne zna kako bi se to točno dogodilo, ali je izrazio čvrsto uvjerenje da se to može dogoditi.

Te riječi danas, u ožujku 2026. godine, odjekuju kao proročanstvo koje se možda upravo ostvaruje pred našim očima. Čovjek koji nadzire američke vojne operacije na Bliskom istoku, uključujući i one protiv Irana koje i dalje traju, javno je zagovarao ideju koja bi, ako bi se pokušala provesti u djelo, značila rušenje jedne od najsvetijih muslimanskih građevina, džamije Al-Aqsa, kako bi se napravio prostor za židovski hram. To nije samo pitanje vjere, već potencijalni okidač za apokalipsu kakvu svijet još nije vidio, a koja bi mogla zahvatiti cijelu regiju.

Što je pokret za Treći hram

Kako bismo razumjeli ozbiljnost situacije, važno je objasniti o čemu je točno riječ. Pokret za Treći hram nije nova pojava, no posljednjih je godina, posebice otkako je Donald Trump ponovno preuzeo dužnost predsjednika Sjedinjenih Država, doživio zamah kakav nije viđen desetljećima. Srž toga pokreta čine vjerski cionisti koji vjeruju da je uspostava Države Izrael 1948. godine, a posebno zauzimanje Istočnoga Jeruzalema 1967. godine, božanski znak da dolazi doba Mesije.

Prema njihovu vjerovanju nužan preduvjet za dolazak Mesije jest izgradnja Trećega hrama na Brdu hrama, točno na mjestu gdje danas stoje Kupola na stijeni i džamija Al-Aqsa. To je mjesto treće najsvetije mjesto u islamu, odakle je prema predaji prorok Muhamed uznesen na nebo.

Većina povjesničara i analitičara dugo je taj pokret smatrala marginalnim i ekstremnim. No profesorica Rachel Feldman s Dartmouth Collegea u svome istraživanju dokumentira kako je taj pokret od 2012. godine znatno porastao, migrirajući s vjerskih margina u položaj s kojega ima pristup državnom financiranju, policijskoj zaštiti i širokoj političkoj potpori.

Temple Institute, vodeća organizacija posvećena izgradnji Hrama, danas se nalazi na prestižnoj lokaciji nasuprot Zidu plača i izlaže rekonstruirane hramske posude, uključujući zlatni kandelabr vrijedan milijun dolara, sve spremno za trenutak kada se za to ukaže prilika. Mnogi vjeruju da bi trenutačni rat mogao biti upravo ta prilika.

Povezanost s ratom protiv Irana

Carlson u svome komentaru postavlja izravnu vezu između Hegsethovih uvjerenja i rata koji se upravo sada vodi. Njegova teza ukratko glasi da određeni krugovi unutar izraelske i američke vlasti rat s Iranom ne vide samo kao sukob oko nuklearnoga programa ili regionalne dominacije, već kao sredstvo za pokretanje eshatološkoga lanca događaja.

Ideja je da bi masovni regionalni sukob, kakav je ovaj koji već mjesecima traje, mogao dovesti do međunarodne krize u kojoj bi se mogao srušiti postojeći status quo na Brdu hrama. Povijest nas uči da su nasilje i religija na tomu mjestu oduvijek bili isprepleteni. Još 1984. godine židovska teroristička skupina pokušala je dići u zrak Kupolu na stijeni kako bi izazvala rat koji bi otvorio put za Hram.

Danas je, međutim, situacija drukčija. Rat je već ovdje, a ideja o židovskoj suverenosti nad Brdom hrama sve se više normalizira u izraelskome društvu. Ključne političke figure poput Itamara Ben Gvira, ministra nacionalne sigurnosti, više su puta posjetile Brdo hrama uz policijsku pratnju, unatoč zabrani židovske molitve na tomu mjestu.

Ben Gvir je otvoreno rekao da bi, kada bi mogao, postavio izraelsku zastavu na to mjesto, a na pitanje želi li ondje izgraditi sinagogu, na kraju je priznao da bi to želio. Njegove posjete i izjave sada se događaju u ozračju rata, što im daje dodatnu težinu.

Američka administracija i cionistički lobi

Carlsonovo pitanje “Što je ovo, ljudi?” odnosi se na širi kontekst infiltracije cionističkoga lobija u sve pore američke vlasti. Njegova primjedba nije usmjerena isključivo na Hegsetha, već na cijelu plejadu ljudi u administraciji aktualnoga predsjednika Donalda Trumpa koji imaju izrazito bliske veze s Izraelom i koji danas, usred rata, donose ključne odluke.

Mike Huckabee, američki veleposlanik u Izraelu, više je puta izjavio da ne postoji nešto poput Palestinaca ili okupacije te da je Zapadna obala zapravo Judeja i Samarija, čime negira mogućnost bilo kakve palestinske države. On svoj stav temelji na vjerskome uvjerenju da je Bog dao tu zemlju Židovima, a njegova uloga u pregovorima tijekom rata od presudne je važnosti.

Marco Rubio, državni tajnik, poznat je po svojim vezama s cionističkim lobijem i zalaganju da Izrael “dovrši posao” u Gazi i na iranskim bojištima bez ikakvih uvjeta. Elise Stefanik, veleposlanica pri UN-u, također je u Knesetu govorila o potrebi bezuvjetne potpore Izraelu. Ti ljudi ne kriju svoje stavove. Oni otvoreno govore o ukidanju dvodržavnoga rješenja i širenju izraelskoga suvereniteta, a sada, u vrijeme rata, njihove riječi imaju dalekosežne posljedice.

Norm Coleman, bivši senator na čelu Republikanskoga židovskog koalicijskog vijeća, često se spominje kao ključna figura koja je vršila pritisak na Trumpa da odabere upravo takve kandidate i da nastavi s bespogovornom potporom Izraelu u ratu protiv Irana. Njegova organizacija poznata je po izdašnim donacijama političarima koji bespogovorno podupiru izraelsku politiku.

Reakcije na Carlsonove tvrdnje

Kada je Tucker Carlson iznio svoju tezu o Chabadu i Trećemu hramu, naišao je na žestoke kritike, posebice od strane židovskih organizacija. Glasnogovornik Chabada Yaacov Behrman nazvao je Carlsonove tvrdnje “opasnom krvnom klevetom” i “klevetničkom laži”. Naglasio je da se Chabad usredotočuje na dobra djela i donošenje dobrote u svijet, a ne na političke zavjere.

Republikansko židovsko koalicijsko vijeće također je stalo u obranu Chabada, ističući da predsjednik Trump i njegova administracija odbacuju te “gnjusne” komentare. Čak je i sam Donald Trump izjavio da je “Tucker skrenuo s puta” i da nije dio njegova pokreta, optuživši ga da nije dovoljno pametan da razumije o čemu se radi.

No činjenica je da imamo video. Da jasno čujemo što govori i objašnjava Pete Hegseth – upravo o Trećem hramu. Dakle, nema nikakve zavjere, nego se radi o čistim činjenicama gdje Pete Hegseth, čovjek koji upravlja najjačom vojskom svijeta, javno je govorio o izgradnji Hrama kao o “čudu” koje se može dogoditi.

U isto vrijeme izraelski ministri sve češće krše status quo na Brdu hrama, a pokreti koji se zalažu za rušenje Al-Aqse dobivaju državna sredstva i zaštitu. Sve se to događa usred rata s Iranom koji i dalje bijesni.

Balkan i cionizam

Slična se dinamika odvija i na Balkanu, gdje većina političkih elita bezuvjetno podupire zločinačku politiku Izraela. Taj obrazac podrške nije ograničen samo na političare, već je prisutan i među pojedincima koji javno iskazuju odanost Tel Avivu, često nauštrb interesa vlastitih naroda i temeljnih načela pravde.

Albanski premijer Edi Rama tako je početkom 2026. godine u Knesetu održao govor u kojem je Izrael potpuno oslobodio odgovornosti za genocid u Gazi, okrivljujući isključivo Hamas za humanitarnu katastrofu u kojoj je život izgubilo više od 71.000 Palestinaca .

Rama je Netanyahua nazivao “dragi Bibi“, govorio mu da su mu “koljena drhtala” dok je govorio pred njim, a izraelskom je premijeru uputio “najdublju i najiskreniju zahvalnost” što ga je ugostio . Njegova administracija redovito glasa u korist Izraela u međunarodnim tijelima, dok istodobno nikada nije osudila ratne zločine ni genocid nad palestinskim narodom .

Sličnu sliku nalazimo i u Srbiji, gdje se grade strateški odnosi s Izraelom, dužnosnici poput Aleksandra Vučića zahvaljuju Izraelu na podršci teritorijalnoj cjelovitosti Srbije i odbijanju priznanja Kosova.

Albanska ministrica Elisa Spiropali javno je pozvala Iran da prekine nuklearne aktivnosti, potvrđujući “Izraelovo pravo da postoji” . Istodobno, tisuće Albanaca izašlo je na ulice Tirane pod sloganom “Ne u moje ime” noseći palestinske zastave i poruke “Ne rukuj se s ugnjetavanjem i barbarstvom”.

Jedna od prosvjednica, Sidorela Vatnikaj, poručila je: “Rukovanje s ratnim zločincem kao što je Netanyahu nije u naše ime. Mi kao Albanci znamo što znači biti žrtvom genocida i želimo prosvjedovati protiv genocida koji se sada događa u Gazi” .

Takva jednobrazna podrška, koja dolazi i od političara i od pojedinaca diljem Balkana, nameće zaključak da nije riječ o slučajnosti već o koordiniranom djelovanju. Sve upućuje na to da je riječ o organiziranom obrascu koji se vjerojatno nadzire iz jednog središta moći, a to se središte najvjerojatnije nalazi u Tel Avivu.

Dok se narodi Balkana suočavaju s vlastitim povijesnim traumama i borbama za pravdu, njihove političke elite bespogovorno slijede vanjske upute, podupirući politiku koja je na Bliskom istoku dovela do nezapamćene humanitarne katastrofe.

Povjesničar Olsi Jazexhi otišao je korak dalje, ustvrdivši da je Ramina nekritička podrška Izraelu izravno povezana s njegovim problemima s pravosudnim tijelima koja ga gone za korupciju te da mu je “Netanyahu obećao zaštitu”.

To otkriva još dublju dimenziju ovih odnosa, gdje se podrška zločinačkoj politici razmjenjuje za osobnu zaštitu političara od domaćih institucija. Upravo zbog svega toga, pitanje koje je Tucker Carlson postavio za Ameriku i Izrael, “Što je ovo, ljudi?”, s jednakim pravom treba postaviti i na Balkanu.

Povjesničar Giles Fraser upozorava da bi igranje s mesijanskim očekivanjima na tako osjetljivome mjestu moglo dovesti do katastrofe koja bi progutala cijelu regiju. Ako je njegova procjena točna, onda ono čemu danas svjedočimo na Bliskom istoku nije samo još jedan u nizu sukoba, već možda početak nečega puno većeg i strašnijega.

Hrvatski cionizam

Ovo je već posebna priča. Cionistički režim se također infiltrirao svuda. Vlada otvoreno podupire Izrael. U Zapadnoj Hercegovini, Amir Gros Kabiri je novcem pokupovao navijače i političare. U mostarskom poduzeću Aluminij ima više izraelskih zastava nego u Telavivu. Kabiri drži sve pod kontrolom.

Hrvatima Zapadne Hercegovine je ispran mozak i pakira im se sukob s Bošnjacima. Cilj je vjerojatno očistiti lijepu i bogatu Hercegovinu, te u nju naseliti neke druge ljude.

Što reći za kraj?

Hoće li se proročanstva ispuniti ili će hladna geopolitička računica prevladati, ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno. Svijet više ne može zatvarati oči pred činjenicom da religijska uvjerenja, ma koliko ezoterična ili čudna zvučala, danas oblikuju stvarnost na bojnome polju. Sukob na Bliskom istoku možda više nije samo rat za teritorij ili resurse, već rat za ispunjenje biblijskih proročanstava.

Morate znati, kada se rat vodi u ime religije, onda više nema racionalosti. Ne broje se ni mrtvi ni ranjeni. U religijskom sukobu nastupa kaos – stanje bez ikakve kontrole. Sve je dopušteno i to je najpogubnije.