Iran navodno ima nuklearnu bombu spremnu za upotrebu

Bivši analitičari CIA-e i međunarodni analitičari tvrde da Iran posjeduje nuklearnu bombu kojom prijeti Zapadu.

Bivši analitičar CIA-e Larry Johnson i međunarodni analitičar Pepe Escobar izjavili su u nekoliko intervjua da Iran raspolaže nuklearnom bombom sposobnom za ozbiljnu štetu, što bi trebalo odvratiti nastavak izraelsko-američkog rata. Iako mnogi poznavatelji iranske politike sumnjaju u postojanje bombe, sama vijest izaziva strah i mogla bi utjecati na poteze Zapada.

Alfredo Jalife-Rahme piše da postojanje iranske atomske bombe zagovaraju prijatelji Teherana, no to je malo vjerojatno i djeluje kao dezinformacija za one koji poznaju misao imama Homeinija, čuvara revolucije i iranskog ministarstva vanjskih poslova. Bez obzira na to, strah koji ova vijest izaziva mogao bi natjerati Zapad na povlačenje.

Bivši analitičar CIA-e Larry Johnson, blizak američkoj vojsci, i poznati međunarodni analitičar Pepe Escobar, blizak Kremlju, tvrde u nekoliko intervjua da Iran posjeduje nuklearni uređaj sposoban za ozbiljnu štetu, koji bi trebao odvratiti nastavak izraelsko-američkog rata. Johnson je s čuvenim Napolitanom iznio da je 29. svibnja pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar prenio kontroverznom Marcu Rubiju poruku da je Iran spreman izvesti nuklearni test u slučaju izostanka dogovora: „Iran bi to dokazao vlastitom nuklearnom bombom ili onom koju bi mu isporučili, recimo, Pakistan ili Sjeverna Koreja.” Dan kasnije, Johnson na svom portalu Sonar21 postavlja pitanje: „Posjeduje li Iran atomsku bombu? Izvor na visokoj razini odgovara potvrdno.”

U svojoj video-poruci, vrlo traženi Pepe Escobar tvrdi da je iranski predsjednik Masoud Pezeshkian objasnio novu nuklearnu poziciju Irana pakistanskom ministru vanjskih poslova. Usred tsunamija (dez)informacija, iste pristrane i zlonamjerne izvore zasjenila je lažna „ostavka” iranskog predsjednika Pezeshkiana, koju je između ostalih prenio bivši potpukovnik Douglas Macgregor, blizak Trumpu 1.0.

Isti petak, 29. svibnja, dok se Trump pojavio u „kriznom uredu”, autor je u intervjuu za Negocios TV istaknuo da mu je čudan izostanak državnog tajnika Marca Rubija, koji je upravo pregovarao s pakistanskim kolegom. Njegovi bliskoistočni izvori, obično dobro informirani, javljaju da je iranski predsjednik pred pakistanskim premijerom Shehbazom Sharifom iznio svoj konačni stav u tri točke u slučaju nastavka američkih napada i lažnog izraelskog primirja (vidi pokolj civila u južnom Libanonu): 1) trenutačno povlačenje iz pregovora o nuklearnom sporu s SAD-om; 2) napuštanje formata dogovora koji je definirao graničnu količinu obogaćivanja uranija i njegovu isporuku jednoj od četiri zemlje: Rusiji, Kini, Kazahstanu ili Pakistanu; i 3) detonacija nuklearnog uređaja na iranskom tlu kao demonstracija suverene tehnološke sposobnosti.

U posljednjih pet dana dogodilo se mnogo toga, uključujući izraelski pokolj civila u južnom Libanonu, otkako izraelski ministar obrane Israel Katz, u dosluhu s ministrom sigurnosti Itamarom Ben Gvirom, Bezalelom Smotrichem i „poremećenim” premijerom (kako ga je nazvao Trump) Benjaminom Netanyahujem, nastoji oponašati neizbrisivi genocid u Gazi, što je uznemirilo šijite Islamske Republike, koja je zahtijevala poštivanje primirja od strane Izraela. Njegovo zlonamjerno odbijanje navodno je izazvalo masovni iranski odgovor na sjeveru Izraela.

Istodobno s dramatičnim događajima, proširio se i poznati telefonski poziv „bijesnog” Trumpa, koji je, prema riječima bivšeg izraelskog agenta jedinice 8200 Baraka Ravida, izvikao Netanyahuu da spriječi veliki napad na libanonsku prijestolnicu. Ne može se zanemariti ni uznemirujuća izjava zamjenika glavnog inspektora, brigadira Mohammada Jafara Asadija, koji je u kontekstu nagađanja o perzijskom nuklearnom programu rekao da „Iran još nije otkrio sve svoje ‘adute’ usred eskalacije SAD-a i Izraela”. Što bi to moglo biti? Strogo zatvaranje tjesnaca Bab al-Mandeb, koje bi moglo zadati smrtni udarac globalnim geofinancijama Izraela, SAD-a i Zapada? Ili obrambena detonacija iranske nuklearne bombe, vlastite ili „posuđene”, koja bi rat dovela u novu fazu eskalacije?