Čudna kineska svađa između Soroša i BlackRocka

Bizarni rat riječi izbio je posljednjih dana na stranicama financijskih medija između milijardera hedge fonda i stručnjaka za revoluciju u boji, Georgea Soroša, i divovske investicijske grupe BlackRock. Riječ je o odluci predsjednika tvrtke BlackRock Larryja Finka o otvaranju prvog zajedničkog fonda u stranom vlasništvu u Kini, vjerojatno radi privlačenja ušteđevine kineskog novog (i brzo nestajućeg) stanovništva sa srednjim prihodom. U nedavnom novinskom intervjuu Soros je odluku o BlackRocku nazvao prijetnjom ulagačima BlackRocka i nacionalnoj sigurnosti SAD-a.

Ovaj naizgled apsurdan sukob stavova između dva diva financijskih predatora na Wall Streetu krije daleko veću priču: prijeteći sustavni kolaps unutar Kine kao piramide financijskog duga koja je vjerojatno najveća na svijetu. To bi moglo imati domino efekt na cjelokupno svjetsko gospodarstvo daleko veće od Lehmanove krize iz rujna 2008. godine.

”Svjetski ekonomski terorist”

Soroš je 06. rujna napisao gostujuće uredničko izdanje u Wall Street Journalu oštro kritizirajući BlackRock zbog ulaganja u Kinu: “Žalosna je pogreška sada ulijevati milijarde dolara u Kinu. To će vjerojatno značiti gubitak novca za korisnike BlackRocka i što je još važnije, naštetit će interesima nacionalne sigurnosti SAD-a i drugih demokracija. ”Soroš se navodno brinuo za nacionalnu sigurnost SAD-a. Nadalje je rekao: “Inicijativa BlackRocka ugrožava interese nacionalne sigurnosti SAD-a i drugih demokracija, jer će novac uložen u Kinu pomoći u unaprjeđenju režima predsjednika Xija, koji je represivan u zemlji i agresivan u inozemstvu.” BlackRock je izdao odgovor u kojem se navodi: “SAD i Kina imaju veliki i složen gospodarski odnos … Kroz našu investicijsku aktivnost, upravitelji imovine sa sjedištem u SAD-u i druge financijske institucije doprinose ekonomskoj međusobnoj povezanosti dva najveća svjetska gospodarstva.”

U vrijeme kada se naduto zdanje kineskih banaka i konglomerata nekretnina urušava gotovo svakodnevno, obrana BlackRocka i predsjednika uprave Finka teško da zvuči istinito. To sugerira da postoji mnogo više iza odnosa BlackRocka i Kine, kao i iza Soroševog napada. Dva dana prije Soroševog članka u časopisu, službeni China Global Times napisao je oštar članak nazivajući Soroša “svjetskim ekonomskim teroristom”. Jedna od njihovih optužbi bila je da je Sorošev novac financirao “revoluciju u boji” u Hong Kongu 2019., protiv novih zakona Pekinga koji su de facto okončali neovisni status otoka.

Međutim, oštar napad na Soroša daleko je vjerojatnije izazvao članak, kojeg je Soros napisao u londonskom Financial Timesu pet dana ranije, u kojem je oštro napao Xi Jinpinga i trenutne represije nad privatnim kineskim tvrtkama poput Jacka Ma’s Alibabe i Ant Financial. 30. kolovoza Soroš je u članku imenovao suzbijanje privatnog poduzetništva predsjednika Xi Jinpinga “značajnim razlogom za zastoj u kineskom gospodarstvu” koje bi “moglo dovesti do sloma”. Nadalje je istaknuo kako su glavni zapadni burzovni indeksi, poput Morgan Stanleyjevog MSCI-ja i Black Rockova ESG Awarea, “učinkovito prisilili stotine milijardi dolara koji pripadaju američkim ulagačima u kineska poduzeća čije korporativno upravljanje ne zadovoljava potrebne standarde; sada se vrši moć i odgovornost od strane jednog čovjeka (Xi) koji nije odgovoran nijednom međunarodnom tijelu.” Pozvao je Kongres da donese zakone koji bi ograničili ulaganja upravitelja imovine na “tvrtke u kojima su stvarne upravljačke strukture transparentne i usklađene s dionicima”.

Zanimljiv je aspekt u vezi sa Soroševim optužbama protiv financijske transparentnosti Pekinga da su one činjenično točne, temeljene na javnim izjavama kineskih regulatora, kao i menadžera i regulatora Wall Streeta. Kineska financijska tržišta su neprozirna, a pravila se nepredvidivo mijenjaju u pogledu toga tko će biti spašen, a tko ne. Tekući slom ogromne kineske grupe za nekretnine i financije Evergrande samo je jedan nedavni primjer visokog rizika današnjeg ulaganja u Kinu.

Ne tako Evergrande

Svjetska “najvrjednija” skupina nekretnina ujedno je i najzaduženija svjetska grupa koja posluje nekretninama. Evergrande, sa sjedištem u Shenzhenu, već je mjesecima na rubu bankrota jer ne ispunjava zajmove nakon zajma, a glavne agencije za ocjenjivanje kreditne sposobnosti smanjile su njezin rejting na status bezvrijednosti. Grupa duguje ukupno 305 milijardi dolara, a taj dug iznosi i offshore u dolarima, plus domaći neregulirani zajmovi iz takozvanih WMP-ova ili proizvoda za upravljanje bogatstvom. Kako im financije propadaju, a prodaja stambenih jedinica pada, desecima tisuća potencijalnih vlasnika stanova prijeti da su platili nedovršene stanove. Kineska središnja banka do sada nije intervenirala, ali sve se više špekulira da je državna pomoć grupe udaljena nekoliko dana kako bi se spriječila sistemska financijska zaraza. Razlog je očito u tome što je Evergrande samo vrh zaduženog, ledenog brijega korporacijskog sektora u Kini.

U kolovozu je kineska kompanija Huarong Asset Management Co., takozvana “loša banka” koju je Ministarstvo financija osnovalo kako bi preuzela imovinu problematičnih kineskih tvrtki, morala biti spašena od strane države kako bi spriječila ono za što su se mnogi bojali da će biti kineska “Lehman” kriza.” Huarong je jedno od četiri takva državna poduzeća stvorena nakon azijske financijske krize 1998. za upravljanje imovinom državnih tvrtki u stečaju. Iako je u većinskom vlasništvu kineskog Ministarstva financija, od 2014. godine prodalo je dionice drugima, uključujući Goldman Sachs i WarburgPincus.

Nakon 2014. Huarong je izrastao u ne bankarskog financijskog diva i financirao spektakularan rast putem duga. To je počelo biti bjelodano 2020. godine tijekom Covid krize. U siječnju 2021. kineski sud sudio je predsjedniku Lai Xiaominu, koji je osuđen na smrt bez odgode zbog podmićivanja, pronevjere i bigamije, u čudnoj zbirci optužbi. Sud je objavio: “Ugrozio je [kinesku] financijsku stabilnost.”

Kada grupa Huarong nije uspjela objaviti svoje godišnje financijsko izvješće do roka, odnosno do kraja ožujka, pojačali su se strahovi od lančane reakcije bankrota, jer su milijarde njezinih off-shore dolarskih obveznica bile u opasnosti. Ukupni dugovi procijenjeni su na oko 209 milijardi dolara. Navodno, umjesto da je konzervativno upravljao problematičnom imovinom, Lai je iskoristio status nebankarske banke u državnom Ministarstvu financija kako bi se bavio svime od privatnog kapitala do špekulacija nekretninama do trgovanja bezvrijednim obveznicama, divlje posuđujući milijarde. Država je u kolovozu prisilila vlastitu grupu CITIC da spašava Huarong. Ipak, jasno je da je ovo samo početak velike financijske krize u Kini.

Povećavanje krize

Mjesecima je Xi Politbiro pokušavao, sa sve većim očajem, zaustaviti rast kolosalnog financijskog mjehurića u svom sektoru nekretnina. Ranije ove godine Xi je objavio slogan “stanovanje je za život, a ne za nagađanja”. Njegovi potezi da se smrzne i polako ispuše veliki balon nekretnina vjerojatno su prekasni. Izgradnja i prodaja nekretnina najveći su pojedinačni dio kineskog BDP-a, prema službenim procjenama, preko 28 %. Nije tako lako zahtijevati da se sredstva ulažu u “produktivne” projekte, a ne u špekulacije o neprestano rastućim cijenama nekretnina.

Xi je sve više poduzimao korake ne bi li pokušao kontrolirati financijski mjehur problema s poslovanjem nekretninama i njegovu prijetnju krize sustavu, poput one u SAD-u 2008. godine, uvodeći korake za ograničavanje kreditiranja nekretnina. Prema kineskim podacima, iznos ukupnog financiranja nekretnina smanjen je za 13 % u prvoj polovici 2021. u odnosu na 2020. Istodobno dug kineskih kompanija za nekretnine po obveznicama i drugim dugovima iznosi više od 1,3 bilijuna RMB ili 200 milijardi USD 2021., a gotovo 1 bilijun RMB 2022. Ugovorni sektor nekretnina sve će više onemogućiti tako veliku otplatu i bez sumnje dovesti do novih zadanih postavki diljem Kine. Nedavno je Ping An, najveća kineska osiguravajuća grupa, također uvelike uložena u nekretnine, bila prisiljena izdvojiti 5,5 milijardi dolara rezervi za gubitke po kreditima vezanim za njezino ulaganje u neplatiša, China Fortune Land Development Co.

Da je samo Evergrande nesolventan zbog nepodmirenih dugova u kontrakcijskom gospodarstvu, kineske vlasti bi njime nesumnjivo mogle upravljati na ovaj ili onaj način, zahtijevajući od njegovih državnih banaka ili velikih skupina poput CITIC-a neka jednostavno ”progutaju” loše dugove kako bi suzbile širenje krize . Problem je u tome što su Evergrande, Huarong, PingAn i drugi veliki kineski investitori u nekretnine očito samo simptomi gospodarstva koje se zadužilo daleko od onoga što je bilo razborito. U travnju je Državno vijeće KPK-a u Pekingu reklo lokalnim samoupravama da se njihova takozvana vozila za financiranje lokalne uprave s procijenjenim (nitko ne zna) bilijunima dolara koje su imali u nereguliranim bankovnim kreditima u sjeni koji se koriste za financiranje lokalnih projekata, moraju riješiti viška loših kredita ili će propasti.

Peking je 01. srpnja objavio da se prihodi lokalne uprave od prodaje zemljišta programerima, otprilike polovica svih lokalnih prihoda, moraju poslati središnjem uredu Ministarstvu financija u Pekingu i da se više ne smiju koristiti lokalno. To je dovelo do katastrofalnog kolapsa u iznosu od više bilijuna dolara vrijednim bankama u sjeni i u građevinskim projektima. Nema više pomoći u Pekingu. U isto vrijeme, solventnost krhkog, “malog” bankarskog sektora, vrijednog više bilijuna dolara u Kini je pod znakom pitanja, jer se banke sve više zatvaraju. Budući da se nacionalni državni divovi približavaju bankrotu, verbalni rat između BlackRocka i Georgea Soroša poprima novu dimenziju. Kina je u ozbiljnoj krizi zbog velikih dugova.

Kina već ima najveći svjetski opseg željezničkih pruga za velike brzine, no one gube novac. Inicijativa BeltRoad zatrpana je dugovima koje zemlje ne mogu otplatiti, a kineske banke oštro su smanjile kredite za projekte BRI Ceste svile sa 75 milijardi USD 2016. na 4 milijarde USD 2020. Njegova demografska kriza znači beskonačan protok jeftine seoske radne snage izgraditi tu infrastrukturu naglo propada. Srednja klasa je duboko zadužena kupovinom novih automobila i domova kad su bila dobra vremena. Ukupni dug kućanstva, uključujući hipotekarne i potrošačke kredite za automobile i kućanske aparate u 2020. bio je ogromnih 62 % BDP-a. Institut za međunarodne financije (IIF) procijenio je da je ukupni kineski domaći dug porastao na 335 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) 2020.

Spašavanje pekinškog Wall Streeta?

Čini se da Peking traži veliku de facto pomoć od inozemnih ulagača u svoje problematične dionice i obveznice, koje vodi Wall Street. Velike banke i investitori na Wall Streetu već su nekoliko godina blisko uključeni u Kinu. Budući da su američke burze na opasnim povijesnim vrhuncima, a EU u velikim problemima, možda se nadaju da će ih Kina spasiti, unatoč jasnim dokazima da su kineska korporativna računovodstvena pravila neprozirna, što pokazuje Evergrande. Od 2019. godine Morgan Stanleyjevog široko rasprostranjenog svjetskog indeksa MSCI All Country bilo je dopušteno uvrštavanje na popis velikih kineskih tvrtki koje, kako je Soros točno primijetio, prisiljavaju zapadne dioničke fondove da kupuju milijarde dolara kineskih dionica. BlackRocku je sada dopušteno ulagati kinesku osobnu štednju u svoja sredstva. Nije jasno postoje li drugi dijelovi dogovora.

Ovo je lonac potencijalnog zlata kojeg su Wall Street i BlackRock stavili izvan Pekinga. Osuda Soroša usmjerena prema BlackRocku, najvećem privatnom investicijskom fondu na svijetu, očito je strateška. Može li se dogoditi da Soroš namjerava ponoviti svoj rušenje vrijednosti na tržištu obveznica, kakvo se dogodilo u Rusiji 1998., nakon što je uzeo svoju dobit? Ako je tako, nije ni čudo što službeni kineski mediji Soroša nazivaju “ekonomskim teroristom”. Bez obzira na okidač, takav kolaps kineskog dužničkog mjehura učinio bi Lehmanovu krizu iz 2008. blijedom u usporedbi s ovime što slijedi.

Autor: F. William Engdahl