Tijekom nedavnog kongresa Komunističke partije Kine su brojni stručnjaci naglasak dali na dio zaključka u kojem zemlja želi postati vojna velesila u svakom smislu, što je neke potaknulo na zaključak da će Kina zamijeniti SAD i postati novi svjetski hegemon. Međutim, takvi zaključci su posljedica površnog tumačenja zaključaka kongresa ili namjerno širenje dezinformacija s ciljem izazivanja straha u svijetu.
Kineski komunisti su na nedavnom kongresu definirali faze puta “velikog oživljavanja kineske nacije”. Određena su dva vremenska okvira, od 2017. do 2035. i od 2035. do 2050.
Do 2035. godine se mora završiti “socijalistička modernizacija”, a do 2050. se Kina mora preobraziti u “bogatu, moćnu, skladnu i civiliziranu socijalističku državu”. Drugim riječima, ne samo Sjedinjene Američke Države, već i Narodna Republika Kina žele postati “opet sjajne zemlje”, kako kaže Donald Trump.
Kineska civilizacija je stara nekoliko tisuća godina i nadživjela je brojne druge civilizacije i carstva. Nevolje Kine su trajale oko 100 godina, od sredine 19. stoljeća, kada je Zapad iskoristio unutarnje krize, dodatno ih pogoršao i izazvao nove, da bi na kraju ovu veliku zemlju pretvorio u svoju polukoloniju. Nakon oslobođenja i revolucije u 20. stoljeću, Kina je još uvijek bila zaostala zemlja, ali se polako počela oporavljati. Sredinom ’60-ih godina prošlog stoljeća je ponovno pala u krizu, najviše zbog takozvane “Kulturne revolucije”, ali je od kasnih ’70-ih izašla na put održivog rasta.
Stoljeće kineskih teškoća je prošlo i proteklih 40 godina se kao prirodna stvar promatra kineski povratak na mjesto u svijetu koje ovoj zemlji i pripada. Tko ima najveće stanovništvo i najbrže rastuće gospodarstvo, logično je da ima i najambicioznije planove.
No, neki su strahovi posve neopravdani. Kina nikada neće zamijeniti SAD kao svjetski hegemon, jer se pridržava teorije prema kojoj bi sve zemlje svijeta trebale biti različite. Kinezi sebe znaju smatrati i boljima od drugih, ali je to u njih razlog da ne izvoze svoje vrijednosti, kako to čini zapadni svijet. Ali glavni razlog je pragmatizam. Kineska vanjska politika vrlo je vrlo oprezna, posebno oko uplitanja u unutarnje poslove drugih zemalja, jer je Kina, baš kao i Rusija, okružena američkim vojnim bazama.
Do 2035. Kinezi namjeravaju modernizirati vojsku, pri čemu naglasak daju na moderne tehnologije. U drugoj fazi, do sredine stoljeća, kineske oružane snage moraju biti ocijenjene kao “vojska napredne svjetske razine”. Prema novom planu se neće modernizirati samo kopnene snage, nego i ratno zrakoplovstvo, mornarica i snage strateškog nuklearnog odvraćanja.
Do 2050. Kina namjerava stvoriti tehnički najjaču vojsku na svijetu. Mornarica bi trebala imati više od desetak nosača zrakoplova, a zrakoplovne snage bi trebale biti najbrojnije u svijetu.
Vojna modernizacija je znak zaštite državnih interesa i postupno protjerivanje Sjedinjenih Američkih Država iz područja kineskog kulturnog i ekonomskog utjecaja.
Već svjedočimo konkurenciji između Sjedinjenih Američkih Država i Kine za stvarni utjecaj u euroazijskom prostoru, koje ponekad prerasta u napetosti i incidente na rubu sukoba.
Malo je vjerojatno da će američko vodstvo mirno promatrati kako njihov glavni gospodarski partner jača u vojnom smislu.
Situacija otprilike podsjeća na početak 20. stoljeća, kada su Nijemci počeli graditi veliku pomorsku flotu, ali nisu stigli ostvariti planove. Britansko carstvo je prepoznalo opasnost gotovo sigurnog gubitka monopola u pomorskom tranzitu i pokrenulo rat protiv Njemačke.
Naravno, za Kinu je rat uvijek posljednje sredstvo, a Washington ga ne smije pokrenuti iz razloga što američka i kineska gospodarstva funkcioniraju kao sijamski blizanci. Međutim, ova suradnja neće trajati zauvijek. Svaka se strana priprema na svoj način i od obje se očekuje intenziviranje napora, jedne da očuva status svjetskog hegemona, a druge da ostvari zacrtane ciljeve.
Umjesto američkog prodora u Aziju, kineski prodor u SAD
Kina trenutno može učinkovito braniti svoje interese, a 2050. će biti u stanju izbaciti SAD iz azijsko-pacifičke regije, čak i u vojnom smislu. Prije svega, kinesko vodstvo ne razmišlja kratkoročno i za konačnu pobjedu je u trenutnim okolnostima spremno na ustupke, ali samo one koji ne ugrožavaju dugoročni plan i nacionalne interese.
Nedavno, tijekom posjete američkog predsjednika Donalda Trumpa Kini, svi svjetski mediji su pisali o velikom poslu od 250 milijardi dolara kojeg su sklopile dvije zemlje. Dio komentatora je u tome vidio scenarij iz ’70-ih, kada su se Kina i SAD zbližili na štetu Sovjetskog Saveza. Međutim, ako se bolje prouče potpisano ugovori, vidjet ćemo da se Kina još više probila na američko tržište, koje Donald Trump uporno i pod svaku cijenu želi zaštiti.
Nakon pomnijeg proučavanja što je zapravo dogovoreno, jasno se vidi da ni Trump i američko vodstvo nisu dorasli kineskom vrhu.
U kontekstu summita skupine APEC i državnog posjeta Donalda Trumpa Kini, pojavljuju se obrisi njegove strategije u azijskom smjeru. Već prvog dana posjeta Kini su potpisani komercijalni sporazumi u iznosu od 250 milijardi dolara, ali sve ove milijarde plaća kineska strana. Osim toga, Peking je navodno otvorio vrata kineskog energetskog tržišta za američki LNG, najavljujući financiranje velikog plinskog projekta na Aljasci.
U Kini američke energetske tvrtke mogu dobiti ono što ne mogu u Europi, ali je Trumpu, kako bi se mogao pohvaliti punim uspjehom azijske turneje, trebao napredak o sjevernokorejskom pitanju, ali će američki predsjednik za to morati pridobiti ne samo kineski, nego i ruski vrh.
Na prvi pogled, azijski uspjeh nove američke administracije je više nego očigledan. Ali postoji razlog za vjerovati da je Trump na kraju bio žrtva kineskih diplomata i ne može se pohvaliti nikakvim trijumfom.
U Kini je Trump trebao postići uspjeh na nekoliko područja. Prvo, trebao je ispuniti glavno predizborno obećanje koje nije dao samo američkom narodu, nego i svojim sponzorima i pristašama iz američke poslovne elite, koji očekuju da Bijela kuća uskladi trgovinsku bilancu s Kinom. Ukratko, trump je morao sklopiti ugovore prema kojima bi Kina manje zarađivala u Sjedinjenim Državama, a SAD bi trebale zarađivati više na kineskom tržištu.
Nije teško primijetiti da je ovaj plan suprotan ekonomskoj politici kineskog vodstva, koje je naredilo da kineske tvrtke zarađuju više i na vanjskom i na domaćem tržištu.
Drugo, američki predsjednik je morao pokazati da je sposoban brzo rješavati složene geopolitičke probleme. Sirijska kriza gotovo je gotova, a Rusija je, uz malo poštovanja prema Washingtonu, dopustila Trumpu da se pohvali kako je pridonio porazu terorista, što je izazvalo snažnu kritiku američkog vodstva od strane američkih jastrebova kao što je John McCain i njemu sličnih.
Ispada da je kao test vanjske politike Trumpu ostao samo sjevernokorejski problem, a on cijelu situaciju uglavnom komplicira i raspiruje krizu iz koje nema jednostavnog izlaska.
Vijest da je američki predsjednik učinio “kinesko čudo”, kako su to prenijele razne agencije, izazvala je užitak u Sjedinjenim Državama. Američki novinari su navedeni paket sporazuma nazvali “čudom od 250 milijardi dolara”, kojeg je Trump potpisao već prvog dana posjeta, unatoč činjenici da nitko nije očekivao tako veliki “poklon” od kineskih vlasti.
Ali nitko se nije potrudio da navede kako tijek novca najvećim dijelom ide iz Kine prema Sjedinjenim Državama. Ovakva površna interpretacija daje Washingtonu priliku da se pohvali poslovnim uspjehom američkog predsjednika i dobivanjem značajnih ustupaka od Pekinga.
Najveći uspjeh Trumpa bi se mogao smatrati najveći energetski sporazum iz “kineskog paketa”, koji se odnosi na kineske investicije u eksploataciji prirodnog plina u Aljasci i kasniji izvoz ukapljenog plina u Kinu.
Iznos ulaganja je 43 milijarde dolara, a maksimalni iznos proizvodnje LNG-a u okviru projekta iznosi 20 milijuna tona godišnje. Za usporedbu, kapacitet ruskog projekta Yamal LNG, u kojeg se ulaže i kineski novac, iznosi 16,5 milijuna tona godišnje. Nije iznenađujuće da su u ovom sporazumu mnogi mediji vidjeli alternativu plinovodu “Moć Sibira”, kao i dokaze da je Trump na kineskom tržištu nadoknadio poteškoće koje američki LNG izvoznici imaju na tržištu EU.
Oduševljenje dostignućima američkog predsjednika je trajalo oko 12 sati i počelo je drastično nestajati odmah nakon što su dužnosnici, diplomati i poduzetnici u medijima vidjeli tekst sporazuma. Zapravo se ispostavilo da je Xi Jinping Trumpu kineske interese upakovao u omotnicu s briljantnim medijskim napisima.
Kao što je izvijestio Bloomberg, pozivajući se na priopćenje kineske tvrtke Sinopec, kineska strana je samo “zainteresirana za mogućnost” kupnju LNG-a iz Aljaske. Reuters obavještava da će konačna odluka o ulaganjima i kupnji biti donesena u četvrtom tromjesečju 2019. godine.
“Čak i u najpoželjnijem scenariju, samo dio plina će kupiti kineska strana, jer Sinopec može pronaći jeftiniji LNG iz drugih izvora”, ističe analitičarka Kerry Anne Shanks iz tvrtke Wood Mackenzie.
Prema Državnoj komisiji za razvoj i reforme, maksimalna moguća količina kineskog uvoza LNG-a do 2025. godine će iznositi 100 milijuna tona, što znači da će, čak i uz najbolje mogućnosti nabave na Aljasci, najveći udio na tržištu ovog projekta biti do 20 posto ukupnog uvoza LNG-a, što je znatno manje u odnosu na plin kojeg Kina uvozi plinovodima.
Ako Trump nešto i htio dokazati ovim “cjenjkanjem stoljeća”, to samo jaka želja i vrlo značajan novac, ali s posljedicom da će Kina s većom lakoćom doći do američkog plina na Aljasci. To se teško može smatrati trijumfom, iako su naslovi koji se pojavili neposredno nakon potpisivanja preliminarnog sporazuma stvarno izgledali “prijeteći”.
Veličina i važnost “Trumpovog čuda” pokazali su se uvelike pretjeranima, da je Bloomberg nekoliko dana poslije objavio analizu naslova “Trofej Trumpa od 250 milijardi dolara je gotovo besmislen”, čime aludira na činjenicu da su Kinezi naprosto iskoristili ljubav američkog predsjednika za svjetlima reflektora, ali je na kraju sve bio prazan PR.
“Ovo su klasične kineske akcije, kakve Peking čini već tisuću godina”, rekao je bivši američki veleposlanik u Pekingu, Max Baucus.
Na kraju se iluzija “velikog kineskog uspjeha američkog predsjednika” rastvara pred našim očima. To znači da Trumpu sada treba simboličan uspjeh oko problema Sjeverne Koreje. Pitanje je što je Trump spreman ponuditi Vladimiru Putinu i Xi Jinpingu u zamjenu za njihovu prijeko potrebnu pomoć.
Sjevernokorejski nuklearni program je ozbiljan je problem i njega nije moguće riješiti PR trikovima. Međutim, Trump ima vrlo malo izgleda za uspjeh u tom smjeru, što pokazuje i summit skupine APEC, nakon kojeg su Rusija i SAD na kraju potpisali zajedničku deklaraciju o Siriji u kojoj se ne navodi ništa posebno, ali o Sjevernoj Koreji nije bilo govora. Kina se oko ovog pitanja nije htjela pretjerano ni isticati.
No, kako su američki dužnosnici otkazali izravni susret Trumpa s Putinom na marginama APEC-a, američki predsjednik će morati pričekati novu priliku i Rusiji ponuditi neke ozbiljne i stvarne ustupke. Trenutno oni nisu vidljivi.
Kina čini ono što je odlučila. Dan po dan, mjesec po mjesec, godinu za godinom ostvaruje ciljeve iz plana određenog u dva vremenska okvira, od 2017. do 2035. i od 2035. do 2050. Ima i onih koji sumnjaju u uspješan ishod kineskog projekta, ali je puno više onih koji ne sumnjaju u uspjeh azijskog diva.
29 komentara
Kina ima velikih potencijala i ne da će postati – ona je već moćna država u svakom smislu te reči. Prema sadašnjem ponašanju i prema nekoj široj logici Kina neće poći putem američkog hegemonizma. Ali kada postoji moć onda postoji mogućnost da se ona iskoristi a država ima mudru politiku samo u onoj meri u kojoj je mudro njeno rukovodstvo.
2050. je sramežljiv, lažno skroman rok. Mislim da će ih nadjačati puno ranije
Idu oni, korak po korak, polako……..polako… A onda Tu su financije, vojska, ekonomija, utjecaj , ali je hegemonijski, na svim kontinentima, uključujući Evropu. itd itd.
Po nekim kalkulacijama, prestici ce ih 2024-2025. u BDP-u. 2050. ce biti bar 30% jaci ekonomski, mada je verovatnija cifra od oko 50%. Nekom mozda zvuci neverovatno, ali zemlja sa 4x vise stanovnika treba da ima visestruko jacu ekonomiju, pod uslovom da se razvije kako treba. Zato i igraju Ameri ovu igru sa Rusima, ne zbog Rusa koji su igraci 2. reda ekonomski (mada i oni imaju najblaze receno OGROMAN potencijal za rast), vec da bi sve zemlje bogate resursima oko Kine podjarmili. Ako uspeju u tome, moci ce ugusiti Kinu ekonomski, jer se ona nece moci razvijati.
….avanti popolo bandiera rossa!
Avanti o popolo, alla riscossa,
Bandiera rossa, bandiera rossa.
Avanti o popolo, alla riscossa,
Bandiera rossa trionferà.
Si! Avanti tutti!!!!
Kinezi se igraju vatrom. Ne da branim ameriku ali dodje li Do ekonomske krize doci ce i do rata.
sto konjanika bez tehnologije može zapalit jadmeriku uzduž i poprijeko…al ako samo jedan ima mobitel neće uspjet.
Ovde je rec o borbi izmedju anglosaksonskog sveta i multipolarnosti.
A gde ce 2050. biti zemlje kao sto su Brazil,Indija,Rusija ,Turska, Nemacka,Iran, Japan. Pakistan, itd.Neke su danas moderne kolonije ali 2050. mozda vise nece imati takav status.
Uzgred verovatno ce Indija 2050. biti najmnogoljudnija zemlja sveta, ako se nastavi ovakav trend.
nece jer su kinezi ukinuli knotu od jednog deteta….osim toga kinezi u inostransvi koji rade imaju po 7-8 prinova
znam, ali i pored toga trend je takav da ce Indija biti najmnogoljudnija zemlja.
Svet po anglosaksoncima je na izdisaju.
Maleni Kinezi cute i rade , i idu ka cilju , 21 vek je vek Crvenog Zmaja.
Činjenica jest da je Trump prodao Kinezima Boeinga u vrijednosti od 250 milijarda dolara i da s punim pravom prema javnosti to može predstaviti kao dobar posao s Kinezima. Također, koliko god kinesko ulaganje u plinska polja na Aljasci bila i koliki god kineski uvoz plina bio, može se predstaviti kao poslovni uspjeh. S obzirom na ogromni američki deficit u trgovačkoj razmjeni s Kinom, ovo je dobar način da SAD taj deficit malo smanji.
Međutim, na oba ova posla možemo gledati kao na američko vraćanje duga Kini pa Trump ne mora previše žaliti što s Kinezima nije dogovorio više posla (manje im je vratio duga). Američki dugoročni interes je uravnotežiti robnu razmjenu s Kinom jer kako sad stvari stoje – Kina raste i na američki račun.
Ono što je ‘dekadentni ‘ Zapad već prošao, Kinu tek čeka. Naime, nije Zapad dekadentan zato što to želi biti, to je posljedica blagostanja, života u obilju. Kako u Kini bude raslo osobno bogatstvo (a Kini ima već 4 milijuna milijunaša), rast će i sve one bolesti koje je Zapad već prošao. Budućnost je otvorena knjiga, čak i za Kinu, ma što oni sad u toj knjizi o budućnosti pisali. Svijet je uvijek u stalnom previranju, a nema garancija da se neće uzburkati i kineski svijet.
Kina neće moći dovijeka zadržati svoj gospodarski rast. Odnosno, moći će to onoliko dugo koliko to bude odgovaralo Europi i SAD. Rusija ima također predugu granicu s Kinom da bi ikad stala uz bok Kini kontra Zapada.
Alerik, Kina sve cini da bi zadrzala svoj ekonomski rast i uspjet ce jer se plan ne temelji iskljucivo na eksploataciji covjeka poput planova kapitalizma. Kineska tvornica transformatora, nastala kupnjom licence od Koncara izgleda kao svemirski brod, a placama nas pristizu.
Kina je kapitalistička zemlja, kao i sve druge na svijetu.Trebamo se svi bojati dana kad milijardu i po Kineza dostignu zapadni standard jer će nam onda Zemlja biti premala.I dakako – svi eksploatiraju zemaljske resurse, Kinezi to čine na najbestijalniji način.
naravno da su kapitalisticka zemlja.prosle godine sam bio poslovno u kini i uslovi su katastofa.ima i lijepih mjesta ali malo.kada se uzme u obzir mala plata + nikakvi uslovi za rad + kvalitet koji dobivamo sami smo krivi.uzimajuci proizvode iz kine smo unazadili kvalitetu Zivota kao i pomogli sirenju jos surovijeg kapitalizma od ovog zapadnog.
Jedna stvar u vezi plana razvoja vojske ipak upada u oči: do 2050. Kina planira imati vise od 10 nosača zrakoplova… Dakle vise nego sto SAD ima danas. To je vrlo indikativno budući da je u raznim simulacijama nepobitno dokazano da su nosači od slabe koristi u sukobu sa tehnološki ravnopravnim protivnikom, a pogotovo su irelevantni u smislu “istjeravanja” američke vojske iz područja istočne Azije ili obrane od napada: no zato su te goleme skalamerije idealan alat za utjerivanje straha u kosti bespomoćnim državicama. Nosači zrakoplova nisu ništa drugo doli naprave za projekciju sile i zastrašivanje slabijih.
Neka mi netko stoga objasni sto će jednoj miroljubivoj zemlji kojoj su težnja harmonični geopolitički odnosi u kojima se poštuje tuđi suverenitet čak i naustrb vlastite koristi – sredstva za zastrašivanje?! Osim ako Kina pod “područjem svoj ekonomskog i kulturnog utjecaja” ne smatra cijeli svijet ili barem njegov veći dio: a sto opet neodoljivo podsjeća na pristup jedne druge ne baš omiljene supersile. No koga briga – ajmo se mi radije u međuvremenu radovati procesu koji nepobitno vodi ka koncentraciji svih poluga moći u ruke vodstva zemlje sa najvećim brojem stanovnika, najsnažnijim gospodarstvom i uskoro i najvećom vojnom snagom, a kojoj fali svih vrsta prirodnih resursa… I ajmo se nadati da je “ekipa” koja tu zemlju vodi cijepljena protiv svih općeljudskih karakternih mana poput pohlepe, agresivnosti, oholosti, želje za moći…
Samo ističem po ne znam koji put – ako hoćemo stvarnu multipolarnost, a ne samo u teoriji i na papiru (sto imamo već i sada u vidu povelje UN-a): onda mora postojati takav odnos snaga u kojem svaka od vodećih sila ima neku “slabost” koja ju prijeći da koncentrira svu moć u svojim rukama i koja barem u jednoj krucijalnoj strateškoj stvari ovisi o drugoj velikoj sili te u kojem su vodeće sile podjednake u smislu razine znanstveno-tehnološkog napretka. Posebno ističem nužnost ovisnosti jedne supersile o drugoj u nekoj strateškoj stvari – ne o ovisnosti supersile o nekoj slabijoj državi koju bi dotična mogla i sasvim “podjarmiti” i tako kompletirati uvjete za neograničeno koncentriranje moći neovisno o drugim supersilama… Kljucni su pojmovi ravnopravnost i ravnoteža. Bez toga sa Kinom ili nekim drugim na čelu bit će isto kao danas.
Ostaje, jasno, za vidjeti u sto će se prometnuti Indija – za sad se čini da osim određenog ekonomskog napretka dotična nema potencijala za ulazak u krug velesila (na stranu nuklearke): zbrčkan politički sustav, anglocentricne poslovne elite, etničko-vjersko-jezična rascjepkanost, tinjajući sukob sa nuklearnim susjedom, nedostatak prirodnih resursa, nizak postotak izgrađenosti i kvalitete infrastrukture, slab geografski položaj – losa prometna povezanost, teški klimatski uvjeti… Nešto od toga je dano, nešto se ipak može promijeniti no do toga je dalek put.
P.S. Jbg, sad ću opet biti nagrađen minusima zbog nedostatka oduševljenja strelovitim i naizgled neograničenim rastom moći jedne države… To je logika: neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj. Zašto? Mora li to baš biti ultimativna istina – jer kada zajednički porazimo našeg neprijatelja onda će doći do reevaluacije naših odnosa u sklopu koje možemo zaključiti da izuzev te jedne stvari možda nemamo i nismo nikada niti imali razloga za “prijateljstvo”…
Čardak,nećeš biti nagrađen minusima.Napisao si fenomenalan kom.
Razumno i prorocki komentarisano!
mislim da je ta priča o nosačima čisto radi ponekih upozorenja sad-u. mislim jasno je da je to zapravo poprilično skupa igračka koja više služi za pokazivanje mišića. ako žele biti dominantni tipa pax americana, dakle svjetski policajci onda im to nekakav smisao ima. ali stvar je u tome da nikad nisu ni pokazivali namjeru za to. sve mi se čini da ipak neće biti tolike potrebe za time.
nosace ce napraviti kao i ojacati vojsku.poceli su se i na afriku siriti i praviti tvornice cipela i ostale robe ,kvalitet kina i preuzeli ulogu zapada,tacnije zapad njima a ovi nasli jos jeftiniju proizvodnju.kina je zatrovana a kakva ce tek biti Afrika.sto se tice energije sve je manje ima a planeta postaje kanta za smece.ratovi su se vodili i vodit ce se za resurse.Kazem opet rusenje amerike sa trona moze dovesti samo do rata.kina i rusija nisu ni blizu socijalizma.kina kapitalisticka a rusija feudalna drzava…
A uskoro 1. zlatna milijarda Zemljana što imaju mobitel ali ne i pitku vodu…
😉
isitina ,istina 🙂
hocu reci istina sto kazes i veoma tuzno.dok se jedan dio planeta deblja i bori sa raznoraznim bolestima pretilosti u drugim nemaju ni piti a ni jesti.
ups….
neka se oni utrkuju i zabavljaju….zna se ko je tu gazda….mislim …ne moram da komentarisem dalje…
“Kina će 2050. nadjačati SAD u svakom smislu”…..
I zato me zaboli. ja cu 2050-te imati 95 godina
Da li je jos neko skuzio hrvatsku zastavu na prvoj slici ili samo ja?