fbpx

Izbori u Rusiji – Putin i njegov politički kapital

Rusija

Sredinom prošlog mjeseca je Gornji dom ruskog parlamenta odredio je datum ruskih predsjedničkih izbora. Oni će se održati 18. ožujka i Vladimir Putin je već najavio kandidaturu. Prema istraživanjima javnog mnjenja, aktualnog ruskog predsjednika i njegovu politiku podržava preko 80% građana Ruske Federacije. Vladi i premijeru Dmitriju Medvedevu je rejting padao tijekom prvog udara sankcija i pada cijena nafte, da bi se s izlaskom iz recesije i povratka na put gospodarskog rasta stanje popravilo i sada vladu i premijera podržava više od 55% građana.

Po svemu sudeći, Vladimir Putin će dobiti još jedan mandat. Ali gdje su korijeni ovako visoke popularnosti lidera Kremlja u ruskim narodu? U zemljama gdje se na izborima pobjeđuje s 51% dobivenih glasova ili s vrlo malom razlikom, možemo govoriti o određenoj razini podijeljenosti društva, ali u Rusiji ne. Da su svi indoktrinirani propagandom Kremlja, to je obična laž. Iako je uvriježeno mišljenje kako su mediji u Rusiji pod strogom kontrolom države, imate radio Eho Moskve, list Vedomosti, rusko izdanje Forbesa i brojne visokotiražne listove, internetske portale i neovisne televizije koje oštro kritiziraju politiku aktualne vlasti. Na kraju, ako izuzmemo komuniste i Vladimira Žirinovskog i njegovu formalno “liberalnu stranku”, ili “liberalno-demokratsku na ruski način”, prozapadna oporba jednostavno ne uspijeva zadobiti povjerenje naroda.

Sve je počelo 31. prosinca 1999. godine, kada je prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin tijekom novogodišnjeg obraćanja naciji najavio svoju ostavku. Rusima je poručio: “Odlazim, jer sam učinio sve što sam mogao!”, iako je bilo jasno da više nije u stanju obavljati svoje dužnosti.

Jeljcin

FOT: Boris Jeljcin

Rusija je tada bila izložena procesu “balkanizacije” i bila je pogođena raznim oblicima separatizma. Jedva je imala vremena da se oporavi od bankrota iz 1998., kojeg su uzrokovali prozapadni liberali i emisari novih ekonomskih politika koje su Rusiju trebale “odvesti u blagostanje”.

Na vlast dolazi mladi i energični Vladimir Putin, kojeg je ranije KGB čiji je bio operativac, podigao sovjetskim, gotovo spartanskim metodama. U svakom slučaju, Rusija ga je dočekala s nadom, entuzijazmom i svojom je pojavom uzrokovao val općeg optimizma u društvu.

U politici je uklonio politički vakum, vratio red u Sjevernom Kavkazu, a zatim pobijedio u ratu u Južnoj Osetiji. Putinu se pripisuju pobjede i koje je osvojio formalno, odnosno kao premijer, iako je njegovo vodstvo u vladajućem tandemu s Medvedevom nikada nije bilo upitno.

Javnost priznaje nesporni politički uspjeh Putina, koji kao šef države neprestano dobiva visoke ocjene. Osim toga, Putinova su dostignuća bili prisiljeni priznati i na Zapadu. Nije ga slučajno na kraju njegovog drugog mandata američki časopis Time proglasio čovjekom godine “koji je Rusiji vratio status svjetske sile”.

Međutim, čim se  da se nad bivšim Sovjetskim Savezom za Zapad nadvila zastrašujuća sjena Euroazijske ekonomske unije, koju svi smatraju za reinkarnaciju Sovjetskog Saveza, euroatlantska politička oligarhija mijenja optužnicu protiv Rusije.

No, sve uzalud, jer je u svom povijesnom govoru u Münchenu 10. veljače 2007. Vladimir Putin odredio smjernice unutarnje i vanjske politike, od koje nije odstupio do danas.

Prvo zvono upozorenja je bilo takozvani “Močvarni proces”, koji se odvijao prilično brzo, ali se primijetio osjetan nedostatak široke baze na koju bi se mogla osloniti takozvana ruska “peta kolona”.

Transatlantski politički stratezi su zaigrali na kartu Maidana i zbog povratka Krima u Rusiju su pokrenuli “rat sankcijama” protiv Moskve. Ovi događaji su bili novi povijesni izazov za Rusiju i neočekivani izlazak iz recesije, vraćanje gospodarskom rastu, obuzdavanje inflacije, ponovno popunjavanje djelomično ispražnjenih državnih rezervi, vojna kampanja u Siriji koja ne probija proračun za obranu i bezrezervna podrška narodu Donbasa su nesumnjivo uspjeh za zemlju koja je trebala biti bačena na koljena sankcijama i obaranjem cijena nafte.

putin medvedev

FOTO: Putin i Medvedev

Na početku su mnogi smatrali da će nasljednik Borisa Jeljcina biti puno gori, posebno zbog njegovih dobrih odnosa s Čubaisom i ruskim liberalima. Neki su čak očekivali da je izdati zemlju.

No, Putin je došao na vlast kada je Rusija opet bila na rubu ponora i sve je mogao učiniti, samo ne stvarati dodatne podjele u društvu.

Ljudi koji su u 2000. glasali za Putina su to vrlo dobro razumjeli, ali je on ipak tako bio nasljednik osobe koja je narod dovela do kritične točke. Većina birača misli na osobnoj i relativno kratkoročnoj razini. U tom smislu, da je nasljednik Jeljcina dopustio daljnje propadanje države, to bi odgovaralo nekima u tadašnjoj strukturi vlasti.

Ipak, Putin se prilično brzo odmaknuo od onih koji su ga doveli na vlast. Dovoljno je podsjetiti na sudbinu Berezovskog i “ograđivanja od oligarhije”. Osim toga, narod je napokon osjetio da ima lidera sa stavom. Rat u Gruziji, a kasnije ujedinjenje Krima s Ruskom Federacijom, da ne govorimo o ruskoj kampanji u Siriji, gdje su uništeni svi planovi američke i izraelske vladajuće elite, uzrokovali su oštar sukob Putina sa Sjedinjenim Državama.

S obzirom na cijelu povijest moderne Rusije, drugi način vladavine u cijeloj zemlji, osim klanovske, bilo je nemoguće očekivati. U središtu su još uvijek primjetni interesi oligarhije, koja nije uništena, kao na primjer “klasni neprijatelj”. Međutim prorijeđena je i svela se na Putinu odane ljude.

Istovremeno se na Zapadu kolebaju jako pritisnuti Rusiju, jer misle da će, ako izvrše jači pritisak na zemlju, doći do još većeg otpora naroda prema vanjskom faktoru.

kremlj

FOTO: Kremlj

Pesimisti su govorili kako su lokalne pobjede u Čečeniji, Južnoj Osetiji, Abhaziji na Krimu, kampanja u Siriji i poraz terorista kalifata važni, ali da se ne možete riješiti problem Krima, Južne Osetije i Abhazije i Sirije, a da se zbog toga izgubi cijela Rusija.

Ipak, čini se da se nije izgubilo ništa. Štoviše, ekonomski pritisak je konačno prisilio ruski vladu i vodstvo da diversificiraju gospodarstvo, okrenu se industriji, sektoru visoke tehnologije, vojnoj industriji, poljoprivredi i realnom sektoru općenito i da odustanu od politike da je Rusiji dovoljno da bude “benzinska i plinska postaja Europe i svijeta”, kakvu joj je sudbinu predviđao pokojni američki strateg Zbigniew Brzezinski.

Kada se za nekoliko godina ili desetljeća budu svodili računi, 15 godina relativno dobrih odnosa sa zapadom su Rusiji donijeli produbljivanje znanstvenog i tehnološkog jaza između Rusije i Zapada. Sada su, prije svega Moskva i Washington, u sučeljavanju. Do pogoršanja je došlo ne zato što Zapad nema snage, nego zato što je do posljednjeg trenutka Putin želio ostati jak i neovisan, ali i prijatelj Zapada. Ali, nemoguće je biti prijatelj sa Zapadom i moguć je samo vazalski odnos. Ali je nemoguće je biti uspješan lider Rusije s takvom logikom vladavine.

Rusija ima i problem sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, jer je prijevarom, bez dokumenata prevedenih na ruski, pod neprihvatljivim uvjetima uvučena u WTO. Stoga je u ovom mandatu Putin, kada je vidio da je bio u teškoj situaciji, to shvatio i radikalno promijenio stav prema Zapadu, kao i prema oligarsima. Možda Putin konačno shvati, a možda zna, ali ne želi reći, da se nemoguće pomiriti sa Zapadom, ovakvim kakav jest. Čak i ako učini neke ustupke, uvijek će ostati neprijatelj Rusije i neće odustati od starog plana da je uništi i podijeli na male sektaške i državice raznih etničkih skupina. Koliko je Putin svjestan toga, to nitko ne zna. No, shvatio je da Rusija u WTO nije adekvatno zastupljena, što tvrde i Indija i Kina ili druge zemlje s velikim gospodarstvima.

Nakon što su uvedene sankcije, Kremlj i Središnja banka Rusije rade sve kako bi uspostavili bankarski i financijski sustav usluga koji će pogodovati domaćim proizvođačima, što već daje rezultate.

No, kada je izabran na najvišu dužnost, Vladimir Putin je bio suočen s izborom hoće li nastaviti defetističku liniju ili pokušati Rusiju podići s koljena. Na kraju je izabrao vlastitu linearnu politiku, koju je tijekom 15 godina stalno mijenjao. Od čovjeka kojega su na vlast doveli u narodu nimalo omiljeni ljudi, postao je nacionalni lider, što potvrđuju i brojna istraživanja javnog mnijenja, čak i mišljenje inozemne javnosti. Njega je povijest prisilila da donese pravu odluku. Kao predsjednik za vrijeme prvog mandata vjerojatno nije znao i nije imao pojma što će se dogoditi na kraju i na koje će sve izazove morati odgovoriti.

Vladimir Putin, Sirija, konvoj pomoći, napad, optužbe, Rusija, Sirija, USA, UN, Aleppo

FOTO: Vladimir Putin

Liberali su 1990. pokušali uzurpirati rusku državu. No, ispostavilo se da to nisu uspjeli. Na kraju je došao nacionalni lider poput aktualnog predsjednika, koji takav može biti samo u velikoj zemlji. To je povijesna sudbina Rusije, koja diktira ponašanje i logiku Putina.

Uloga pojedinca u povijesti znači napraviti izbor. Nakon što se nađete na vrhu, može ići dalje uobičajenim tokom ili svojim odlukama promijeniti povijest. On je odlučio ići putem oživljavanja suverenog statusa Rusije i to je bio pravi izbor. Ako govorimo o spašavanju Rusije, nastavio je ići teškim, ali jedinim mogućim putem.

Mnoge odluke će kapitalizirati i na predstojećim izborima. Rusi se dobro sjećaju smirivanja Čečenije, kako ukrotio oligarhijske “slobodnjake”, neovisne uloge na međunarodnoj sceni, zaštite Južne Osetije, Abhazije, povratak Krima i stvaranje Euroazijske ekonomske unije i stvarne borbe protiv terorizma u Siriji.

No, glavna je stvar što je Putin počeo vraćati tradicionalnu rusku državnost. Rusija nije ni Zapad, ni Istok. To je zasebna civilizacija, a zemlja zbog svoje veličine trpi stalne neprijateljske pretenzije izvana. To znači da se mora odgovoriti različitim stupnjevima spremnosti za mobilizaciju. Za razliku od nesposobne i korumpirane vlasti iz ’90-ih, Putin zna da Rusija, ako se želi obraniti, mora imati svoj put.

Stvaranje Euroazijske ekonomske unije u gospodarskom smislu Rusiji daje veliku priliku, ali je teško reći koliko će Zapad biti uspješan u razbijanju ovih integracijskih procesa. Naime, tu su još BRICS, Šangajska organizacija za suradnju, sigurnosna Organizacija ugovora o kolektivnog sigurnosti, koja sve više postaje homogeni antiteroristički blok, a svim ovim i drugim skupinama, čak i suradnji na bilateralnoj razini Moskve s pojedinim zemljama, žestoko se protivi Zapad.

Ipak, nedavni događaji, po pitanju Jeruzalema ili prosvjeda u Iranu, pokazali su da ne možemo govoriti o apsolutnoj ulozi Zapada da utječe na sve procese.

Parada - Moskva

FOTO: Parada – Moskva

Događaji u Ukrajini su dosegnuli sadašnju točku i zbog greške ruske diplomacije, jer je Rusija imala priliku da se prilagodi  antiruskim snagama u Kijevu još od 1990. godine, ali nije učinila ništa. Moskva je igrala na legitimitet i podržavala sve one koji su došli na vlast u Kijevu, potpuno nevažno pod kojim sloganima.

Ono što je još važnije je da reakcija američkog vodstva na Putinove akcije neizravno sugerira da je sa stajališta ruskih interesa na pravom putu. Smiješno je i naivno pripisivati sve Amerikancima ili Europljanima, jer kada se John McCain, Mike Pompeo, Herbert McMaster i drugi “jastrebovi” okome na Putina, ne birajući riječ, to znači da su SAD slabe i da je Rusija sve jača. Stoga su oštra reakcija na stvaranje Euroazijske ekonomske unije i napore u integraciji drugih skupina, povratak Krima, pomoć Donbasu, kampanja u Siriji, suradnja s Iranom i Kinom, unutarnje političke odluke koje mijenjaju gospodarsku sliku zemlja neizravno priznanje da su odluke koje donosi lider Kremlja bila opravdane. Jednako je mudra odluka da se na predstojeće izbore kandidira kao neovisni kandidat, koji predstavlja i Ujedinjenu Rusiju, ali i druge političke snage. Uz ovakvu razinu popularnosti je pitanje postoji li čudo zbog kojeg bi se najdosadniji izbori u Rusiji mogli pretvoriti u politički triler?

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)
Pretplati se
Obavijest
guest
17 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
oko
Gost
oko
3 godine prije

Lider slobodnog sveta !

Ana
Gost
Ana
3 godine prije

Lider sa stavom!!! ehhhh, kamo liepe srece… ali samo je jedan!

čitalac
Gost
čitalac
3 godine prije

Ostaje velika tajna kako je Jeljcin, sa onakvim političkim profilom kakav je bio i sa onakvom zaostavštinom iza sebe, izabrao Putina za nasljednika?
Da li je na kraju kada je sve upropastio možda doživio katarzu? Ili su drugi odlučili?
Bilo kako bilo, zdrave snage su ipak prevagnule.

Hr--------
Gost
Hr--------
3 godine prije
Reply to  čitalac

Putin je na vlast doveden tihim državnim udarom KGBa. Jeljcinu je ponuđen izlaz ( ne kopanje po njegovom i bogatsvu njegovih kćeri).

logo
Gost
logo
3 godine prije
Reply to  Hr--------

sto se tce 42 milijarde koje je pokrao jelcin to mu je oduzeto ali naravno da su mu ostavili za bogat zivot dovoljno

logo
Gost
logo
3 godine prije
Reply to  čitalac

kada su neki ljudi usli kod jelcina istog momenta mu je bilo jasno otrijeznio se namah i rekao je samo me nemojte ubiti icinit cu sve sto kazete toliko o jelcinovom odabiru nasljednika

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Zapad ga mrzi – Rusima ne treba ništa više 🙂

Arnold
Gost
Arnold
3 godine prije

Netreba ni od Putina radit sveca iz prve ruke znam da građani Rusije nisu zadovoljni njegovim nacinom vođenja unutarnje politike jer ima dosta korupcije i ima mjesta za napredak na tom unutarnjo politickom polju na pretek ali u svi građani Rusije odnosno velika večina se slažu da odlicno vodi vanjsku politiku i da na tom polju prakticki nema nikakve konkurencije.u svakom slucaju podrzavam Putina jer je potreba svijetu radi ravnoteze i protiv sam americke hegemonije

Mirko i Slavko
Gost
Mirko i Slavko
3 godine prije
Reply to  Arnold

Apsolutno točno! Onaj ko je bio u Rusiji unazad godinu dana zna da ovo što je @Arnold napisao stoji i da Rusi nisu baš zadovoljni unutarnjom politikom (još uvijek sjena utjecajnih oligarha lebdi nad Rusijom, velike socijalne razlike, neravnomjeran razvoj države), ali i da zbog činjenice da je obranio Rusiju od raspada koji je prijetio zbog prljave igre “zapadnih partnera” unatoč tim unutarnjopolitičkim manjkavostima ima podršku naroda.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Nemoguće je ne pobijediti, baš sam čitao sastav moguće nove vlade i da bi Rogozin mogao biti premijer. No, polako, ništa nije rečeno. Svašta se piše.

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Nisi me baš obradovao sa Rogozinom 🙁

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Imam ovde jednu značajnu primedbu. Iako ispada da često kritikujem Babićeve tekstove, to sasvim sigurno nije zlonamerno – ni kritika autorima ni kritika komentatorima. Na ovom portalu utrošimo dosta vremena pokušavajući da dokučimo šta se oko nas događa, zato moramo udružiti snage da napravimo što bolje zaključke i uštedimo svima vreme – da se ne vrtimo stalno oko istih pitanja. Tvrdnja da “ekonomski pritisak je konačno prisilio ruski vladu i vodstvo da diversificiraju gospodarstvo, okrenu se industriji, sektoru visoke tehnologije, vojnoj industriji, poljoprivredi i realnom sektoru općenito i da odustanu od politike da je Rusiji dovoljno da bude “benzinska i plinska postaja Europe i svijeta”, kakvu joj je sudbinu predviđao pokojni američki strateg Zbigniew Brzezinski.” nije previše logična. Jer ako je tačna onda ruska vlast nije bila svesna koliko joj je ta diverzifikacija bila neophodna pa je zato nije ranije pokrenula. To je ujedno i veliki šamar Putinu koji nije ovo shvatio 15 godina + predhodni premijerski staž dok je to bilo očigledno praktično svakom čitaocu ovde. Šta mislite da li je Putin zaista bio toliko “neupućen” ili diverzifikaciju nije ranije pokrenuo iz drugih razloga (puno puta sam pisao o tome). Ovde je reč o stereotipu koji ovaj put ima… Pročitaj više »

logo
Gost
logo
3 godine prije
Reply to  shumadinac

shumadinac odlicno si to zamjetio pa cak i vanjska politika je bila nikakova dok nije bio prisiljen na reakciju pa je reagirao tek kad su mu vec skoro usli u sevatopolj i tartus tek se onda pokrenuo a u sustini dozvolio je pad ukrajine i zamalo pad assada ijako je malo napravio jer s takvim resursima i s pravom odlucnoscu mogao je rusiju za pet godina dici npr aleksandar makedonski je za deset godina stvorio najvece carstvo na svijetu

Primjećivač
Gost
Primjećivač
3 godine prije

Teško je sažeti sva zbivanja proteklih 28 godina na ovakav način a ostati pošten. Istovremeno kritizira i veliča.
Kao netko tko je očito naklonjen Rusiji i njezinim uspjesima Nebojša ne mora ulaziti u mračnu stranu ili bezumnu propagandu. Brojke, odnosno pokazatelji, koji su stvarni već sami idu u prilog sustavu i vlasti. Što potkrijepljuje sve gore navedeno. Može prikazati realno stanje jer prevladavaju korisne i globalno pozitivne činjenice za razliku od SAD gdje je sve umjetno i fabricirano, njihove medijske kuće su dovedene do neviđenih i apsurdnih razina bezumnog pranja mozgova. Slično kao HDZ u RH i SNS u Srbiji, oni se ugledaju na zapad u tom smislu

logo
Gost
logo
3 godine prije
Reply to  Primjećivač

pa putinovi mediji rade po istom obrascu po ugledu na zapadne istina objektivniji su ali na unutrasnjem planu ponasaju se jednako a obzirom na rusko poznavanje stvarnosti mogli bi svijetu pruziti istinu koja bi srusila lazni svjetski antiljudski poredak medjutim oni samo zele preraspodjelu moci i nisu avangarda koja ce znacajno promjeniti zivot obicnih ljudskih bica nazalost nadanja u rusiju su pretjerana

Ivo Lola nije sam
Gost
Ivo Lola nije sam
3 godine prije

Na zapadu su svi političari marionete, a one koji nisu mediji proglase ludim, pa dođe na isto. Za razliku od marioneta na zapadu, Putin je lider, vođa, a Rusi ga vole i biraju zato što žive hiljadu puta bolje nego 1999. godine.

logo
Gost
logo
3 godine prije

da u pravu si putin je svjetski politicar broj jedan i u vecini zemalja bi ga izabrali za predsjednika ali u svakom slucaju tu smo da analiziramo sve aspekte i pokusamo shvatiti sto se ustvari dogadja u gomili laznih istina sto nam serviraju mediji svijeta

POVEZANE VIJESTI

Izbornik