Kina se u vojnoj doktrini i borbi protiv SAD-a oslanja na legendarnog filozofa

Vojnu strategiju Pekinga bi vjerojatno podržao Sun Cu, autor “Umijeća ratovanja”, jer omogućava pobjedu nad neprijateljem bez borbe, piše The National Interest.

“Vojna strategija koju usvaja Kina bi se svidjela filozofu i legendarnom vojnom strategu Sun Cuu, autoru knjige “Umijeće ratovanja”, gdje piše kako je vrhovno umijeće ratovanja pobijediti neprijatelja bez borbe”, kaže Michael Peck, novinar časopisa The National Interest.

Naime, Michael Peck u svom novom članku komentira nedavno objavljeni rad Jeffreya Engstroma, stručnjaka Centra za istraživanje Korporacije RAND, koje navodi kako je tijekom posljednja dva desetljeća Narodno-oslobodilačka armija Kine shvatila da rat “nije toliko uništenje jedne od suparničkih vojnih sila, koliko sukob između dva operativna sustava”.

Engstrom objašnjava “kako u kontekstu ove strategije neprijatelj može biti poražen ako je vaš operativni sustav neučinkovit ili nesposoban za rad, što može biti posljedica uništenja i oštećenja ključnih sposobnosti, oružja ili jedinica koje čine sustav”.

Kako bi objasnio tu ideju, Michael Peck je kao najbolji primjer naveo američke zrakoplove, vojne brodove ili projektile, koji će, kako tvrdi, biti beskorisni ako ne mogu locirati svoje ciljeve, primati zapovjedi od nadređenih ili koordinirati svoje aktivnosti.

Štoviše, kineska vojska se kreće prema fleksibilnijoj doktrini, koja za svaku situaciju ima razrađene posebne vojne sposobnosti. To znači posebne strategije za pomorske i zračne blokade protivnika, do obrambenih i obavještajnih operacija.

“Na primjer, za vrijeme hipotetske blokade Tajvana, vjerojatno bismo vidjeli aktivaciju brojnih operativnih sustava, uključujući sustav blokade, sustav protuzračnih napada, sustav vatrenog oružja i obavještajni sustav”, piše Engstrom.

Možda sve ovo zvuči poznato, što i jest, pobijediti protivnika tako da ga zbunite i onesposobite je strategija koja se koristila 1991. godine u operaciji Pustinjska oluja, pa čak i za vrijeme nacističkog “Blitzkriega”.

Slika Kine iz vremena Hladnog rata je bila velika zemlja s ogromnom vojskom koja bi jednostavno trošila neprijatelja, kao što je tijekom Drugog svjetskog rata bila istrošena japanska vojska u Kini.

Stara šala: prvoga dana kinesko-sovjetskog rata Kina je izgubila pet milijuna ljudi, drugi dan deset milijuna, treći dan dvadeset milijuna, a četvrti dan se SSSR predao.

“Ali onda dolazi digitalna revolucija, ili informacijsko doba, koja je sve promijenila, a kineska vojska je, kao i svaka druga, prepoznala da su masovne sile bez učinkovitog pokrivanja iz zraka vrlo su ranjive na precizni navođeno streljivo”, kaže Engstrom.

Čini se da se kineska vojna doktrina bavi najnovijim zapadnim konceptima kao što su strateško promišljanje u planiranju kampanja i aktualnom američkom vojnom doktrinom. Vrlo je vjerojatno da su ruske taktike pojmovi također dio ove mješavine.

Da pojasnimo, dok je Sun Cu preferirao pobijediti protivnika znanjem, a ne nasiljem, nema nikakvog pacifizma u novoj strategiji Kine. To je drugačiji oblik nasilja koji daje naglasak na više preciznosti i manje nasilja.

“Ipak, dok se svaki tjedan objavljuju informacije o novom projektilu ili vojnom zrakoplovu kojeg je razvila Kina, Washington bi se mogao usredotočiti na pogrešnu prijetnju, jer najsmrtonosnije oružje u novom kineskom arsenalu može biti spoznaja koliko je uistinu ranjiv središnji živčani sustav američke vojske”, kaže Peck.