Nedavno smo pojasnili strategiju Xi Jinpinga u području religije i kako je kineski predsjednik svjestan činjenice ako Komunistička partija Kine duhovni život Kineza i dalje bude smatrala područjem u kojem nema što tražiti da će vakuum popuniti strani faktori utjecaja, prije svega dvije velike monoteističke religije – kršćanstvo i islam. Tako su vlasti odlučile potaknuti, financijski i u svakom drugom smislu, tradicionalna vjerovanja Kine, držeći da su ona najprikladnija i najbliža Kinezima i dobra su za jačanje nacionalnog identiteta.
Istina, ovo nije neka novost i neke su zemlje na vjerskom idenitetu izgradili ne samo jedinstvo nacije, već i državu i institucije, poput Irana kao pozitivan primjer, ili kao Saudijska Arabija ranije i Turska s Erdoganom kao negativan. Negativan u smislu da svoje tumačenje političkog islama ivoze u druge zemlje, a to je već uplitanje u njihove unutarnje društvene procese. Kako je Xi Jinping potaknuo preporod starih kineskih religijai vjerovanja možete pročitati u članku „KP Kine i religija: Xi je odlučio da Kinezima treba duhovno i kulturološko sidro“.
Kine je odlučila bojkotirati američku književnost
Ali Peking se ne zaustavlja ovdje. Svjesne utjecaja Zapada kroz razne oblike „soft powera“, vlasti Kine su odlučile bojkotirati američku književnost.
Upravo sada kad bi se trgovinski odnosi između Sjedinjenih Država i Kine uskoro trebali vratili u normalu, na horizontu se pojavljuje novo žarište napetosti koje iznenada ponovno podstiče neprijateljstva između dviju supersila. Ovaj put nije riječ o carinama, proizvodima proizvedenim u Kini, razlici izvoza i uvoza ili nelojalnoj konkurenciji. Ili bolje rečeno, oni imaju nešto s tim, ali oni predstavljaju pozadinu drugog nadmetanja, onog u području kulture. Posljednja odstupnica Pekinga zbog povećanja američkih carina cilja ravno u američki izdavačko tržište, a ono je sve samo ne malo.
Nakon što je Kina odustala od američkog mesa, soje i automobila, odlučila je blokirati stotine američkih naslova, književnih uradaka, manje ili veće vrijednosti, koje je danas nemoguće pronaći u kineskim knjižarama.
Drugim riječima, kineske izdavačke kuće su dobile popis zabranjenih naslova i time je doslovno paralizirano tržište literature „Made in USA“ u Kini.
Među naslovima u zabrani Komunističke partije Kine nalazi se i posljednja nkjiga Boba Woodwarda, “Strah: Trump u Bijeloj kući”, ili “Asimetrija”, debitantski roman spisateljice Lise Halliday i “Dijete Božje”, priča Cormaca McCarthyja iz 1973. godine.
U Pekingu je sve manje knjiga “Made in USA”
Pa ipak, nisu toliko američki izdavači ili pisci ti koji se žale, koliko sami kineski izdavači. Sophie Lin, direktorica privatne izdavačke kuće u Pekingu, objasnila je ovako situaciju: „Ova blokada ima ogroman utjecaj na nas i na cijeli izdavački sektor. Američki pisci i znanstvenici vrlo su važni u svakom sektoru.”
Ali odricanje užitka čitanja američke književnosti je samo vrh ledenog brijega političke linije koju je pokrenuo predsjednik Xi Jinping, a kojoj je cilj drastično smanjiti strane kulturne utjecaje unutar Kine, a ako se ograničavanje prodaje američkih knjiga podudara i sa udarom na Washington u kontekstu carinskog rata, još bolje.
Još prije trgovinskog rata su kineski cenzori imali vrlo krute stavove o triptihu sastavljenom od knjiga, predstava i filmova iz inozemstva.
Poučeni iskustvom istočne Europe i Sovjetskog Saveza, ali i Francuske Chalesa de Gaullea, dva „režima“ koja su prvo potkopana oružjima kulturnog imperijalizma, a onda su se urušili kao kula od karata, gotovo sami od sebe, francuski s „revolucijom“ 1968., a onaj „komunistički“ s padom Berlinskog zida 1989., kineske vođe su odlučila dozirati ili drastično ograničiti strani utjecaj kroz književnost, kazališne predstave i filmsku proukciju.
Učinci mjere na kinesko tržište izdavaštva
Ako je s jedne strane Kina uvela opisane mjere kako bi zemlju učinila neprobojnom za bilo kakve štetne strane utjecaje, s druge strane se „Azijski zmaj“ mora suočiti sa značajnim povratnim silama, obzirom na to da su jedan od najprofitabilnijih izvora na izdavačkom tržištu Kine bile upravo američke knjige. Malo je vjerojatno da će izdavači biti u minusu, jer će im država subvencionirati dio gubitaka. Što se tiče tržišta knjiga, ono će pretrpjeti kratkoročni šok, ali kada je riječ o poslovanju, Kina je prema izvješćima Međunarodnog udruženja izdavača, nakon američkog, postala „najveće izdavačko tržište na svijetu“.
Uspon nove kineske srednje klase je bio nevjerojatan poticaj za čitav kulturni sektor, koji je u posljednje vrijeme počeo koketirati sa stranim autorima i naslovima. Ali od sada se pravila igre mijenjaju i Kinezi će moći uživati više u litereturi europskih književnika, azijskih, ruskih, arapskih, latinoameričkih i drugih, dok će biti lišeni užitka čitanja američkih naslova.
Isto je prošao i japanski strip
Podsjetimo da je u veljači 2019. tako prošao i japanski strip, vrlo popularan u svijetu, ali i među tinejdžerima u Kini, na užas njihovih roditelja i djedova koji Japan pamte po višedesetljetnim zločinima. Tako je cenzuriran i japanski strip. Početni šok je brzo prevladan i sada kineski crtači stripova ubrzano rade kako bi popunili prazninu na tržištu, ali s kineskim povijesnim junacima i kineskim verzijama superheroja.
“Japanski strip je kulturološka invazija. Kad razmišljam o onome što se događa, jedina fraza koju mogu upotrijebiti da to opišem je neprimjetno i pažljivo ispiranje mozga. Ovo je najbolji način da objasnim što se događa s generacijom moje kćeri”, rekao je Zhang Jie iz sektora prodaje start-up tvrtke u sektoru komunikacija.
Ovo je bio veliki udarac za japansku idnustriju stripa, ali i video igara, animiranih filmova, prodaje igrački i svega što je vezano za japanski strip. Računalo se da bi s 200 milijuna potrošača u Kini 2020. imao promet od 30 milijardi dolara. Ali to je manje važno. Kina se suočila s problemom da su se tinejdžeri poeči oblačiti i formirati subkulturne skupine na temelju tematike iz japanskog stripa, a dio mladih je u žargonu počeo koristiti japanske riječi.
„Sve to ima takvu moć nad mladima da su neki počeli govoriti, pisati, pa čak i pjevati s japanskim naglaskom. S gledišta naše tradicionalne kulture i naše sigurnosti, to nije samo žalosno, nego zastrašujuće“, rekao je Zhang Jie za China Digital Times.
Ranije japanski strip, a sada američka književnost su nešto za što će Kinezi morati naći alternativu. Gube li što s tim što su uskraćeni za užitak u japanskom stripu ili američku književnost, ne svu, da se razumijemo, to je već druga tema i prije svega bi morali bi biti Kinezi da damo odgovor na to pitanje.
Kulturni imperijalizam – Kako i koje se narode pretvara u bezlične mase
KP Kine i religija: Xi je odlučio da Kinezima treba duhovno i kulturološko sidro
U rvatskoj na svim programima televizijeod jutra do mraka pice americki filmovi serije sapunice vec mi je pun kuferamerike koda ostali svjet ne postoji
Vec sam lud od americkih fajf baks muvis
” Istina, ovo nije neka novost i neke su zemlje na vjerskom idenitetu izgradili ne samo jedinstvo nacije, već i državu i institucije, poput Irana kao pozitivan primjer, ili kao Saudijska Arabija ranije i Turska s Erdoganom kao negativan ” Ovo nikako ne moze biti tačno.. Da su gradili prema vjerskom , islamskom , identitetu danas uopste ne bi ličilo na sta liči.. Islam ne poznaje nacije , drzave i politička institucije i ekonomiju kakve danas imamo kod nabrojanih ,tako da se upošte ne moze tvrditi da su iste utemeljene na vjerskom uvjerenju.. Npr islamska republika iran ?! Islam i repubilika ?! .. Ne bih sada ulazio na čijim uvjerenjima su izgradjena nabrojana drustva ali sigurno nisu na islamskim.. Ono sto ima doticaja s islamom jeste nekakav pokušaj upravljanja s istim a ne puna sprovedba istog.. Naravno iz islama je posudjeno ono i onoliko koliko je potrebno.. Islam ima sve… Čitaj više »
Bravo! Pamtno! Čestitam!
Bravo Kina, samo svoje a ne tamiono njesra.
Oni koji zabranjuju i spaljuju knjige , spaljivati ce i zabranjivati ljude , to je ujedno krajnji domet totalitarnih drzava i vjerskih sekti.Na tom tragu je i ovaj tekst , odnosno vecina mu pripadajucih komentara.
Meka sila je opasnije od tvrde,pametan potez Kineza.
Index Librorum Prohibitorum. Zar u XXI stoljeću?
Odlično! Sada samo treba strpljivo čekati da netko u Kini umjesto Hemingway-e “Snjegovi Kilimadžara” napiše “Snjegovi Huang Shana”. A djeci će umjesto Twain-ove “Pustolovine Toma Sawyera” ponuditi npr. “Pustolovine Xing Banga”.
U vrijeme kada se godišnje pročita, prosječno, manje od jedne knjige po glavi stanovnika ovakve mjere će sigurno povećati već ionako oskudnu pismenost.
S umjetničke strane neće mnogo izgubiti, to je sigurno. Spisak trebaju proširiti i na englesku književnost, to je ista kuhinja. A moguće i na jjoš njih par.
U principu sve zemlje koje su konstantno umiješane u osvajačke ratove i nasilne okupacije treba bojkotirati kulturološki. Ne zbog bojkota samog, već stoga što je činjenje zla nerazdvojni dio njihove kulture.
Samim tim, izlaganje njihovim ‘umjetničkim’ djelima je izlaganje njihovoj soft power propagandi.
Uostalom, kad smo kao klinci gledali Western filmove, u 99% slučajeva navijali smo za kauboje, mada su oni pred našim očima vršili genocid.
“Američki kulturni centri” su posađeni svuda po svijetu… bilo ih je i u bivšoj Jugi… prate ih engleski i, stidljivo, francuski i njemački… svrha je potiskivanje lokalnih kulturnih naslijeđa i promoviranje pro-njihovih liberalističkih pogleda, ukratko: ispiranje mozga natenane.
To je dobro?
Kad su to isto rekli Hrvati devedesetih za srpska knjige onda je t bilo lose
A da Hr blokira Internet pristup Logicnom
Uuuhhh
Kakav bi to bio naslov !!!!!
Kada sam pre neku godinu pisao da ulazimo u ideološki sukob ogromna većina je lupala minuse. Japanski strip i američku književnost nikako ne treba stavljati u isti koš. Japanski strip i animirani filmovi su samo indistruja zabave bez kulturne vrednosti. Imaju i oni pozitivnih aspekata ali ništa što domaća roba ne može da zameni. Koliko vidim za sada se zabranjuje manji broj knjiga, ne govori se o pravom kvalitetu već verovatno o propagandnom šundu (pretpostavljam, mrzi me da proveravam). Ali posmatrajući novu kinesku filozofiju velika je verovatnoća da će doći dan potpune zabrane američke literature. To je uostalom stalni deo ideološkog rata: “njihovo ništa ne valja, jedino naše je dobro”. Na taj način ne samo da će biti uskraćeni za kvalitet (osim ako se ne drže one: “ali ta zgrada ima istorijsku vrednost – nema veze, napraviću vam još stariju”). Neće biti uskraćeni samo za kvalitet, još je gore što… Čitaj više »
Nema indoktriniranijeg naroda nego što je američki.
Isto to pokušavaju učiniti cijelom svijetu, i već su to postigli u velikom dijelu. Odjeb.
Sad kad navale komentari onih koji su od americke knjizevnosti procitati samo Snjeguljicu
Uupss to nije americki Autor
A od pisaca znaju samo za Jacka Danielsa
🙂
Potpuno su u pravu. Naši izavači i distributeri guraju samo usanski šund i zaglupljuju iz dana u dan narod. Groznona što je ova zemlja (HR)spala.
Ako je to istina, pretiravaju.
jednostavno ina ne planira da dozivi sudbinu jugoslavije
Isto je radio i Ceausescu u Rumuniji.. Nema govora to je sigurno vrhunski način razumijevanja slobode, Hitler je za njih mala maca..
U odnosu Kine i USA, uvijek sam na strani Kine. Ali, stvari se ne rjesavaju cenzurom. Tek ono sto je zabranjeno, ljudima postaje zanimljivo. Pogotovo, vezano za Japanski strip, mislim da se odnosi na Anime. Anime su fenomen, koji nadilazi USA superheroje, D.C. Comics i Marvel, cita se u cijelom svijetu, i sto ima lose u tome? “Ali od sada se pravila igre mijenjaju i Kinezi će moći uživati više u litereturi europskih književnika, azijskih, ruskih, arapskih, latinoameričkih i drugih, dok će biti lišeni užitka čitanja američkih naslova”. Ova recenica kao da je izasla iz pera Staljinovog cenzora. Kao da prije nisu mogli? Dajte ljudima da biraju, ili ne spominjite demokraciju. Zao mi je, ali, ovaj smjer vodi zabrani Americkih filmova, cijele Hollywood produkcije. Zapravo, to je trebao biti pocetak, ako zele navedeno, tj. ograniciti USA kulturni utjecaj. Malo sam razocaran, mislio sam da je Kina ipak nesto drugo. No,… Čitaj više »
Normalno da gube….. Nikada se takve stvari ne smiju ograničavati jer je kroz neprijateljsku književnost najlakše shvatiti kako neprijatelj funkcionira…… Kinezi neće postati ni japanci ni amerikanci…. Ali sustav vrijednosti i razmišljanja će im pomoći da izgrade sebe i predviđaju poteze slabijih nacija te ih tako u budućnosti na dugi period drže pod kontrolom
‘da će vakuum popuniti strani faktori utjecaja, prije svega dvije velike monoteističke religije – kršćanstvo i islam’…da, ovo u praksi zapravo znači, po onome tko se širi na sve načine, bilo milom, bilo silom, bilo podmuklo, bilo otvoreno – evangelički protestantizam i sunitski islam. To dvoje, plus cionizam, i eto, ti današnjeg Trojnog pakta.
komunistička alternativa religiji je uvijek bila znanost, praćena umjetnošću, ne znam zašto bi se od toga odstupalo.
Zanimljivo mi preko htv gledamo americka sranja,lizemo njihovu izjebanu kulturu,a dobar dio hrv.rijecnika je amerikanizam,nastavimo li ovako necemo znati tko smo,a drzava bi mogla brzo nestat.