Zašto je potpuno pogrešno uspoređivati Deklaraciju o nezavisnosti Katalonije sa stvaranjem narodnih republika u Donbasu, iako su se proteklih dana mogle čuti i takve usporedbe?
Naime, dio Katalonaca predvođenih Carlesom Puigdemontom traži odvajanje Katalonije od Španjolske, dok je početni zahtjev rusofonskih regija bio ostvarivanje autonomije u okviru ukrajinske države. Ovdje treba precizirati i da su nacionalisti Ukrajine u dogovoru s Jeljcinom i nakon njegovog preuzimanja vlasti, prekršili odluku referenduma na kojem se velika većina tadašnje Ukrajinske SSSR u ožujku 1991. odlučila za federaciju s bivšim sovjetskim republikama, a onda je u prosincu iste godine održan drugi referendum na kojem se konačno izglasala Deklaracija o nezavisnosti.
Međutim, na zanemarenom referendumu iz ožujka 1991. su Ukrajincima postavljena dva pitanja.
“Smatrate li nužnim očuvanje Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika kao obnovljene federacije jednakih suverenih republika u kojima će prava i sloboda pojedinca bilo koje nacionalnosti biti potpuno zajamčena?”
Na glasanje je izašlo 31 465 091 ili 83,5% birača, a na ovo je pitanje njih 71% odgovorilo ”da”, a 28,52% je bilo protiv.
Drugo pitanje je bilo: “Slažete li se da Ukrajina treba biti dio Saveza Sovjetskih Suverenih Država na temelju Deklaracije o državnom suverenitetu Ukrajine?”
Ovdje je 81% Ukrajinaca bilo za, a samo 18,7% protiv. Na glasanje je izašlo skoro 31,5 milijuna ljudi, od ukupno upisanih 37,6 milijuna birača. Samo šest mjeseci poslije je održan referendum o neovisnosti, na kojem je opet velika većina, njih 92% os 28,8 milijuna koji su izašli na glasanje, potvrdilo nezavisnost za de facto suverenu zemlju.
Regije Donbasa su posebno tražile autonomiju u pogledu poštivanja jezika, kulture i identiteta svih svojih naroda, iako su većina Ukrajinci ruskog govornog područja i Rusi. Njihovi zahtjevi su bili posljedica prvih radikalnih mjera prevratničke vlade, koja je predložila da se spriječi uporaba ruskog jezika.
Uz odbijanje njihovih zahtjeva je pokrenuta neprihvatljiva vojna represija, koju je Kijev provodio uz potporu SAD-a i NATO pakta. Vojni napadi protiv naroda Donbasa su pokrenuli proces koji je doveo do proklamiranja narodnih republika putem referenduma. Danas se samo KP Ukrajine još uvijek bori protiv vlasti u Kijevu kako bi se uspostavila federalna vlada, poštujući sve autonomije, kulture i identitete, a da se ruskom jeziku u autonomnim regijama dodijeli službeni status. Možda je previše kasno da se ovo ostvari, ali je ovo službeni stav i program članova KP Ukrajine.
Osim toga, podsjetimo da Ruska Federacija nikada nije razmatrala pitanje pripojenja narodnih republika i ta područja smatra istokom Ukrajine. Ovaj je stav dijametralno suprotan onome na Krimu, povijesnoj ruskoj regiji koju je Hruščov ’50-ih poklonio Kijevu, ali u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici i to sa statusom autonomne republike.
Vodeći se mišlju da su u Kataloniji proces odcjepljenja pokrenule narodne i ljevičarske snage, mnogi mijenjaju kruške i jabuke i smatraju da će neovisna Katalonija biti neka vrsta bolivarske Venezuele u zapadnoj Europi. Svatko ima pravi misliti što hoće, ali prije nego poistovjeti Donbas i Kataloniju neka barem malo prouči stvari.
Na primjer, 22. veljače 2014. su stanovnici Donbasa organizirali obranu spomenika Vladimira Lenjina, simbola radnika Donjecka, mahom rudara i radnika u crnoj metalurgiji. Jednostavno su izašli na trg i nisu dopustili kijevskim neonacistima da demoliraju spomenik. Među okupljenima je bilo i članova KP Ukrajine, koji su predložili Kijevu da se osigura vanjska politika temeljena na suradnji sa Zajednicom Nezavisnih Država, u prvom redu s Ruskom Federacijom. No, još uvijek je sve bilo relativno mirno. Kada Kijev i novoformirana vlast Donjecke regije nisu htjeli poslušati zahtjeve naroda, ljudi su se organizirali, zauzeli institucije, održali referendum i proglasili Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku. Morali su ih obraniti oružjem, ali su one još uvijek tamo. Međunarodno nepriznate, ali de facto postojeće.
Katalonija je imala sve što Donbas još uvijek traži, a narod Donjecka i Luganska su u otporu Kijevu vodili i ljudi poput Alekseja Mozgovoja, možda posljednjeg europskog revolucionara i marksista-lenjinista, ubijenog u atentatu u svibnju 2015. Potom Mihail Tolstič-Givi, tvornički radnik i ratni zapovjednik bojne ”Somali”, Arsen Pavlov-Motorola, zapovjednik bojne ”Sparta”, obojica ubijeni kasnije u atentatima u Donjecku, Zaharčenko i mnoge druge vojne i političke vođe koje nikakve veze nemaju s Carlesom Puigdemontom i njegovom vizijom Republike Katalonije.
Katalonija je pokrajina sa najvecim stupnjem autonomije u cijeloj Europi (mozda i sire ali u Europi sigurno). Baski npr. Imaju manje prava pa se zbog toga i bune. Korumpirana elita prigovara jer moraju placati porez kao i svi ostali, a to je iskoristeno od strane nekih vanjskih interesa dok je narod naravno izmanipuliran…same old story!!!
Zaključak je da se Donbas smije odvojiti jer su autoru Rusi simpatični a Katalonija ne jer tamo na vlasti nisu obožavatelji Putina!!
I ovog puta je autor teksta u pravu. Nikako se ne može poistovećivati Donbas i Katalonija. Za razliku od Katalonije koja je u Španjolskoj imala autonomiju, Donbas nikad nije bio nikakva autonomija pa ni po kojoj osnovi nije mogao organizirati referendum, niti u bilo kojem slučaju proglasiti republiku. Katalonci na svoju državu imaju prirodno pravo. Imaju svoj jezik, kulturu, teritorij i autonomniju u okviru Španjolske. Budući da im ta autonomija nije bila dovoljna, odlučili su se demokratski na provođenje referenduma o neovisnosti.
Zato doista ne treba miješati kruške i jabuke. Katalonija ima pravo na državu, a Ukrajina ima pravo oružano osloboditi vlastiti teritorij pod upravom pobunjenika.
Svaki slučaj je priča za sebe, može biti nekih sličnosti ali svatko ima svoju situaciju. Za razliku od Krima koji se morao uzeti (vratiti) iz strateških razloga Rusija nikad nije posezala za Donbassom. Ukrajina sve više postaje disfunkcionalna država pa je pitanje što će ostati od nje. Teoretski Rusija kad bi htjela mogla bi na bojnom polju uzeti cijelu Ukrajinu ali to bi im bio samo veliki teret u sadašnjoj situaciji. Ukrajinci su kao narod izmanipulirani do krajnjih granica. Pa i ta kost prozapadni i prorusi im je bačena da se glođu međusobno. Malo podsjećaju na Hrvatsku koja jest puno manja ali ima puno domaćih izdajnika. Ukrajinci bi trebali u prvom redu gledati svoje nacionalne interese. A to sigurno nije da budu korisne budale Zapada. Ako gravitiraju prema Rusiji to ne znači da moraju biti vazali nego ravnopravan partner i nikad ne bi izgubili Krim. Ne treba bježati niti od… Čitaj više »
Donbas nema veze s ničim i sam Putin bi ih se rado riješio, odnono neki su i riješeni. Šteta je što je prešućen Krim gdje su Ameri, Englezi i Rusi prekršili međunarodne sporazum kojim su garantirali granice Ukrajine u zamjenu za odricanje od nuklearnog oružja. Naravnoučenje je da samo nuke granice čuva, pa je jagma započela, a time sranja rastu na n-tu gdje je n ukupan broj zemalja sa nuklearnim oružjem. Španjolci bi uskoro to mogli požaliti jer je Katalonija mnogo veći problem nego što izgleda, pogotovo jer je uzrok ekonomske prirode. Dakle, samo kad bi Madrid vratio suficit kao prije 2007. i kao što to Barcelona ima cijelo vrijeme, tenzije bi se smirile. Ovako je Madrid gurnuo Kataloniju u kolonijalizam, a u najboljoj opciji može nametnuti nekakav marionetski režim, sa nepredviđenim rastom daljnjih troškova. Znatno ozbiljnije reprekusije mogu biti po EU jer bi po ugovoru EU morala biti unija… Čitaj više »
Iako se mora priznati da ovo lupetanje o marksistima lenjinistima i ostalim braniteljima lenjinovih spomenika, nije ništa u usporedbi sa lupetanjima plenkijeve vlade glede rjješavanja krize sa Katalonijom u skladu sa španjolskim ustavnim odredbama. Jednim potezom vratili su na scenu najvećeg sina naših naroda. Logično je da maknu ploču sa trga, sada mogu metropolu preimenovati u Titopolu.
U onom drugom “Nogomet kao ”oružje” novog svjetskog poretka”, Babic je napravio nategnuti očajnički pokušaj , da nekako nategne da su on i ovaj portal bili u pravu, kada su prije nekolkiko tjedana tvrdili da iza pokušaja otcjepljenja Katalonije, stoje Soros i duboka država i da bi samostalna Katalonija bila samo protektorat NATO-a i da NATO-u strahovito potrebna baš mala Katalonija, kao da NATO nema preko 30 članica, među njima skorio cijelu Europu, plus Tursku. I dakle, Babić nije želi priznati da je bio u krivu, već nekako pokušava nategnuti sve i pokušava neakako prikazati da je bio u pravu, a nije… pa tako nam je Babić nudoi ovakve verbalne akrobacije: “Kao što je poznato, George Soros je uložio dio novca u promociju neovisnosti i zagovornicima odvajanja pokrajine od španjolske, ali Carles Puigdemont i njegove kolege su samo ono što se desetljećima nisu usudili učiniti njihovi prethodnici. No, vrlo brzo… Čitaj više »